LAG ZAGORJE - SUTLA: Kroz projekt 'winEU.rur' do zelenije, digitalnije i otpornije ruralne Europe

KAKAV IZLET: Bili smo s predstavnicima ruralnih europskih općina u obilasku naših vinarija – evo koje im je zagorsko vino najbolje

Objavljeno: 09.06.2023. Nikola Turin

Jedan od sinonima za Hrvatsko zagorje je zasigurno njegovo vino, bilo to povijesno kao loš stereotip ili u zadnje vrijeme kao izvrsni predikati koji osvajaju visoka zlata. No, kada napravimo jedan korak unazad i sagledamo veću sliku, možemo vidjeti kako je vino i sinonim za cijeli kontinent Europu. 

U takvoj širini i raznolikosti jednog pića i grane poljoprivrede rodile su se brojne tradicije u lokalnim sredinama, a kako bi se sagledao utjecaj različitih načina vinogradarstva na krajolik osmišljen je zanimljiv projekt “winEU.rur” koji spaja zemlje proizvođača vina, odnosno općine i gradove u kojima je ono zastupljeno. 

Tako su brojni međunarodni gosti ovog tjedna pristigli u Krapinsko – zagorsku županiju, gdje ih je domaćin LAG ‘Zagorje – Sutla’ odlučio provesti spomenutim vinskim krajolikom kako bi iz prve ruke mogli, uz naravno degustaciju, naučiti što to zagorski vinogradari rade drugačije od njihovi europskih kolega.

– Prije tri mjeseca bili smo u Španjolskoj i tamo smo isto razgledavali ruralni krajolik, odnosno tradicionalnu vinogradarsku arhitekturu, gdje smo imali prilike kušati njihova vina te smo se također imali prilike upoznati s načinom proizvodnje različitih vina, pa smo gostima iz španjolske Portugala, Slovenije i Bugarske odlučili pokazali što to naše vinarije nude – kazao je voditelj projekta iz ‘LAG Zagorje – Sutla’ Hrvoje Novak.

Glavne razlike

Iako su vina sama po sebi vrlo različita i od mjesta do mjesta, a još i više od države do države, ruralni krajevi, osim arhitekturom ne odstupaju jedni od drugih toliko.  

– Glavna razlika je u tome što europske države puno više od nas ulažu u ruralne krajeve. Mi tu još uvijek malo zaostajemo, kao i u prepoznavanju vrijednosti tih ruralnih sredina. Na svu sreću imamo dosta uporan narod koji zapravo puno toga sam stvara pa kompenzira dosta toga u smislu vizualnih odstupanja krajolika – podijelio je svoje dosadašnje viđenje Hrvoje Novak te otkrio što je pripremio gostima u turneji zagorskim bregima:

– Budući da smo u posljednjem posjetu probali nešto svježija vina, odlučili smo im pokazati ono po ćemo postajemo prepoznatljivi, a to su vrhunska slatka i ledena vina iz vinarije Sever i Bodren, koje naši gosti još do sada nisu imali prilike probati – rekao je Hrvoje.

A kako je cilj projekta stvoriti mrežu malih ruralnih zajednica za zaštitu, promicanje i valorizaciju europskih ruralnih krajolika koja potiče nova iskustva održivog turizma, digitalne i ekološke tradicija, ali i definira strategije participativnog upravljanja, temeljenog na društvenim, kulturnim i povijesnim vrijednostima krajolika kao sredstva za zelenija digitalnija i otpornija europska društvo. 

Prva stanica razgledavanja je bila vinarija Sever koja se može podičiti upravo spomenutom povijesti jer u svojoj ponudi nudi autohtono, ne samo Hrvatsko, već još uže, klanječko vino imena ‘Sokol’ koje se spominje još za vrijeme Austro – ugarske kada je bilo najskuplje na tržištu. Naime, tada su se obična vina tržila za sedam novčića, a Sokol je koštao 21. Uz to, kako bi se internacionalnim gostima predočila širina ponude pobrinuli su se svi iz obitelji Sever, od tate Zvonka do braće Filipa i Jakova, koji su održali edukativno predavanje o svojim vinima te odgovorili na brojna pitanja.  

– Predstavili smo im pet vrsta vina od kojih je prva bila suha graševina koja je najpoznatija sorta u Hrvatskoj, onda smo prešli na crni Cuvée koji je složen od 70 posto frankovke, 15 posto Cabernet sauvignona i 15 posto merlota, odležan godinu dana u barrique bačvi. Nakon toga smo prešli na rosé, koji je ista kombinacija sorta, ali se ne ‘paca’ 10 dana koliko je za crno vino, nego se vadi nakon tri dana, kako bi se dobila ta boja. Zatim smo prešli na ‘sokol’ kojeg mi proizvodimo i stavljamo na tržište, a proizvodni kapacitet je oko 1000 boca godišnje. A završili smo s kasnom berbom muškata žutoga, desertnim vinom koje je kategoriju iznad normalnog vina, uz to poslužili smo ‘Veronikin’ vinogradarski sir i kruh – ispričao je Jakov Sever koji je primijetio kako su najviše gosti prihvatili samog sokola, jer je uz to što ima priču, kvalitetno vino.  

Interes publike posebno su pobudile veličine vinograda, s obzirom na to kako su u drugim regijama puno veći na uštrb ostalog okoliša.

Obostrana edukacija

– Moja pitanja su bila vezana za okoliš jer smo mi u Portugalu napravili strategiju za sljedećih 10 godina kako bismo što više spojili ljude i okoliš, pa me posebno zanimalo kako ste uspjeli održati balans između prirode i proizvodnje. Gledajući ovo danas,  moram reći stvarno izgleda savršeno, odličan suživot šume, polja, a opet i gustoća stanovništva nije prevelika – kazao je predstavnik Općine Lousada Manuel António da Mota Nunes, a kako je izreka ‘In vino veritas’ riječi hvale možemo srdačno prihvatiti.

Uz to, predstavnik Nunes je ostvario dijalog u edukaciji pa je vinogradarima ispričao kako pluteni čepovi za njihove butelje dolaze upravo iz Portugala gdje je hrast iz kojeg se to dobiva postao nacionalno stablo.

– Stabla sporo rastu i mogu dati u svojem životu tek oko 10 puta pluto, ali ono što je zanimljivo, je da nam veća proizvodnja vina omogućuje sadnju više stabala, a time vraćamo prirodni balans tako da se i vašom proizvodnjom vina u Portugalu ekologija popravlja – poručio je Nunes.

Poznati ‘zagorski kiseliš’ kod nas ima negativnu konotaciju, no ima svojih rođaka u cijeloj Europi, pa tako upravo Portugal proizvodi svoje poznato ‘zeleno vino’ s kojim su uspjeli izaći na svjetsko tržište te njegovu kiselost pretvoriti u ono što ga prodaje jer se ono može doslovno piti od Engleske do Rusije. A kako gostima, koji su se prije toga okrijepili ‘Grešnoj gorici’, ne bi ponudili ono što i sami imaju doma prilike probati, pobrinuli su se iz Vinarije Bodren koja je nadaleko poznata po slatkim i ledenim vinima.  

– Odabrali smo dva ledena vina, jedne presušene bobice, jedno suho vino i jedan slatki muškat, prema procjeni za svakoga ponešto. Ponudu smo popratili s tradicionalnim našim prilogom, koji je drugačiji od svih drugih budući da se radi o slatkim vinima, pa tako nudimo puno voća, orašastih plodova, odnosno sve što je prigodno za sljubljivanje slatkih vina i naravno pljesnive sireve koji su isto poželjni – rekao nam je vlasnik vinarije Boris Drenški te otkrio kako mu je najdraže kad u grupi od 20 ljudi svatko ima svog favorita, što se i pokazalo na ovom kušanju.

Budući da su vina iz palete vinarije Bodren nešto unikatnija, pitanja nije nedostajalo te je u jednom trenutno čak i ponestalo prevoditelja pa je vaš novinar morao uskočiti u pomoć. 

U prvom redu za slatka vina, ali i ostala zagorska vina, glavna pitanja bila su o plasiranju na tržište budući da se radi o, barem za njih manjem obujmu, a većoj nepoznanici. Najbolji odgovor, uz standardni – na sajmovima, je bio zid prepun nagrada na kojim je pisalo ocjena ‘Gold’ za vinariju Bodren.

Prije samog rastanka, Boris i kćer Marta odlučili su internacionale goste počastiti vinom izvan ponude, a koje je odležalo na dnu Jadranskog mora, što je dodatno oduševilo publiku.

–  Odlučili smo im ponuditi jedan pjenušac koji je nastao u suradnji s vinarijom ‘Vuglec breg’ i njihovom enologinjom. Njihovom baznom pjenušcu dodali smo ledeno vino i to puno puta zbunjuje ocjenjivače i poznavatelje vina, ali svi konstatiraju da je dobar – kazao je Drenški.

O zelenoj poveznici Španjolske i Zagorja u Hrvatskoj prvi je govorio legendarni Žuti – Robert Prosinečki, koji je proveo godinu dana na posudbi u regiji koja graniči s Galicijom od kuda dolaze glavni partneri projekta te su i oni primijetili tu sličnost.  

– Dan je bio savršen, posjetili smo dobre vinarije koje su nam bile posebno zanimljive jer su jako slične našem projektu već same po sebi. Mi promičemo agrikulturne pejzaže u ruralnim područjima. Zagorje ima puno sličnosti s Galicijom, ali također sličnosti ima i u problemima s kojima se suočavamo zbog toga postaji projekt kako bi pronašli nove mogućnosti – kazala je Roxana Topciov iz Općine Vedra, na što se nadovezala menadžerica na projektu Vanessa Crespo:

– Trebam sigurno još nekoliko dana kako bi se slegli svi dojmovi cijelog iskustva. Ono što imamo zajedničko je široko rasprostranjeno stanovništvo, krajolik, radovi u vinogradu su slični, iako sada kod nas imao više velikih proizvođača, ali meni osobno se sviđa vaš način s više manjih proizvođača – rekla je Vanessa te istaknula kako se nada i na sljedećim projektima raditi s Hrvatskom.

Sličnosti

Govoreći o sličnostima i različitostima, njih su najviše bili svjesni upravo susjedi na projektu iz Općine Lendava iz Slovenije. Koji su brzo probrali uz sve sličnosti i note različitosti, a ovaj događaj kušanja vina posebno će pamtiti predstavnik mladih kojem je ovo bilo prvo takvo iskustvo.

– Prate se isti trendovi, isto se pije ako već govorimo o vinima, slični partiji, a pogotovo društveni život je isti, ali neke različitosti su vidljive u načinu razmišljanja. Tako slovenska mladež želi otići živjeti van, barem je to moj dojam – otkrio je predstavnik mladih te dodao još jednu sličnost, onu između gemišta i njihovog špricera.

Nakon Hrvatske, domaćin ovog projekta će biti Slovenija.  

– Preporučila bih naravno vaša vina, a to najbolje govori zašto ih nekoliko i nosim sa sobom – rekla je direktorica Rahela Hojnik Kelenc te je dala naslutiti još jedan dobar par za zagorska vina:

– Krajem kolovoza imamo veliki festival, ‘Bograč fest’, to je naša lokalna hrana, nešto kao gulaš na poseban način, kuha ga svake godine više od 100 ekipa – kazala je Hojnik Kelenc i potom istakla kako vina jesu različita, ali treba biti toliko otvoren novim iskustvima kako bi se upoznala europska dimenzija i našla zajednička točka, odnosno vino kao projekt mora spajati ljude s različitih dijelova Europe.  

O napretku koji je ostvaren od ulaska Slovenije u Europsku uniju, ali i Hrvatske najbolje može posvjedočiti predstavnica romske zajednice Lendava, Nataša Horvat koja je iskusila život u obje države.  

– Svi se više – manje susrećemo s istim problemima, ali je ipak u Sloveniji to malo naprednije jer su sami Romi počeli drugačije razmišljati, nisu više tako velike romske obitelji, nemaju toliko djece, svi završavaju osnovnu školu i nastavljaju školovanje pa i fakultete. A što se tiče samog vinogradarstva, Roma još nema, iako je puno puta postojala želja da bi se počeli baviti time, nije se do sada uspijevalo jer je s malim vinogradima nije bilo isplativo. Taj trend se mogao promijeniti danas viđenim, doduše potreban je neki projekt, ali već imam mogući naziv – Ciganska kapalica, ili tako nešto – poručila je Horvat.

Na kraju dana, najbolju usporedbu do sad viđenih ruralnih područja Europe dao je predstavnik Općine Lendava, Sven Sarjaš.

– U Španjolskoj smo vidjeli kako sijeku šumu eukaliptusa za papirnu industriju, to mi je bio šok, kada sam vidio da cijela regija postane skroz drugačija. Dok smo danas učili o vinima koja su vrlo slična i našoj ponudi u kojoj se također nalaze rajnski rizling, chardonnay, sauvignon, cuvée, a u porastu su crvena i pjenušava vina. Tako da u osnovi imamo svi istu bazu, ali svatko ima mali dodatak svoje tradicije u pripremi vina, ponudi, marketingu. Različitosti se nadopunjuju – zaključio je Sven i pozvao u Lendavu. 

 

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba