Branimir Budinski, svećenik u župi Krista Kralja u naselju Domaslovec pokraj Samobora, nije jedini koji je svoje župljane obavijestio kako kućnim ljubimcima, psima i mačkama, nije mjesto u kući tijekom molitve, osim ako se slučajno ne znaju moliti. I tuheljski župnik, naime, na misi je apelirao na svoje vjernike da prilikom blagoslova kuća, sklone svoje pse kako ne bi lajali i uznemiravali sam čin blagoslova ili, ne daj Bože, prilikom ulaska u kuću ili dvorište slučajno nasrnuli na njega. Molbe svećenika tim više začuđuju, jer se od 2013. godine u zagrebačkom Maksimiru obavlja i blagoslov kućnih ljubimaca, kojeg je odobrio i sam zagrebački kardinal Josip Bozanić, a i sam Isus uvijek je bio okružen životinjama. I dok su se Tuhljani i Kumrovčani uglavnom pridržavali župnikovih uputa i sklonili i pozatvarali svoje pse iz dvorišta i kuća, ne mogu, a da se ne zapitam što je ostalima koji s oltara ne mogu “zapovjediti” da se psi uklone prilikom dolazaka – primjerice s poštarima. Osobno znam jednog koji je na svom motoru već nekoliko puta bio žrtva pasa, zbog čega je zbog izranjavanih nogu mjesecima bio i na bolovanju. No, Hrvatske pošte, koliko znam, nisu se nijednom oglasile priopćenjem da bi pse prilikom posjeta poštara trebalo pozatvarati. Ne opravdavam ovdje vlasnike pasa koji opasne pse ne drže pod kontrolom, no pravila ponašanja očito nisu za sve jednaka. Rekli bi neki, “što je za Bogove, nije za volove”. Dok si neki koji imaju moć, makar i onu s oltara, uzimaju za pravo da drugima mogu naređivati, drugi ostaju nezaštićeni. I tko onda kaže da smo pred zakonom, makar i onim Božjim, svi jednaki. Neki su među nama, bar si sami daju to pravo, očito ipak malo jednakiji.