Put me nanio u mom “putešestviju“ Krapinsko – zagorskom županijom u Sekirišće, maleno seosko naselje koje se nalazi u sastavu općine Sveti Križ Začretje i u mom “traženju“ nečeg zanimljivog “naletio“ sam na nešto prekrasno. Događanje puno edukacije, zabave, igre, smijeha ali i fizičke aktivnosti.

Odjednom mi je postao jasan onaj putokaz “Coprnjasti put“ te moja učiteljska znatiželja morala je sve to “pronjuškati“ jer nekoliko minuta iza mene je stigao autobus pun učenika Osnovne škole Milka Trnina iz Križa PŠ Novoselec kojih je brojalo 45 uz pratnju tri, Andreja, Snježana i Nataša, učiteljice.

Nakon što su se djeca smjestila na terasi i uživala u domaćoj hrani iskoristio sam priliku i nekoliko minuta razgovarao s Petrom Vukićem – Šerfom, predsjednikom Udruge.

“Sve je ustvari počelo 2010. godine kada smo moja supruga Jasnica Vukić, koja je učiteljica u osnovnoj školi u Sv. Križu Začretju i autorica knjige – Začarana šuma koja govori o prvom odmorištu Potepuhova hižica, profesor Petar Štefanec, na žalost danas pokojni, i ja započeli avanturu s osnivanjem Udruge za obnovu starina i narodnih običaja Coprnjaki i Coprnice. No, inicijalna kapsula bila je 2006. godina kada smo dobili poticajna sredstva od Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Želio bih i naglasiti da je Udruga osigurana i za daljnju budućnost jer vrlo aktivno u njenom radu sudjeluju naša djeca Silvio i Lorena koja će jednom, vjerujem, nastaviti naš rad“

Kako ste došli na takvu ideju o osnivanju Udruge?

“Kao djeca slušali smo stalno priče od naših susjeda i mještana legendu da su se tu u našoj “začaranoj“ šumi skupljale coprnice koje su kuhale čarobne napitke koji su pomagali ljudima da rješavaju svoje probleme. Stoga smo odlučili oživjeti tu legendu. Ovdje je nekad bio ugostiteljski objekt ali ja sam ga potpuno stavio u funkciju Udruge i u njemu je sada sjedište Udruge i primamo izletnike, uglavnom djecu vrtićke i osnovnoškolske dobi. Uostalom, djecu su tu, pratite nas na “Coprnjastom“ putu i probajte sami doživjeti cijeli put“.

Gastronomska ponuda

I krenuo sam. Start je počeo gastronomskom ponudom od bučnice, domaćih kolača i neizbježnih zagorskih kobasica te domaćim sokom da bi opuštanje prije odlaska na izletničku stazu započelo jednim disco plesom. Zatim se krenulo!

Posjet malom zoološkom vrtu gdje su djeca s oduševljenjem se igrala, dodirivala zečeve, ovce, koze, patke a moglo se vidjeti i magarce i ponije koji su neki od “klinaca“ s oduševljenjem jahali. Nakon toga se kreće kočijom, u kojoj se djeca naizmjenično voze, prema ulasku u začaranu šumu gdje ih dočekuju čarobni napitci kao i natjecanje u piljenju drva starinskom pilom. Pogled i sretni izrazi lica djece prilikom ulaska u začaranu šumu ne mogu se opisati jer na granama su rasle lizaljke, baloni, slatkiši i u tom oduševljenju dolazi se do prve postaje odnosno do I. Stavišća „Potepuhove hižice“ (nazvano u čast preminulog člana Udruge koji je puno pomagao oko organiziranja i realizacije cijelog projekta – prof. Petar Štefanec, op. a.). Tu su djeca upoznala legendarne, dobre, coprnice koje kuhaju čarobnu juhu u velikom kotlu (i po prvi puta nakon 40. godina provedenih u školi doživio sam da djeca traže repete juhe i potpuno isprazne taj veliki kotao, op. a.). Najzanimljivije je na ovoj točki ipak bilo natjecanje u jahanju na metli koje je na kraju donijelo i natjecanje učiteljica što je posebno razveselilo učenike koji su u čarobnoj šumi stvorila pravu navijačku atmosferu. No, natjecanju nije bio kraj jer nakon toga uslijedilo je natjecanje u zabijanju čavla, gađanje praćkom, strijelom, hodanje odnosno trčanje po drvetu i nošenje vode a svi su pobjednici dobili i prigodne diplome.

Iako su sve tri postaje, Stavišća, izuzetno edukativna II. Stavišće “Tri kleti“ je posebno zanimljiva jer djeca dolaze do stare zagorske drvene kleti gdje im voditelj pojašnjava kako izgleda, kako se radi i čemu služi drvena zagorska klet nakon kojeg slijedi kanonada upita djece !

Posljednja treća postaja, III. Stavišće, naziva se Adamova klet, klet poznatog zagorskog glumca Adama Končića koji dočekuje djecu te u toj da tako kažem prirodno – edukativnoj noti dodaje i kulturno – umjetničku recitirajući pjesme na kajkavskom njihovih vršnjaka a ujedno im i pojašnjava pojedine kajkavske riječi koje djeca ne razumiju.

I tako nakon četiri sata prirode i pjesme vratili smo se u “bazu“.

Što kazati? Najjednostavnije – nešto prekrasno!

Nešto što se treba doživjeti i zato ne čudi što su učitelji i pedagozi prepoznali kao zanimljivost te usmeno predajom dovode još djece u Sekirišće jer ovaj je izlet terenska nastava koja nudi edukaciju, zabavu ali i fizičku aktivnost.

Zato ne čudi da su Udrugu do sada posjetile brojne škole iz cijele Hrvatske ali isto tako listajući po knjizi dojmova primijetio sam da iz naše Županije je do sada bilo samo pet škola, ispričavam se ako sam koga zakinuo, – Radoboj, Zabok, Marija Bistrica, Gornja Stubica i Klanjec.

– Bilo je prekrasno. Djeca su oduševljena. Došli smo na preporuku kolegice iz susjedne škole i nije nam žao. Ono što je mene najviše oduševilo, uz sva ona događanja na tom putu u začaranoj šumi je činjenica da se ovim potiče boravak djece na igru i druženje sa šumom odnosno prirodom. Pogledajte samo djecu – odlično su se zabavila, na licima im se vidi zadovoljstvo jer su svi sadržaju odlično osmišljeni, ne dozvoljava se ni trenutak mogućnosti određene dosade, aktivni cijelo vrijeme što dovoljno govori o dobro osmišljenom “Coprnjastom“ putu. Na kraju i ova prekrasna suvenirnica gdje možeš kupiti malo podsjećanje na dan kada ti je bilo prekrasno. Mogu samo kazati – preporučujem svim kolegicama i kolegama posjetite “Coprnjasti put u Sekirišću“ jer čini mi se da ću imati problem kada djeci kažem da moramo krenuti kući – rekla nam je učiteljica Nataša.