Anđelko Topolovec, načelnik Radoboja i dosadašnji dugogodišnji predsjednik zagorskog HNS-a (bio je na toj funkciji 12 godina op.a.), koji se ovih dana često spominje po medijima, što u kontekstu smjene ravnatelja Županijske uprave za ceste KZŽ Željka Vincelja, što u kontekstu prelaska u stranku Milana Bandića, u srijedu je uzdrmao zagorsku, a vrijeme će uskoro pokazati da li i nacionalnu političku scenu, podnijevši ostavku na sve dužnosti u Hrvatskoj narodnoj stranci – liberalnim demokratima.

– Posljednjih petnaestak godina, od kada sam član HNS-a, bila mi je izuzetna  čast raditi za dobrobit i razvitak naše stranke. Stanje u HNS-u unatrag više mjeseci, pa usudim se reći i unatrag nekoliko godina, različito je od mojih principa, želja i stavova o smjeru u kojem bi se HNS trebao razvijati. Zadnja kap koja mi je prelila čašu je odnos stranke prema Zagorju i Krapinsko-zagorskoj županiji. Zahvaljujem svim suradnicima koji su zajedno sa mnom radili na dobrobiti i prepoznatljivosti HNS-a, ponajprije u Krapinsko – zagorskoj županiji, ali i šire te svima onima kojima je HNS vrlo često bio ispred svih ostalih brojnih obaveza s kojima se susrećemo današnjim načinom života. Kolegama koji će nastaviti voditi HNS želim puno uspjeha u daljnjem radu – objasnio je Topolovec kratkim priopćenjem svoj potez, da bi se dan kasnije ispisao i iz stranke. Detaljno o razlozima istupanja iz stranke te svojoj političkoj budućnosti i planovima, ispričao nam je u velikom ekskluzivnom intervjuu.

Što preciznije znači “loš odnos stranke prema Zagorju”?

Nakon donesene odluke o koaliciji s HDZ-om i Zagorje je bilo jako nezadovoljno takvom odlukom, no ipak smo to bez većih trzavica preboljeli i ušli u vladajuću koaliciju – pustili smo te neke stvari koje su bile iza nas, gdje smo većinom išli jedni protiv drugih i krenuli da u interesu Zagorja nešto i napravimo, da nam se barem vrati ono što Zagorci zaslužuju. Dali smo si jedan rok, proljeće ove godine, odnosno donošenje proračuna, da vidimo u kojem smjeru to ide. Međutim, od naših projekata koje smo poslali prema Zagrebu napravilo se jako malo te je postalo vidljivo da se Zagorje počelo dosta zanemarivati. Mi smo upozoravali od proljeća da to neće biti dobro, da je velika nervoza na terenu, od ljudi koji su očekivali da će se nešto dogoditi po jedinicama lokalne samouprave u kojima mi imamo vlast. Da budemo iskreni, kak’ bi mi Zagorci rekli, radilo se o “sitnišu” za državni proračun, o nekakvih 50-ak milijuna kuna kroz cijeli mandat, za koje smo mi kao HNS u svom katalogu projekata poslali prema Zagrebu. To su bili jasni projekti, nije se radilo o nikakvim nebulozama. Podrška je izostala i tu ne krivim vrh stanke, počevši od Vrdoljaka pa na niže, već svojeg potpredsjednika Vlade, koji je bio moj prijatelj i od kojeg sam očekivao puno više, a nisam ga očito dovoljno poznavao. To je Predrag Štromar, koji se po meni nije snašao i nije dorastao toj poziciji te nam je više štetio nego koristio. Marijino (Marija Puh op.a.) i moje nastojanje da se u Zagorju nešto napravi i da ostane neki trag dok smo dio vladajuće koalicije, nažalost, sve je to izostalo i ostala je samo gorčina. Tako je došao trenutak kad sam odlučio da to više nema smisla. Pogotovo kad je nakon bezbroj mojih sastanaka sa Štromarom u nešto više od godinu i pol i svađi za te zagorske, on meni u lipnju rekao da mu ponovno dostavim taj katalog s projektima – po četvrti put je to napravio. Meni je to bila kap koja je prelila čašu, ali smo kao organizacija rekli da idemo još pričekati kroz ljeto, međutim popravilo se nije, već je sve skupa išlo na gore. To je razlog moje ostavke – ako sam možda ja bio problem na terenu, htio bih da se to sad razriješilo i da onda ti projekti krenu u realizaciju.

Mislite li da je razlog ne dobivanja novca za HNS-ove projekte to što ste na županijskoj razini u koaliciji sa SDP-om?

Mislim da to nije bio razlog. Mi kad smo govorili o projektima, normalno da smo govorili i o onima koji pokrivaju područje naše županije, jer smo i tu na vlasti. Htjeli smo se na neki način pozicionirati da vidimo tko će moći za Zagorje nešto napraviti. Mi imamo dožupana i kad se dogodilo to preslagivanje u Vladi, krenuli smo razgovarati koje su stvari realne i što bismo mogli napraviti za Zagorje. Bila su dva veća projekta. Jedan je krapinsko Veleučilište, jer smo jedina Županija koja nema besplatnih upisnih kvota za naše studente, za što mogu reći da je to i dalje “delanje bedaka iz Zagoraca”. Za Veleučilište se nije napravilo ništa. Često nam se baca na nos blizina Varaždina i Zagreba. Ja sam toga svjestan, ali sam svjestan i plaća roditelja koje su jako male, ako je jedno dijete u Zagrebu onda roditelju za troškove treba polovica plaće ili više. A blizina Varaždina je kao argument glupost, jer nemamo niti autobusne niti željezničke linije za doći iz Krapine ili iz Zagorskih Sela do Varaždina.

Druga stvar su bila klizišta, od naših traženja u ovom mandatu je bilo da se riješi polovica klizišta, a to je na području naše županije nekih 140 milijuna kuna. Mi smo prema tome bili realni, da netko ne kaže da smo megalomani, da sada hoćemo nekoga ucijeniti, ali smo željeli dobiti za tu namjenu nekih 50 milijuna kuna. Na kraju je ispalo da smo za područje Krapinsko – zagorske županije dobili nekih 3,4 milijuna kuna. S tim tempom rješavanja mi smo tu gdje smo i prije bili, jer se stalno otvaraju nova klizišta, a ne uspijevamo ni sanirati ona od prije.

Kako ocjenjujete suradnju s lokalnom politikom, sa SDP-om i HDZ-om? Jeste li imali problema zbog koalicije sa SDP-om na lokalnoj, a s HDZ-om na nacionalnoj razini?

Svaka koalicija zahtjeva puno kompromisa, tako i ove koalicije u kojima sam ja bio, a kad govorimo o županijskoj vlasti, bilo ih je dosta. Počevši od mene i Siniše Hajdaša Dončića, kada smo i prvi put dogovorili tu koaliciju, pa i sad u konačnici kad smo ovu zadnju dogovorili, on kao predsjednik SDP-a i ja kao predsjednik HNS-a. Normalno da tu dolazi do različitih mišljenja, ali to nakon sastanaka i dogovora sve riješimo i mi nismo imali nikakvih trzavica. Ako je bilo kakvih nedoumica između župana i dožupana, mi smo to rješavali na tim koordinacijama i normalno da smo nakon njih imali neke zajedničke stavove. Što se tiče koalicije s HDZ-om na nacionalnoj razini, SDP na lokalnoj razini nije to objeručke prihvatio, normalno da im je bilo krivo, ali činjenica je da je uz ljude koji su tu odluku donijeli u HNS-u, u jednom dijelu kumovao i SDP sa svojim vodstvom na čelu s Bernardićem. Na lokalnoj razini to je bilo više zezancija i spominjanje na tim koalicijskim koordinacijama, nikad nije bilo ozbiljno kao tema.

Razgovori sa Žarkom Tušekom i ekipom oko njega meni također nisu strani, ali sve u interesu Zagorja. Mogu reći da sam sa svima u dobrim odnosima, jedino možda razočaranje u neke lokalne političare jest da nemaju snage, po domaći, “lupiti’ po stolu” prema Zagrebu i reći da nešto treba odraditi sad ili nikad. I onda smo mi često zadnja rupa na sviralu. Po meni je tu jedina zamjerka našim lokalnim političarima, da se ne slože i stave glave skupa, što sam ja i pokušavao, s obzirom na to da su većine u Saboru u zadnje vrijeme jako tanke, tako da bi recimo naših četvero zastupnika, zanemarujući političke opcije, moglo odlučivati o nekakvom ozbiljnom projektu. 

Kako sada, s malim vremenskim odmakom gledate na situaciju u Županijskoj upravi za ceste KZŽ, Željko Vincelj istupio je iz stranke i više nije ravnatelj. On optužuje vas i župana Kolara, da li je u tome dio razloga za vašu ostavku?

Moja odluka o ostavci bila je donesena još prije tjedan dana i prenesena Predsjedništvu županijske organizacije, a ovaj tjedan sam odlučio to objaviti i javno. Obavijestio sam i koalicijske partnere te cijelu ekipu ljudi s kojima sam radio kao regionalni predsjednik i županijski predsjednik HNS-a.

Što se pak tiče prozivki, ja sam već nekoliko puta kroz medije rekao da svatko tko zna Vincelja sve mu je jasno, i rekao sam “tko o čemu, Vincelj o poštenju”. Nažalost, ja sam kroz tih 12 godina kao predsjednik županijskog HNS-a imao jako puno problema s Vinceljem, s time da sam uvijek htio biti taj koji je smirivao situaciju i na neki način popuštao Vincelju. Ja sad otvoreno mogu reći da on nije zaslužio takvu poziciju sa stajališta nekakve bitne ‘persone’ u HNS-u, ali zbog svega, njegove povijesti i iskustva,  kada je rekao da će se javiti na natječaj za ravnatelja ŽUC-a, rekli smo mu da ima našu podršku. Isto sad, kad se dogodilo da je Upravno vijeće kroz pregled dokumentacije o poslovanju ŽUC-a reklo da su se radile greške, normalno da je izostala i podrška HNS-a i nismo imali namjeru više se boriti za njega.

Što su na ostavku rekli Vaši ljudi od povjerenja u stranci, ostali HNS-ovci? Tko će dalje voditi zagorski HNS?

 Prvi tjedan je to bilo dosta tajnovito pa nije baš bilo reakcija. Reakcije su počele nakon vaše objave o mojoj ostavci. Naravno da imam istomišljenika i naravno da ne želim stvarati nikakve nemire, pogotovo ne na županijskoj razini i ne potičem nikoga na ništa. S obzirom na to da sam dugo u politici, već me nazvalo mnogo ljudi koji su rekli da bi se željeli naći sa mnom na kavi, čak i neke organizacije, kako bismo poveli razgovor o tome na koji način se mislimo dalje baviti politikom. U proteklih 12 godina, pokušavali smo generacijski obnavljati stranku, tako da tamo sada jest jedan mladi tim ljudi koji žele napraviti nešto za svoj kraj i svi su svjesni da, ako ti ne živiš politiku, politika živi tebe. A HNS po Statutu ima dva potpredsjednika, Roberta Šplajta i Branka Kučka, no, ne znam tko je od njih dvojice sada preuzeo dužnosti predsjednika.

Puno spominjete Mariju Puh, kako ona gleda na Vašu ostavku?

Najprije, Marija Puh i ja smo tandem, a onda je tu bio i dobar dio ekipe Županijske organizacije HNS-a nakon zadnjih izbora, kada smo se, slobodno to mogu reći, malo pročistili i reorganizirali. Bili smo jedna dobra ekipa i cijela ta ekipa je bila razočarana, ne samo ja, no, s obzirom na to da sam ja bio predsjednik, očekivalo se da ja povučem prvi potez. Naravno, prvi potez nije bila ostavka, nego borba za projekte, za koje smo se svi zalagali, no, nažalost, bili smo nemoćni. Marija Puh je tu također frustrirana i nezadovoljna. Svi koji je poznaju znaju da je velika radnica, da hoće pomoći i da joj nikada nije teško. Kucala je na vrata mnogih ministarstava da bi se proveli neki naši projekti, no, naravno, ako iza sebe nemaš podršku stranke, jednostavno dođeš do zida. Kada sam dao ostavku, svi su mi oni savjetovali da prespavam i možda se predomislim, no, moja je ostavka bila definitivna i nadam se da će ona, ili probuditi HNS i odnos HNS-a prema Zagorju, ili će se stvoriti neka druga priča.

Odlazi li iz stranke i Marija Puh?

To morate pitati nju.

Rekli ste i sami da su Vas već mnogi kontaktirali, postali ste “poželjna udavača“, a već se neko vrijeme spominje vaš prelazak u stranku Milana Bandića. Koja je Vaša politička budućnost?

Kroz svoj politički život, koji je, smatram, krenuo prerano, stvorio sam puno neprijatelja, ali i prijatelja. Naravno, ništa od toga nije bilo namjerno, ali na takvim pozicijama, hoćeš – nećeš, zamjeriš se ljudima. Nekad moraš reći i ono što im baš ne odgovara. Trenutno osjećam da imam još dovoljno snage, želje i iskustva da napravim nešto za svoj kraj, pogotovo za svoju općinu. Sam sebi sam dao rok od desetak dana da se sredim, da se slegnu dojmovi nakon izlaska iz stranke u kojoj sam bio 15 godina i nakon 12 godina vođenja Županijske organizacije, od toga osam godina vođenja najjačeg HNS-ovog Regionalnog saveza. Obećao sam si da neću donositi nikakve ishitrene odluke, ali donijet ću odluku u kojem smjeru idem dalje. Naravno, neće to biti samo moja odluka, nego i odluka ljudi koji me nazivaju, koji hoće da idemo dalje. Ne znam hoće li to biti stranka ili nezavisna lista, ali nastavljam se boriti za Zagorje i za svoj kraj. Sve opcije su otvorene. Iskreno, u hrvatskoj politici više nema ideologija. Primjerice, ono što bi trebao zastupati HDZ, kao konzervativnija stranka, zastupa SDP, i obrnuto. To se najjasnije vidi kroz ovu trgovinu nakon izbora koja je napravljena. To je čista trgovina, tu više nema govora o ideologiji. A kada mi govorimo o interesu i trgovini, mi ćemo uvijek trgovati u interesu Zagorja i projekata za Zagorje. Katalog projekata postoji i on je dostavljen svim strankama, a vidjet ćemo tko će pokazati najviše interesa da nam pomogne.

Osim ostavke na sve funkcije, dan kasnije izašli ste i iz članstva HNS-a, što to znači za Radoboj?

U četvrtak navečer me je iznenadila jedna objava na društvenoj mreži, glavnog tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka, koji je inače najveća štetočina za HNS. Uglavnom, radilo se o članku u kojem stoji da je Milan Bandić kupio sto tisuća četvornih metara umjetne trave, ali da se ne zna na koje igralište ta trava ide. Pretpostavka je da bi ta trava mogla završiti u Rudešu, na što je Ferenčak komentirao “Pa zna se kud ide, u Radoboj”. U tom trenutku sam bio još sigurniji da to više nije niti stranka niti ekipa u kojoj ja želim biti i ja sam u tom trenutku izašao i iz članstva HNS-a jer me je taj komentar povrijedio kao čovjeka. Mi kao ekipa u Radoboju smo donijeli dvije teške odluke vezane uz naš proračun. Jedna je bila vezana za ukidanje prve momčadi i juniora, kad smo znali da ćemo “primiti batine”, ali jednostavno više nismo htjeli financirati rekreativni sport i plaćati igrače koji se tamo rekreiraju. To nije imalo smisla, već smo se odlučili da idemo stvarati sportaše, a ne nogometaše, i da ćemo sav taj novac koje smo davali za funkcioniranje juniora i seniora, ulagati u razvoj i infrastrukturu za što bolje uvjete naše djece, koja treniraju u Radoboju. Druga odluka je bila da se kreditno zadužimo za umjetnu travu. To smo i napravili i dobili kredit, jedan dio trave će biti riješen iz kredita, drugi iz proračuna Općine Radoboj u 2019. godini, isto tako i sama podloga. I onda kada stišćeš na sve moguće načine da bi isfinancirao takav projekt, onda ti jedan takav manipulator, muljator i lažljivac poput Ferenčaka stavi takav Facebook status. Nakon toliko vremena provedenih u stanci i posla koje sam radio za stranku, onda te to kao čovjeka povrijedi i u tom trenutku shvatiš da si pogriješio što si vjerovao takvim ljudima. Naravno da HNS ima divnih ljudi, ja ne mogu ni zamjeriti svom predsjedniku Vrdoljaku, jer nije njegova greška. Čovjek zbog kojeg ne želim više biti član stranke je Ferenčak, a čovjek zbog kojeg sam sve napustio sve funkcije je potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, koji nije pokazao niti malo brige za Zagorje.

 A Radoboj kao općina, bez obzira koja vlast bila, funkcionira dobro, jer je to jedna vrhunska ekipa, ja sam, mogu to tako slobodno reći, imao sreće što sam oko sebe okupio i dobio jednu kvalitetnu ekipu, kojoj nije u pitanju radno vrijeme, kojoj nije problem, kad su u pitanju važni natječaji doći nešto odraditi u subotu ili nedjelju. Često možete vidjeti da se u Općini svijetli i u 22 ili 23 sata navečer, jer pišemo projekte – počevši od svih djelatnika mojeg Upravnog odjela, pa do ljudi koji nam pomažu sa strane, koji su uključeni volonterski i nas za te projekte nije strah. Svi projekti koji su se radili nisu imali veze s aktualnom vlašću, jer smo se javljali na razne natječaje i ono što sam ja znao reći kad su se javljali zlobnici i govorili da se u Radoboju jako puno stvari događa, da je Radoboj otprilike dobio deset posto iz naših i Europskih fondova na koje je aplicirao projekte. Mi smo godišnje, slikovito rečeno, znali voziti dva kombija projektne dokumentacije prema Zagrebu, a oni koji govore drugačije, neka sebe zapitaju koliko su takvih projekata odradili u interesu svojih lokalnih jedinica. Ako predaš dva projekta i jedan ti prođe, a mi predamo 22 i prođu nam tri projekta, tko je više imao koristi od te aktualne državne vlasti?