ZAGORSKI KLOPOTEC

Nije potrebna kurikularna reforma da bi političari naučili što im je definicija posla

Objavljeno: 28.05.2016. Alen Brodar

Zanimljivo je posljednjih desetak dana. Ali ne onako zanimljivo, da sa smiješkom zavaljen u fotelji gledaš što se događa i usput bezbrižno grickaš kokice. Nego onako, da te “šrafa u želucu”, da te lovi mučnina i ne znaš da li bi se prema školjci postavio prema naprijed ili prema natrag. Eto, toliko ti je neugodno što slušaš i na svojoj koži (ako ne još, onda uskoro) osjećaš što se događa i misliš si – pa to ne može biti istina. Nije baš neki osjećaj, to “zanimljivo”… U Hrvatskoj dakle vlada neizvjesnost hoće li opstati Vlada, hoće li se izglasati opoziv Karamarka, hoće li on sam odstupiti, tko će na njegovo mjesto, hoće li novi izbori, kako će glasati MOST-ovci, što će reći Petrov, a što Brkić… Ovi drugi likuju, a da su nešto bolji – pa i nisu… Rekao mi je jedan uvaženi SDP-ovac, a nije baš ni tako nisko pozicioniran u stranci: “Pa kakva je to opozicija koja ode iz sabornice u predvorje i onda na televizoru gleda kako se ovi unutra koprcaju jer ih nema dovoljno da bilo što izglasuju. Zar su ih za to građani birali, zar je to njihov posao? Nema vlasti, ali nema bome ni opozicije.”

Da, da, Hrvatska je to. Održana su u tih desetak dana i dva prosvjeda koja su već opjevana u svim medijima, a bome se, iako ministar Šustar tvrdi drugačije, odustalo i od kurikularne reforme. Gospodinu Jokiću i njegovoj ekipi, koja je koordinirala 500-tinjak drugih stručnjaka koji su 16 mjeseci radili na reformi, prekipjelo je. Dosta im je. Jer su se oni gore nabrojani, ili njihovi koalicijski partneri ili politički oponenti, uglavnom, političari, uopće nebitno koji, odlučili preko toga svađati, gurati svoje ljude, dokazivati si tko ima veće mišiće… Ma nije ni bitno što su htjeli ili rade – kurikularna reforma je u najmanju ruku opasno ugrožena zbog njih, ako i nije još propala. Ta reforma, zasad jedina prava koja se trebala desiti, baš je prava platforma za politička prepucavanja, ne mislite? A narod? Toliko je otupio u svemu tome da se više nikome ne da zamarati. OK, najavljen je prosvjed u znak podrške Jokiću, iako on uporno tvrdi da mu je dosta rada na reformi i traži da ga se razriješi, ali prosvjed bi po ovome što se u zadnje vrijeme događa trebao biti dva puta na dan. No opet, zar su prosvjedi rješenje? Zar su to građani birali? Zar se građane sluša i radi za njihove interese samo kada dođu pred vrata ureda ili kuće političara i dozivaju ih pogrdnim imenima, ili još gore, fizički im prijete (iako, najgora im je prijetnja oduzimanje debele, mekane političke fotelje)? Ili je rad za poboljšanje uvjeta života građana i boljitak države posao političara po njegovoj definiciji. Ovo se može naučiti u školama i bez kurikularne reforme. Stoga, dajte više gospodo, i jedni i drugi, i crni, plavi i crveni, i lijevi i desni, primite se svog posla.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba