USPOREĐUJEMO – GDJE JE BOLJI OBRAZOVNI SUSTAV? Profesorice iz zabočkog ŠUDIGO-a koje su u sklopu Erasmus+ projekta posjetile Sjevernu Irsku i Republiku Irsku, otkrivaju svoje dojmove sa Zelenog otoka

U školu se kreće s četiri godine, svi nose uniforme, ocjenjivanje je samo u lipnju i prosincu, a uči se i kuhanje

Objavljeno: 03.03.2019. jelenajazbec

U Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok provodi se drugi po redu Erasmus+ projekt, pod nazivom “Moderna učionica“, koji je zamišljen kao nadogradnja prošlogodišnjeg projekta “Primjena CLIL metode u nastavi web dizajna”. Projekt traje 13 mjeseci i obuhvaća cijeli niz aktivnosti kojima je glavni cilj osuvremeniti nastavni proces i ojačati povezanost formalnog i neformalnog učenja i osposobljavanja. Aktivnosti se podijeljene na mobilnosti nastavnika, te aktivnosti unutar same škole, kao što su eTwinning projekti i integrirana nastava, suradnja s različitim udrugama, odlazak na terensku nastavu u Torino s učenicima prvih i drugih razreda sektora Grafičke tehnologije i audiovizualnog oblikovanja te provođenje pilot nastave bez zvona u lipnju 2019. Cijeli projekt u skladu je s reformom školstva i nekima od principa “Škole za život” (digitalizacija nastave, coaching metoda u nastavi, neformalno obrazovanje).
U sklopu mobilnosti nastavničkog osoblja, profesorice koje čine projektni tim, Barbara Hanjilec (38), nastavnica engleskog jezika, Dea Kovačević (28), nastavnica engleskog jezika, Tamara Bilankov (30), nastavnica filma, videa i animacije, Ruža Leskovar (53), nastavnica fotografije, medijskih projekata, grafičkog dizajna i grafičke tehnologije te Davorka Frgec – Vrančić (46), nastavnica web sadržaja, 3D animacije i računalstva, nedavno su se vratile iz Irske, gdje su u sklopu tzv. job shadowinga dobile uvid u obrazovni sustav Sjeverne Irske i Republike Irske te su imale priliku prisustvovati nastavnim procesima u cijeloj obrazovnoj vertikali, od osnovne i srednje škole, do nastave na fakultetima i u školi za učenike s posebnim potrebama.
One su s čitateljima Zagorje Internationala odlučile podijeliti svoje dojmove i iskustvo boravka na Zelenom otoku, koji za brojne Hrvate dobiva epitet “obećane zemlje”, s posebnim naglaskom na sličnosti i razlike u obrazovnom sustavu između Hrvatske i Irske.

Cjelovitiji sustav

U Derryju, gradu na sjeverozapadu Sjeverne Irske, boravile su od 4. do 8. veljače, a zatim su još jedan dan provele u Dublinu, glavnom gradu Republike Irske. Prvi dan, otkrivaju profesorice, provele su u Academy for International Science and Research, organizaciji koja je bila domaćin mobilnosti, gdje su slušale predavanja o sjevernoirskom i irskom obrazovnom sustavu. Drugog su dana imale prilike vidjeti primjere dobre prakse u srednjim školama, pa su prisustvovale nastavi umjetničkih predmeta, IT predmeta, engleskog i stranih jezika, dok su treći dan provele na CLIL radionici. Četvrti je dan bio obilježen inkluzivnošću. Posjetile su Ardnashee školu za djecu s posebnim potrebama, gdje su im pokazani primjeri dobre prakse vezani uz regulaciju razine stresa kod zaposlenika u obrazovanju te inkluzivnost učenika s teškoćama. U Dublinu su pak posjetile Trinity College.
– Njihov obrazovni sustav čini mi se mnogo cjelovitiji, odnosno, nastavni sadržaji su integrirani na način da sadržaj jednog nastavnog predmeta uključuje i elemente nekog drugog predmeta, pa se primjerice na satu engleskog jezika izrađuju i grafovi, računaju postoci, rade makete. Svaka škola ima slobodu odrediti trajanje školskog sata, tako da npr. u Thornill Collegeu nastavni sat traje 35 minuta, a u St. Mary’s 40 minuta. Na samoj nastavi atmosfera je mnogo ležernija, primjerice, učenici mogu ustati i stajati za stolom ukoliko ne mogu više sjediti. Nadalje, veliki naglasak škole stavljaju na usmjeravanje učenika u obrazovanju, ističući im kojim se sve poslovima mogu baviti ukoliko su dobri u matematici, umjetnosti, fotografiji ili u nečem drugom. Svaki razred u svakom trenutku točno zna što se od njih očekuje u određenom predmetu na kraju određenog obrazovnog razdoblja jer su ishodi znanja jasno istaknuti u učionicama i nastavnici ih na njih podsjećaju – otkriva nam profesorica Hanjilec.
Sudionice job shadowinga otkrivaju nam i kako učenici u Irskoj do fakulteta u svim školama nose uniforme, u kojima provedu većinu dana, pa ih se tako odjevene može vidjeti i u gradu nakon nastave. U školu kreću s četiri godine, osnovnu školu završavaju s 11 godina, pa se prema uspjehu upisuju u srednje škole. Sa 16 godina polažu GCSE i nakon toga mogu nastaviti školovanje još dvije godine prije fakulteta (s 18 polažu A levels ispite pomoću kojih kasnije upisuju fakultet), upisati dodatno obrazovanje (stjecanje strukovnih kvalifikacija) ili početi raditi. Profesoricama se posebno svidjela prisutnost multimedijskih predmeta već u nižim razredima, besplatno školovanje te mogućnost da pojedini učenici pohađaju nastavu nekog predmeta u drugoj školi, ako njihova matična taj predmet ne nudi, ali su im ga na savjetovanju o planiranju karijere savjetovali jer im se boduje za potrebnu razinu nacionalnog ispita. Škole ne počinju s radom prije 8.30 i ne završavaju prije 15 sati, što, kažu profesorice, olakšava roditeljima brigu o djeci jer nisu prisiljena biti sama kod kuće. Učenici do kraja srednjoškolskog obrazovanja imaju pravo na topli obrok koji im osigurava škola te imaju pauzu od minimalno 45 minuta do sat i pol. Kod učenika se njeguje kultura rada, odnosno potiče ih se da u pauzama ili slobodnom satu dovršavaju projekte ili samo rade na sebi odlaskom u školsku knjižnicu ili sobe za učenje. U slučaju djece s posebnim potrebama koja su integrirana u redovnu nastavu, svaki učitelj koji radi u takvom razredu usko surađuje s pomoćnikom u nastavi, koji mora biti određene struke i dodatno obrazovan u području rada s takvim učenicima, kako bi zajedno nastavnikom osmišljavao sadržaje prilagođene mogućnostima učenika, predlagao metode rada te u samom procesu nastave radio kao nastavnik baš za tog učenika.

Strani jezici

– Učenici često rade u grupama ili u parovima i ne ocjenjuju se kao kod nas, kontinuirano, već se ocjenjivanje provodi dva puta godišnje, u prosincu i lipnju. U međuvremenu učenici usmeno ne odgovaraju niti ne pišu pismene testove. Ocijenjeni su postotkom riješenosti ispita, a ne ocjenom. Mislim da bi se takav način ocjenjivanja teško proveo kod nas u ovom trenutku. Puno samostalno rade na projektima. Primjerice, učenici rade jedan projekt po polugodištu i određenu temu obrađuju s različitih gledišta. U školi imaju i predmet domaćinstvo, gdje uče razne vještine potrebne za svakodnevni život, na primjer, kuhanje. Ono što mi se osobno nije svidjelo i što ukazuje na veliku podjelu u društvu u Sjevernoj Irskoj, jest podjela na protestantske i katoličke škole. Svega sedam posto djece ide u mješovite škole. Također su škole podijeljene na škole za dječake i škole za djevojčice. Osnovne škole su uglavnom mješovite, dok su srednje uglavnom odvojene prema spolu učenika – otkriva nam profesorica Leskovar.
Profesorice se slažu da, unatoč brojnim pozitivnim aspektima sjevernoirskog obrazovnog sustava, ne bi nužno trebalo isticati ga kao uzor. Nije im se svidjela segregacija, kao ni činjenica da se u osnovnu školu kreće s četiri, a u srednju s 11 godina. Smatraju i kako je bolja situacija u Hrvatskoj što se tiče stranih jezika, s obzirom na to da se oni počinju učiti već u prvom razredu osnovne škole, dok učenici u Sjevernoj Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Republici Irskoj s učenjem stranih jezika počinju tek u srednjoj školi. Ističu i kako u ŠUDIGO-u više koriste tehnologiju u nastavnom procesu nego što su to imale prilike vidjeti u školama koje su posjetile u Sjevernoj Irskoj.
– Moram priznati da sam gledajući njihove profesore, stekla i dodatno samopouzdanje jer se njihov rad i odnos prema radu ne razlikuje od mog, odnosno, od našeg rada u ŠUDIGO-u. U svakoj radnoj okolini ima prostora za napredak, tako da ne osjećam kao da sam ovom edukacijom pronašla uzor u radu, već dodatnu motivaciju i ohrabrenje – kaže profesorica Bilankov.

