DONOSIMO REPORTAŽU IZ ENGLESKE PRIJESTOLNICE: Što vidjeti i kako najbolje iskoristiti vrijeme u gradu crvenih autobusa, mostova, brojnih ulica i ljubaznih ljudi

Kad ste umorni od Londona, umorni ste od života!

Objavljeno: 10.01.2018. zagorjeinternational

Dolazak kući zaista zna biti čudno iskustvo, pogotovo ako se vraćate iz jedne od svjetskih prijestolnica. Grada crvenih autobusa, mostova, brojnih ulica i ljubaznih ljudi. Priče o uštogljenim Englezima svakako padaju u vodu. Još uvijek mi se vrte slike nasmiješenih i ljubaznih osoba na ulicama, trgovima, ulasku u podzemnu, ali i u vlaku. Ljubaznost koju ovdje viđate i doživljavate, zaista je nešto što se nama, samoprozvanim Balkancima, na prvu ruku čini čudna. Koga god da pitate, uvijek će vam pomoći. Bez obzira je li večer, a vi nikako da u mraku pogodite ulicu u kojoj se nalazi vaš stan ili je praznik, a želite podzemnom do znamenitosti. Svi će vam pomoći, uputiti vas, krenuti s vama i pokazati put, objasniti kako što funkcionira, pozdraviti na ulici, na ulasku u zgradu. To je nešto što nosiš u sjećanju, vjerujem, cijeli život te nešto zbog čega se želiš vratiti ponovno. Možda i živjeti u tome gradu.

Gradska vreva

Put do stana je bio zanimljiv. Sletjeli smo u Lutonu i putovali vlakom, zatim podzemnom i presjedali nekoliko puta da bi došli do Woolwich Arsenala, stanice podzemne, u blizini koje je bio smještaj. Stigli smo predvečer te prvo što smo mogli čuti i vidjeti je bila gradska vreva, trgovine koje rade, ispred kojih su štandovi s hranom, a u kojima lokalno stanovništvo kupuje namirnice za doček te za sutrašnji dan. Iako je na Novu godinu sve normalno radilo, no od devet sati ili kasnije.

Lijevo – desno

Ono na što smo se morali naviknuti su smjerovi u prometu i hodanju. Smjer koji u prometu je nama desni, njima je lijevi. No, to je odlično riješeno natpisima na prelascima preko cesta. Look right or look left. Također, pokretne stepenice u podzemnoj. Smjer hodanja po stepenicama. Lijevim krajem je za uspinjanje, desnim za spuštanje. Čak se i vrata otključavaju obrnuto nego kod nas. Zbunjujuće na prvu.

Vrijeme

Od kad smo stupili na englesko tlo, nije nas pratilo neko sjajno vrijeme, ali se ubrzo naviknete. Nije hladno kao kod nas u ovo doba godine, vrlo brzo se izmjenjuju kiša i sunce, ali ono što je neugodno, zasigurno je bila oluja Eleanor, koja je puhala do 160 kilometara na sat. U tom trenu smo se zatekli ispred London Eye, no, nikoga nije previše ometao taj, nama nesnosni vjetar. Nismo se žalili ni mi. Ipak je pogled s London Eye bio lijepo iskustvo. Lijepo, ali i novčano izdašno. Ulaznica za pola sata iskustva dođe 27 funti, odnosno oko 230 kuna. Sve ostale atrakcije su približnih cijena, poput muzeja Madame Tussauds, zoološkog vrta, Towera i drugih. No, ono što možete razgledati besplatno su muzeji (skoro svi), a oni su zaista prepuni zanimljivih sadržaja i treba vam po jedan dan za svaki muzej koji namjeravate pogledati. Pet dana, koliko smo bili u Londonu, zaista je premalo da vidite, prošećete u miru, fotografirate, sjednete na čaj ili kavu, a k tome kažete kako ste vidjeli London. Niste, vidjeli ste jako maleni dio svega što ovaj čaroban grad ima. Kažu da Pariz ima svoj šarm, Beč kulturu, a London ima ono što imaju oba grada te mnogo više od toga.

Skup grad? Kako gdje

Ako niste odlučili štedjeti, onda ćete potrošiti mnogo novaca. Pričanja da je London skup za život, nisu samo pričanja, nego je to uistinu tako. Na javni prijevoz ćete svaki dan potrošiti najmanje 10 funti, ako koristite samo podzemnu. Brza hrana i cigarete su luksuz. No, zdrava hrana je čak i jeftinija nego kod nas. U supermarketima koje možete pronaći i u Hrvatskoj, cijene su čak i jeftinije po nekoliko kuna. Tako ćete namirnice za doručak, ručak i večeru za šestero osoba platiti svega 17 funti, što je približno 140 kuna.
Želite li ponijeti kući suvenir, a platiti za isti manju cijenu, nemojte žuriti. Proučavajte. U Piccadilly circusu, gradskom trgu i zapravo centru, možete pronaći jeftinije suvenire, iako to na prvu zvuči čudno. Šalica koja je stotinjak metara prije centra došla osam funti, tamo je, ispod restorana Jamieja Olivera možete pronaći za dvije funte. Doživljaj trga je zaista jedinstven. Veliki reklamni zidovi koji podsjećaju na one u New Yorku, samo manji, double-deckeri koji neumorno prolaze jedni za drugima, crni taksiji, ogromna gužva, hrpa ljudi koji slušaju mladog glazbenika u usponu, daju sasvim drugačiji doživljaj grada. Sve ono što je zapravo pričano o Londonu, nalazi se na jednom mjestu, u samo nekoliko kvadrata. Prava gradska vreva u osam sati na večer. Ta vreva ne prestaje ni ulaskom u podzemnu u centru. Tijekom večernjih sati vlak kreće svaku minutu, a nitko se ne gura. Ulaze redoslijedom kojim su se spuštali prema vlaku te ustupaju mjesto djeci, trudnicama, starijim osobama.

Čarolija večeri

Tijekom večeri grad sjaji posebnim sjajem. Big Ben, simbol Londona, trenutno je u obnovi, a obasjaj prekrasnim svjetlom, kao i atrakcija u neposrednoj blizini, London Eye. Ulice su prepune, blicevi fotoaparata i mobitela obasjavaju most, dok pored prolaze automobili.
Cijeli grad zaista sjaji posebnim sjajem, svijetla grada i znamenitosti daju poseban čar. Lampice su još uvijek na zgradama. Klizališta su prepuna, a ulični zabavljači neumorno sviraju i obrade poznatih svjetskih hitova, ne bi li privukli pažnju. Jedan koji se istaknuo od ostalih je Toomas K. (na instagramu toomaskmusic), koji svakodnevno svira ispred velikih reklamnih panoa.
Nekoliko ulica dalje, nalazi se Buckhingham palace, palača kraljevske obitelji. Od nje se pogled pruža na Big Ben i London Eye, a svakog je dana moguće vidjeti izmjenu straže, dok su posjeti mogući u kolovozu i rujnu.
London Bridge također daje posebnu čaroliju noću, a pored njega nalazi se The Shard, najviša zgrada u Europi, s koje se pruža nevjerojatan pogled na London.
Postoji još mnogo atrakcija i skrivenih kutaka koji odišu ljepotom, no na njih ćete morati naići sami. Sve ono što stoji u preporukama vrijedno je pogleda, no, ono sakriveno, ipak nosi svoju čar. Povratak svojim domovima je to upravo svjedočio. Želju za ponovnim povratkom i razgledavanjem onog propuštenog. Sljedeći puta na duži period i ljeti, dok su dani dulji. I za kraj ću citirati: When a man is tired of London, he is tired of life: Samuel Johnson. (Marina Kanceljak Buhin)

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba