Iako godina još nije gotova, mislimo kako nije pogrešno konstatirati kako je ona bila vanserijska za zagorske glazbenike, a pogotovo one koji dolaze iz Huma na Sutli. Dokaz tome su nastupi Maje Miklaužić Vahtarić u HRT-ovom showu ‘The Voice’. Kažemo nastupi jer njima treba pridodati i one iz prve sezone, a Maja ove godine korača velikim koracima pod mentorstvom, ni manje ni više, no jednog od glavnih faca s ovogodišnjeg finalnog vikenda krapinskog Tjedna kajkavske kulture, Davora Gopca.
Moramo priznati, sam povod za intervju bio je konkretan nastup s kojim je suvereno ušla u drugu fazu natjecanja.
Biste li mogli za nas napraviti usporedbu svojeg debija pred kamerama i sadašnje sezone? Što se sve promijenilo? Je li trema veća, manja ili jednaka?
Prijavljivala sam se na različite showove, a na ‘The Voiceu’ mi je ovo bilo drugi puta. Razlika od prije devet godina odnosno od prve sezone do sada je dosta velika. Prvenstveno sam se ja promijenila. Cijeli moj život i pogledi na svijet oko sebe, a najveća promjena je ta što sada imam vlastitu obitelj. Sam show je jedan veliki projekt na kojem radi ogroman broj iznimnih i predanih ljudi koji daju maksimum da izaberu što bolje kandidate. Kriteriji su jako visoki i sve je još na višem nivou nego što pamtim. Po tome je the ‘The Voice’ drugačiji od svih drugih showova.
Što se treme tiče, ona je uvijek prisutna, no u trenutku kada stanem na pozornicu proradi adrenalin i dam sve od sebe da iznesem pjesmu što je bolje moguće.
Kako ste se snašli na prvom nastupu u ovoj sezoni? Je li vam bilo iznenađenje kad vam se okrenuo Davor Gobac ili ste njega i očekivali? Kakva je inače atmosfera između mentora, ali i samih natjecatelja?
Uzbuđenje je bilo veliko, ogromno zapravo. Isto tako je i konkurencija jako velika pa su i moja očekivanja bila minimalna. Priželjkivala sam da mi se barem jedan od mentora okrene, bilo tko od njih, pa je sreća bila neopisiva kada je to bio Gobac.
Atmosfera između svih nas je odlična, dosta smo opušteni i družimo se maksimalno, iako ima i dosta stresa i raznih emocija. No, svi smo zajedno u tome pa je nekako lakše nositi se sa svime. Neki su se od timova posebno povezali i kliknuli. Nastaju nova prijateljstva i jako puno divnih ljudi ušlo je u naše živote. Mentori, a posebno ‘vocal coach-evi’ iznimno su predani. Pravi je gušt i zadovoljstvo raditi s njima i uopće imati tu priliku.
Tko bira pjesme koje ćete pjevati na natjecanju? Kolika je uloga same selekcije skladbe, a koja interpretacije iste? Što je po vama bitnije, ostati što više vjeran originalu ili dati više vlastitog štiha pjesmi?
Pjesme zapravo predlažemo sami, no sve uz konzultacije i dogovor glazbenika, mentora i ‘vocal coacheva’ koji s nama rade.
Sama pjesma jako je bitna, ali tako i interpretacija. Moje je mišljenje da je svakako bolje ostati svoj i pokazati sebe kakvi zapravo jesmo nego hvatati se za original. Iako je to ponekad možda i duži put, jer u moru raznih stilova i žanrova nije lako naći svoj stil i biti mu dosljedan.
Od svih žanrova, koji vam najviše leži te volite li pjevati više na hrvatskom ili engleskom jeziku?
Ja volim dosta raznoliku glazbu, no nekako se najbolje snalazim u baladama. Pjevam uglavnom na hrvatskom jeziku, to mi je nekako draže. Lakše se mogu poistovjetiti i povezati s tekstom no ništa nije isključeno tako da pjevam i na engleskom. Više to ovisi o samoj pjesmi nego o njenom podrijetlu. Ako me pogodi i osjetim emociju, može biti na bilo kojem jeziku ili narječju.
Gdje ste stekli tako dobar glas? Bavite li se i inače pjevanjem?
Rekla bi da sam se rodila s njim. Od malena pjevam i pjevanje me prati cijeli moj život. Glas mi se dosta mijenjao s godinama isto tako i neki smjerovi kojima želim ići. Kad sam bila mlađa dosta sam pjevala sama, kao solo izvođač. Paralelno s time počela sam pjevati u ‘Ženskom vokalnom ansamblu Sotelia’ čija sam članica i solistica već 18 godina.
Koji su Vam planovi po završetku ‘The Voicea’? Nastavljate li se profesionalno baviti glazbom u solo vodama ili nešto sasvim treće?
Imam neka razmišljanja i planove no teško je sada još o tome govoriti. Svakako bi se voljela profesionalno baviti glazbom no u kojem točno smjeru, vrijeme će pokazati. Trenutno zakazane nastupe i neke koji su tek u planiranju imam sa ‘Ženskim vokalnim sastavom Sotelia’, a negdje u skoroj budućnosti nadam se i kao solo izvođač.
Hrvatsko zagorje, kao manja sredina, u ovogodišnjim show-ovima imalo je nekoliko natjecatelja. Štoviše, vaš prezimenjak Dino Miklaužić ostvario je zapažen rezultat pa nas zanima postoji li kakva obiteljska veza? Nadalje, dolazite li iz glazbene obitelji te tko još kod vas doma pjeva?
Moj prezimenjak Dino je odličan mladi glazbenik i neizmjerno sam ponosna na njega i uspjeh koji je postigao. Od srca mu čestitam i želim još puno uspjeha. Zapravo postoji daljnja obiteljska veza iako je teško moguće da ima utjecaj na zajednički talent. Osim prezimena povezuje nas i to što oboje dolazimo iz Huma na Sutli, iako sada živim u Kumrovcu, te što s njegovom majkom pjevam u ‘Ženskom vokalnom ansamblu Sotelia’. Već je kao beba bio s nama na probama, sa svojom sestrom koja je također bila članica ansambla. S nama pjeva i moja majka tako da smo svi zajedno kao jedna velika glazbena obitelj.
Koji bi savjet dali mladim budućim pjevačima? Kako ste se vi sami uopće odvažili na prijavu u ‘The Voice’? Što je najbitnije po vama za jednog pjevača?
Najvažnije od svega je slijediti svoje srce. Biti uporan i ne odustajati ako se ponekad nekome i nećemo svidjeti ili ne dobijemo podršku od ljudi od kojih ju očekujemo. U svemu tome potrebno je malo hrabrosti, ludosti i puno emocije. Kada to sve spojimo, dobijemo jedinstvenog interpretatora i umjetnika kakvi smo zapravo svi mi, to jest svatko od nas – poseban po tome kakav zapravo jest. Budite ponosni na sebe, svoje uspjehe i samo hrabro naprijed!