Iz znanstvenih krugova počinju stizati zabrinjavajuće vijesti vezane uz zagrebačku katedralu. Naime, kako kaže znanost, teško je pronaći kamen s kojim je izvorno građena, pa je njena obnova upitna, piše Jutarnji list.
Naime, četvero autora s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu – Ana Maričić, Zlatko Briševac, Petar Hrženjak i Helena Jezidžić – u novom broju časopisa toga fakulteta ističu da se eksploatacija kamena kojim je građena Katedrala na nekadašnjim nalazištima ne može obnoviti, niti je moguće eksploatirati građevinski kamen na novim lokacijama.
Tijekom povijesti se za gradnju i obnove Katedrale koristilo pet vrsti kamena – litotamnijev vapnenac, litavac, vapnenački pješčenjak, vinicit (domaće sirovine) i talijanski travertin.
Hermann Bollé je 1882. koristio kamen iz Vrapča, iz Podsuseda (Bizek), iz Bregova kod Samobora, iz Vinice, te iz Markuševca. Iz Bregova je dovezeno 61,93 kubična metra, iz Vinice 83,74 kubična metra, a najveći dio, 126.078 kubična metra kamena, dovezen je iz Podsuseda, govore autori u tekstu.
Međutim, na spomenutim lokacijama traju zabrane vađenja kamena, zbog čega ondje nije moguće vaditi kamen za obnovu Katedrale. Autori teksta smatraju da je potrebno raditi na pronalaženju vizualnih prikaza rudarenja kamena i te materijale kategorizirati kao javna dobra, te tako sačuvati kulturno sjećanje na ovu ljudsku djelatnost.