“Škola za život”

Za kraj nas je zanimalo i kakva je njihova vizija obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj u budućnosti.
– Smatram da bi u hrvatskom obrazovnom sustavu fokus zaista trebao biti na učenicima. Ne na samom gradivu, ne na metodama, nego na onome što je učenicima potrebno u životu. Sviđa mi se naziv “Škola za život” jer učenike trebamo obrazovati, a posebice odgajati za život – kaže najmlađa sudionica projekta, profesorica Dea Kovačević.
Profesorica Bilankov ističe kako bi hrvatski obrazovni sustav trebao biti manje opterećen papirologijom, a više opterećen modernizacijom programa.
– Trebao bi unutar svake struke stavljati naglasak na jezičnu i video komunikaciju kroz multimedijske kanale distribucije. Trebao bi pružati više izbornih edukativnih mogućnosti učenicima te biti fokusiran na međupredmetnu nastavu. Trebao bi biti ozbiljan, snažan, kreativan i zabavan te pružati još bolje mogućnosti profiliranih usavršavanja unutar školskih institucija – dodaje.
Uz edukaciju, za profesorice su bili organizirani i razni izleti, a u Sjevernoj Irskoj najviše im se svidjela ljepota prirode te pristupačnost i ljubaznost domaćina.



RAVNATELJICA ŠUDIGO-a BOŽIĆA ŠARIĆ:

Ravnatelj sa svojim nastavnicima mora imati jasnu viziju kakvu školu želi razvijati

Ravnateljica škole Božica Šarić ponosna je na to što, kako sama kaže, ŠUDIGO kao umjetničko – strukovna škola izrasta u modernu, kreativnu i inovativnu instituciju koja je kao takva iznimno važna za cijelu Krapinsko – zagorsku županiju.
– Moja uloga ogleda se u nastojanju da što više potičem, motiviram i uključujem nastavnike u pisanje, osmišljavanje i sudjelovanje u projektima koji su razvojno orijentirani i validirani, u smislu podizanja kvalitete rada naše institucije te da koliko je to moguće i sama participiram u provedbi projekata. Vrijeme kad su nastavnici i učenici bili zatvoreni u svoje učionice, sjedili i gledali u potiljak jedan drugome, davno je iza nas. Ravnatelj sa svojim nastavnicima mora imati jasnu viziju kakvu školu želi razvijati te promišljati o inovativnim i kreativnim metodama i načinima učenja i poučavanja, odnosno, osuvremenjivati cjelokupni obrazovni proces. Naša škola posjeduje relevantna iskustva u provedbi projekata sufinanciranih kroz europske ili nacionalne fondove, o čemu svjedoče i uspješno provedeni projekti financirani iz pretpristupnih fondova, socijalnih fondova te u zadnjih nekoliko godina i projekti u okviru programa Europske unije Erasmus+. Projekt “Moderna učionica” implementira se u sektoru grafičke tehnologije i audiovizualnog oblikovanja, zanimanja web dizajner i medijski tehničar, ali će se njegove aktivnosti preslikati na cjelokupni nastavni proces u svim razrednim odjelima. Mobilnošću projektnih timova, strukturiranim tečajevima koje pohađaju naši nastavnici, dobivenim iskustvima kroz posjete različitim europskim obrazovnim institucijama sličnog profila te diseminacijskim aktivnostima, osnažit ćemo vlastite potencijale, razviti postojeće resurse te pridonijeti razvoju učeničkih kompetencija i vještina, ostvariti europski razvojni plan škole i povezati se s ostalim školama iz Europe i drugih zemalja – zaključuje ravnateljica. (jj)

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter