Novi Tjedan kajkavske kulture, 59. po redu, je pred vratima. ‘Najvažniji tjedan u godini’ za Krapinčane, kako mu mnogi vole tepati, nije oduvijek bio tjedan, a nije ni Grad Krapina i pripadajuća mu Turistička zajednica jedini organizator svih događanja koja u tih sedam dana zabavaljaju Krapinčane i njihove goste. Za one koji možda još nisu znali, ima jedno Društvo. O čemu se radi i kako je zapravo sve počelo?

– Sada već davno, jedna je krapinska ekipa sa Zagrepčanima odlučila napraviti Krapinski festival, zato što su shvatili da se kajkavska kultura i kajkavska riječ može očuvati i širiti jedino tako da se napravi festival, a festivali su tada bili jako popularni. Tako je sve krenulo. Krapinski festival trajao je tada tri večeri, tako je bilo 5-6 godina, a onda se javila potreba da to ne bude samo Festival, već smo sadržaj htjeli proširiti na cijeli tjedan. Tako se rodio Tjedan kajkavske kulture, no to je onda zahtijevalo da se u organizaciju uključi neko društvo jer ekipa koja je do tada to radila nije imala resurse. Tako je 70-ih godina osnovano Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo i ono se od početka do danas bavi organizacijom Tjedna kajkavske kulture. Podršku daju i Grad Krapina te Turistička zajednica Grada Krapine koji organiziraju svoje sadržaje u tom tjednu, no ono najbitnije i ono što nastavlja tradiciju, radi upravo Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo – govori nam dugogodišnji predsjednik Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, Damir Novina i nastavlja:

Značajan iskorak

– Mi smo napravili pregršt događanja kroz tjedan, od nedjelje do subote, a sve je koncentrirano na očuvanje tradicije i širenje kajkavske kulture. Napravili smo značajan iskorak i posljednjih nekoliko godina zovemo u goste i ljude van Zagorja, a koji govore kajkavštinu, pa tako imamo ljude iz Gorskog kotara, Međimurce, Varaždince… Otvorili smo Zagorje svima i to se pokazalo kao jako dobro – tvrdi Novina.

Objašnjava da su shvatili da moraju napraviti puno različitih događanja ako žele da u Krapinu dođe puno ljudi. 

– Stoga smo prvo napravili Vinski plac, jer smo osjetili da ljudi imaju potrebu za druženjem u opuštenoj atmosferi, uz zagorske popevke, dobra vina, finu hranu… Potom smo razmišljali da možda nije dovoljno da imamo samo zagorsku glazbu, pa smo pred Festivalsku dvoranu doveli malo urbaniju glazbu i malo drugačiju ugostiteljsku ponudu, a vidjeli smo i da za to postoji publika te je i to bio pun pogodak. Stalno treba smišljati nove stvari, nova događanja. Ne treba robovati samo zagorskoj popevki – razmišlja Novina. 
Ipak, ono glavno zbog čega je Tjedan uopće postao ‘The Tjedan’ su kajkavske popevke i oni koncerti u krapinskoj ljepotici, Festivalskoj dvorani. Festival koji je iznjedrio mnoge popevke koje se i danas rado pjevaju po kletima i na druženjima, Festival koji je dao i ‘zagorsku himnu’. Nekad davno i natjecateljskog karaktera, a danas podijeljen u dvije večeri – Retrospektivu, gdje se sretnici u dvorani, ali i pred malim ekranima mogu prisjetiti najvećih uspješnica te Večer novih popevki, posljednjih godina sve modernijeg prizvuka, ali i dalje s čvrstim temeljima u tradiciji.

Nove popevke

– Raspored je tradicionalan i ove godine. U petak su ‘Popevke za navek’, retrospektiva iz našeg fundusa koji sadrži oko 2200 pjesama, a uvijek izaberemo nešto što bi ljudi htjeli čuti, nešto što će izazvati sjetu, posebice kod starijih. Primijetili smo da na tim večerima ima i sve više mladih, da im se ta glazba sve više sviđa, otkrivaju nešto novo i imaju pozitivne dojmove. Potom druženje nastave vani pred dvoranom uz urbanu glazbu koju oni i inače slušaju i jako su zadovoljni. Nadalje, u subotu su nam ‘Nove popevke’, svake godine se izvede 21 ili 22 pjesme, a tu smo počeli koketirati s jazzom i rockom. Vodimo brigu o tome da se ne možemo slijepo držati aranžmana kakav je bio u samim počecima Festivala. Držimo jako do tradicije, svi i dalje nastupaju u narodnim nošnjama, imamo orkestar od 40-ak članova koji svira uživo, i to stvarno daje posebnu draž svemu. Uspjeli smo zadržati tradiciju u ovih gotovo 60 godina, broj posjetitelja nam ne pada, štoviše, u porastu je, ljudi su nas prepoznali i to je stvarno respektabilno. Ovaj koncept po kojem radimo ima budućnost. Što se tiče izvođača, mi u principu gledamo da su to imena koja na našoj glazbenoj sceni vrijede, a oni su pak prepoznali naš Festival i rado se odazivaju. Tu nemamo problema ni s mlađima, svi žele doći. Među mladima će ove godine tako biti Dino Miklaužić i Martin Kosovec. Svi uvijek kažu da im je drago da smo ih pozvali, a iako ovo možda nije njihov glazbeni žanr, žele publici pokazati da mogu pjevati i ovakve pjesme. Naravno, svi izvođači dolaze nam besplatno već dugi niz godina i doista im se ne mogu dovoljno zahvaliti na tome što rade za Krapinu. 

Kolike su šanse da ponovno dogodi ‘Suza za zagorske brege’ ili neka nova ‘zagorska himna’?

– To će se malo teže dogoditi. U ono vrijeme kada je ‘Suza’ nastala, ljudi su čekali gramofonske ploče da bi čuli novu pjesmu i onda kada je pjesma nastala oni su se puno više tome posvetili i bilo je daleko manje novih pjesama koje su nastajale. Danas, u hiperprodukciji hitova, imamo situaciju da u svakom momentu nastane na stotine pjesama. Njihova popularnost leži u tome koliko ih se ‘vrti’ i gdje. Mi imamo kvalitetnih pjesama, a sada je na nama zadatak da se što više emitiraju. Mi svake godine isproduciramo dvije – tri odlične pjesme, o kojima struka i publika govore pozitivno, o kojima jezikoslovci govore u epitetima. One potencijalno mogu biti hit. Mogu li biti velike kao ‘Suza za zagorske brege’, ‘Dobro mi došel prijatelj’ ili neke druge, ne znam, no mislim i da ono što imamo od hitova je velika stvar, jer pokazuje da ljudima da ‘kaj’ ostaje zanavek – zaključuje Novina.