Hotelijerske kuće s Jadrana ovih dana u potrazi su za sve većim brojem radne snage. Tako je u petak u Zaboku održano prezentiranje za Zagorce sa Zavoda za zapošljavanje koji su zainteresirani za sezonski rad na moru. U zgradi Obrtničkog doma okupilo se njih 60-ak. Ovog puta posao su im nudili predstavnici šibenskog Solarisa, koji su istaknuli kako traže kuhare, konobare, sobarice i čistačice, koji bi u produženoj sezoni, od veljače do studenog, radili šest dana u tjednu po devet sati, odnosno 54 sata tjedno. Primjerice, sobarica bi mjesečno uz dva obroka i smještaj, mogla zarađivati 5200 kuna mjesečno. U užu selekciju, ušlo je njih 30-ak. Mnogi su, nažalost, otpali zbog godina, ali i zbog zanimanja koja hotelijerima nisu atraktivna.
“Nema stalnog posla”
Na predstavljanju u Zaboku susreli smo Ivana i Melitu, koji već imaju iskustva sa sezonskim radom, a svoju priliku za zaradu na moru odlučili su potražiti i ove godine.
– Kuhar sam, i prošle godine radio sam u Lopudu u Dubrovniku. Plaća mi je bila od šest do osam tisuća kuna, a imao sam i plaćen i smještaj i hranu za vrijeme cijelog boravka. Ove godine prijavio sam se i za Solaris u Šibeniku, pa ću vidjeti tko će mi ponuditi bolje uvjete. Ukratko, zainteresiran sam i dalje za posao na moru, jer u Zagorju zasad ne mogu dobiti stalan posao – rekao nam je 23-godišnji Ivan Ovčariček iz Krapine.
Njegova sugrađanka Melita Krklec (45) već deset godina radi sezonski na moru, kao poslužiteljica hrane i pića.
– Iako sam završila srednju školu za upravnog referenta, već deset godina radim po moru kao poslužiteljica hrane i pića. Malo sam razočarana što svake godine iznova moram pronalaziti posao od Novog Vinodolskog, pa sve do Dubrovnika i mijenjati lokacije. Aktivno govorim njemački jezik, a dobro se služim i engleskim i talijanskim jezikom. Mislim da bi hotelijerske kuće trebale znati prepoznati svoje kvalitetne djelatnike, a ne da svake godine moramo ponovo ići ponovo na razgovor i moramo drhtati hoće li nas primiti ili ne. Nakon deset godina rada na moru, još uvijek nemam stalni radni odnos, a radila sam i u Njemačkoj i Italiji. Iz Njemačke ponovno imam poziv da se javim na razgovor u vezi s poslom na radu u njemačkim željeznicama. Rado bih ostala u Hrvatskoj, jer mi je u Hrvatskoj najljepše raditi, ali, nažalost, vani se pružaju puno bolji uvjeti i plaća, pa ću još razmisliti gdje ću ove godine na posao. Ako mi ponude stalni posao u Solarisu, budući da nemam nikakvih privatnih obaveza, nije mi nikakav problem stalno se preseliti u Šibenik, ako dobijem stalni radni posao. Dobivanjem stalnog posla vjerojatno bih mogla i napredovati – zaključuje Melita.
88 sezonaca iz Zagorja
No, ako je suditi prema statističkim podacima koje smo dobili iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Krapina, veliki dio nezaposlenih Zagoraca ne razmišlja poput Melite i Ivana. Do sad su se u Zagorju predstavili Istarski supermarketi d.o.o., Falkensteiner Hotels, Sunce Koncern, Anker Grupa i Solaris, koji su nudili slobodna radna mjesta na poslovima kuhara, pomoćnog kuhara, pizza majstora, kuhinjskog radnika, domaćina hotela, konobara, pomoćnog konobara, koktel majstora, voditelja recepcije, recepcionara, sobara, masera, wellness terapeuta, pralje, turističkog animatora, čistača, kozmetičara, vrtlara, kućnog majstora i sl. Na informiranje i selekciju bilo je pozvano 500-tinjak nezaposlenih osoba, a odazvalo se svega 150 osoba.
Na temelju provedenih selekcija, ponuđeni su predugovori za 20-ak osoba, a još se očekuju rezultati selekcije za jedan dio turističkih kuća.
U protekloj godini, sezonski je na moru radilo 88 Zagoraca, 66 posto manje nego 2015. godine, kada je novac na obali zarađivalo njih 132. Ispostave Krapina i Zabok dale su najviše sezonskih radnika, svaka po 24, dok su najmanje sezonaca imale Ispostave Pregrada i Klanjec, svaka po samo četiri osobe.
Najviše zapošljavanja bilo je na poslovima sobara, čistača, pomoćnog kuhara, konobara, te kuhara i kuhinjskih radnika, a gotovo dvije trećine sezonaca zaposlilo se tijekom travnja i svibnja. (Jelena Jazbec, Mladen Mandić)