Loborska načelnica Ljubica Jembrih, dr. Darko Ropac iz Loborske ekološke udruge, ujedno i član Lovačkog društva, Dragutin Adanić iz RD-a Pastrva te Tomislav Labaš iz Planinarskog društva “Pusti Lobor” održali su konferenciju za medije, na kojoj su postavili pregršt pitanja vezanih za odgovornost za gospodarenje izvorištem Lobor te za, po njima, zakašnjelu reakciju na prošlotjedno izlijevanje nafte u potok Reka, zbog čega je 40-ak tisuća Zagoraca nekoliko dana bilo bez pitke vode.

Sve dobro završilo

– Jučer smo zaprimili službenu obavijest Zagorskog vodovoda i izvješće stručnog povjerenstva za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji da se voda s izvorišta Lobor te voda u mreži smatra ispravnom vodom te da se može koristiti za ljudsku upotrebu. Drago mi je da je sve to za nas završilo dobro i bez posljedica. No, bilo je jako puno upita i nejasnoća među ljudima i dužnost mi je zatražiti odgovore na mnoga pitanja koja su nam ostala nejasna, prilikom ovih nemilih događaja zagađenja vode na izvorištu u Loboru. Definitivno je da se dogodila ekološka katastrofa i moramo zahvaliti dragome Bogu da nije bilo tragičnih posljedica. Prema riječima direktora Zagorskog vodovoda, bilo je ugroženo oko 30 tisuća kućanstava jer iz tog potoka i njegovog otvorenog korita dolazi 30 posto kapaciteta izvorišta Lobor. Neslužbeno policijsko izvješće reklo je da je došlo do prevrtanja kamiona i izlijevanja nafte u vodotok potoka Reka, a svu daljnju istragu o tom slučaju vodi policija, koja će javnost nakon završetka istrage obavijestiti o rezultatima. No, moramo reći da Zagorski vodovod ima odgovorne osobe koje su dužne pratiti i kontrolirati vodozaštitno područje. Postavlja se pitanje kako su tek nakon što su dobili obavijest od građana djelatnici Zagorskog vodovoda pristupili uzorkovanju vode i zatražili analizu zdravstvene ispravnosti od nadležnih institucija? Znači li to da voda iz potoka Reke bez kontrole ulazi u bazne cjevovode do naših kućanstva? Na koji način se kontrolira voda iz otvorenog toka Reka, prije nego se pušta do cjevovoda? Da li na bazenima u Loboru ne postoji sustav praćenja, a ako postoji, kakve su kontrole površinske vode koja se pušta ljudima za upotrebu? Koliko je dozvoljeno prihvaćati vode iz otvorenog toka potoka Reke s obzirom na biološki minimum? – redala je pitanja načelnica Jembrih. Dodala je da je Odluku o zaštiti izvorišta Lobor donijela Županijska skupština KZŽ 7. srpnja 2014. godine.
– Moram reći, na čudo svih naših građana koji nisu znali što se događa do trenutka postavljanja oznaka na terenu, a ni tada nitko nije detaljno objasnio. Tada se nije razmišljalo da se to područje zaštiti na neki drugi način, jer kroz zonu vodozaštitnog područja prolazi županijska cesta i jer u tom području ima najviše privatnih parcela te da se ljudima preko noći ne mogu uskratiti njihova prava. Ova konferencija nije u napadačkom tonu, iznijeli smo što Loborci upozoravaju već nekoliko godina, nažalost moralo se dogoditi ekološko onečišćenje da bi shvatili ozbiljnost problema. Nikoga ne optužujemo, postavljamo pitanja na koja imamo pravo saznati odgovore, jer se sve događa tu u našem Loboru gdje mi živimo i moramo se svi zajedno brinuti za našu prirodu, vodu i naše zdravlje – zaključila je Jembrih, dodajući da će upite poslati Zagorskom vodovodu i Hrvatskim šumama, koje mnogo eksploatiraju na tom području, dok će zahtjev za kontrolom i zaštitom vodotoka uputiti Ministarstvu zaštite okoliša.
– Pozvat ćemo ministra Čorića da s nama obiđe sva navedena područja te da na zajednički način nađemo rješenje, prije svega na dobrobit svih korisnika Zagorskog vodovoda, a i samih mještana Lobora, koji tu žive i imaju svoje posjede. S obzirom na vrlo dobru suradnju s Vladom RH i samim resornim ministarstvom, vjerujem da će ministar Čorić naći vremena, da bi se u buduće spriječile ovakve katastrofe – zaključila je Jembrih.
Na nju se nadovezao dr. Darko Ropac iz Loborskog ekološkog društva i Lovačkog društva Lobor, dodajući da sve što se događa oko vodotoka na području Ivančice, odnosno ovog dijela Ivančice odakle se Zagorski vodovod snabdijeva vodom, ima velike reperkusije na ljude koji u tom djelu imaju šume, ali i na njih, koji ovdje vode brigu o zaštiti vodotoka i šumskih površina.

Intervencija građana

– U Loborskom ekološkom društvu smo zabrinuti što djelatnici Zagorskog vodovoda nisu reagirali na vrijeme, s jedne strane da nisu spriječili dotok zagađene vode u sustav vodovoda i s druge strane, da su tek nakon dva dana obznanili da voda nije ispravna, i to tek na intervenciju građana koji su to sami uočili – voda je smrdjela pa se nisu mogli kupati, a kamoli je konzumirati ili uzimati za pripravu hrane. Pitamo se u kojoj mjeri djelatnici uopće kontroliraju ono što se uzvodno ili na mjestu zahvata te vode događa. Smatramo da nije dovoljno samo postaviti table I., II. i III. zaštitne zone vodovoda i da je time stvar riješena. U ovom slučaju radi se o slučajnom zagađenju, a može se dogoditi i namjerno onečišćenje ako se ne vrši kontrola. Morala bi se povećati kontrola od strane djelatnika Zagorskog vodovoda, a ono što mi uočavamo je zapravo to da taj vodotok nije taknut dobrih 10-ak godina, nitko ga ne čisti osim udruga koje su angažirane u ovom području. Postavlja se pitanje i oko korištenja vode s ovog područja, naime stalno se govori da je potreban nekakav biološki minimum za očuvanje života u tim potocima. Nažalost svjedoci smo da u ljetnim mjesecima u tom potoku Reka nema ni 10 posto količine vode, a barem bi morala biti jedna trećina vodotoka da bi se očuvala biološka raznolikost i život u tom potoku. Nekada se eksploatacija šume vršila konjima, danas se vrši pomoću snažne mehanizacije za koju šumski putevi nisu prilagođeni i to je jedan od razloga zašto se dogodilo prevrtanje kamiona, koji za takvu površinu nije niti predviđen. Puno je tu stvari koje bi se trebale na neki drugi način regulirati i više nadzirati te dovesti više reda u cijeli taj sustav uzimanja vode da bi održao život, jer ne koristi se samo površinska voda nego voda iz dubokih izvora. Brojna izvorišta na Ivančici su presušila – upozorio je dr. Darko Ropac.
– 2006. godine smo poribili potok Reka uz pomoć donacije Zagorskog vodovoda s 40 kila riječne pastrve, a u ovom trenutku te pastrve više nema – ni jedne. To vam sve govori o količini vode koja ide nizvodno od vodovoda, od stanice gdje se uzima voda, Nema dovoljno vode da bi se riba mrijestila i kako bi opstala. Nekad je sve bilo puno rakova i pastrvi, u ljetnim mjesecima voda je bila pola metra, a sada u ljetnim mjesecima možemo otići tamo bosi i nećemo se ni smočiti u nekim dijelovima potoka. Športsko – ribolovni savez Krapinsko – zagorske županije apelirao je prošle godine na razne inspekcijske službe, čak i na Županiju, vezano uz pomor ribe u Zlataru, u Krapini u Krapinčici, u Zaboku kraj industrijske ceste… Apeliramo ovim putem da se inspekcijske službe više uključe, da rade na suzbijanju ispuštanja voda koje ne bi smjele ići u vodotoke, kako bi spasili biljni i životinjski svijet, ne samo u Loboru, nego u čitavom našem Zagorju – rekao je Dragutin Adanić, dok je Tomislav Labaš iz PD-a “Pusti Lobor”, koji je novinarima pokazao i fotografije s izvorišta, na kojima su prikazane akcije čišćenja i koliko smeća zna biti oko potoka, nadodao da se nada će sve nadležne institucije odraditi posao, kako bi se taj eko incident i ekološka katastrofa malo ublažili.

Normalno funkcioniranje

Direktor Zagorskog vodovoda Mario Mihovilić pak je za Zagorje International potvrdio da više neće koristiti vodu iz potoka Reka za punjenje izvorišta Lobor, za što smo komentar molili i sudionike konferencije za medije, no to ih je iznenadilo te su rekli da nisu upoznati s takvom odlukom.
– Smatramo da smo odradili sve najbolje što se moglo u ovoj iznenadnoj situaciji, a rado ćemo odgovoriti svima na upite. Mogu sada reći da voda iz potoka Reka više ne ide u izvorište Lobor, niti će ići tako skoro. Bilo je tako 60-ak godina i bilo je odlično jer je to izuzetno kvalitetna voda, no odlučili smo da nema potrebe da više uzimamo vodu iz potoka Reka, koji nam je punio 30-ak posto izvorišta Lobor, o kojem ćemo mi, naravno, i dalje brinuti. Jednostavno, napustit ćemo taj potok, da ne bismo više bespotrebno riskirali, a najnormalnije možemo funkcionirati bez njega. Preostale kapacitete punimo iz bunara, odnosno bušotina i kaptaža, a koristit ćemo i vodu iz drugih izvora, ima ih dovoljno. Mi kao Zagorski vodovod imamo dovoljne kapacitete, ljudi ne trebaju brinuti – zaključio je Mihovilić.