Kako mladi brzo prihvaćaju tehnologiju, a ta tehnologija se neprestano mijenja novim trendovima, pojavom brzog interneta, gotovo sva scena, koja se je još od 90-ih okupljala oko računalnih igara iz zajedničkih mreža otišla je u jednu globalnu, gdje svatko iz svoje sobe sudjeluje. No, tradicija okupljanja u takozvani ‘LAN party’ odnosno lokalnu mrežu računala, iznimno je jaka, a u Gornjoj Stubici se protekle subote u lovačkom domu održalo još jedno u nizu druženja pravih ‘gamera’.  

Percepcija javnosti  

Tom prilikom smo razgovarali s organizatorima, Rikardom Jadanom iz čije je sobe, koja je brzo postala premala za sve veća okupljanja, sve poteklo prije 20-ak godina te Kristijanom Koromanom, koji je svojevrstan domaćin u Stubici. Otkrili su nam sve čari zajedničkog igranja video igara, problematiku okupljanja jer, naravno, potrebno je donijeti vlastito računalo, te percepciju okoline na njih kao igrače. A ono što je posebno zanimljivo su razno razne mogućnosti koje igre otvaraju za razvoj karijere.    

– Mi smo na ovom području Europe, tako reći od uvijek u samom vrhu sto se tiče video igara. Od revolucionarne Serious Sam iz Croteama, koji je bio ‘al pari’ svjetskom fenomenu ‘Unreal’ u pucačinama pa do danas kada imamo na platformi Steam svoje predstavnike. Primjer toga je naš prijatelj, koji inače zna doći na naša LAN okupljanja, Boris iz Pinestudija, naime on danas ima 30 zaposlenih – rekao je Rikard, no napomenuo kako unatoč i drugim brojnim pozitivnim primjerima, okolina ne shvaća što zapravo oni rade već to percipira kao gubljenje vremena, na što se Kristijan nadovezao:  

– Iako, ne radim izravno na igrama, rad agencije usko je vezan uz video igre, pa sam zbog toga kod razgovora za posao naveo koliko dugo igram računalne igre te koliko sam sati ‘streamao’ što im je bilo jako zanimljivo – kazao je svoje iskustvo Kristijan koji svima preporučuje karijeru u razvoju video igara.

Okupiti bilo koju ekipu ljudi iz godine u godinu, gotovo je nemoguća misija, a kako ‘LAN party’ ekipa je još k tome samo neformalna grupa, održati na životu takva okupljanja 20-ak godina je time veći uspjeh.  

– Ovog puta, budući da nema ‘Call of Duty 2’ igre, okupilo se nešto manje ljudi, oko 35, što je opet previše za održavanje u sobi. Organizirali smo dva PlayStation turnira u ‘Crash team racingu’ i Tekkenu 3, koje su obje retro igre, a kako bismo se mogli siti natjecati, ispekli smo roštilj – opisao je LAN party Rikard te napomenuo kako je, iako se uživo vide dva puta godišnje, većina stalnih posjetitelja svakodnevno na Discord serveru.  

Nostalgija

U doba stolnih računala, s CRT monitorima trebali su i mišići za organizirati LAN party. Pojavom laptopa koji su namijenjeni za igre, smanjio se taj dio, no nije posve nestao jer ipak treba mrežu složiti.  

– Donesemo računala, konzole, imamo projektor, razglas za karaoke, pa i društvene igre kao poker, dosta toga bude nasumično i spontano. Mi imamo većinu stvari, svake godine što ljudi vole igrati, o tih online starih igrica, društvene igre. Prije je bilo više da se igralo to što se donijelo, a sad se dogovorimo i s tim projektorom, svako nešto donese, odnosno sve je naše – rekao je Kristijan.  

Od uvijek su igre povezivale ljude, baš zbog toga što je potrebno samo znanje pravila, a protivnik ili prijatelj se lako nađe.  

– Neke ljude znam iz davnih dana još od djetinjstva, recimo susjed i kumče Antonio, nismo se nešto pretjerano igrali, ali s vremenom samo pronašli zajedničku nit, a to su računalne igre. Sad dolazi na LAN party i radi nam mrežu, pripremi ljudima igre odnosno koju se igru dogovorimo, on pripremi na svakom računalu istu verziju te igre kako bismo svi mogli igrati, sve to mora biti složeno na odgovarajući način – rekao je Rikard te nadodao od kud sve ljudi dolaze na party:  

– Online upoznamo neke ljude pa se tako mogu naći na LAN partyju, iz Čakovca dolazi ekipa, Vukovara, Zadra, Splita pa i internacionalno, konkretno bilo je dvoje ljudi iz Srbije – nabrojao je Rikard.  

Kao i svaki počeci, druženja su isprvo bila skromna, no rastom nisu izgubili svoju čar.  

– Započeo sam to u principu kada su roditelji odlazili na more, pa onda organizirao doma druženje, s 15-16 godina imao LAN party, a to je sad bilo već prije 19 godina, u dnevnu sobu smo unijeli vrtni stol, u kuhinju stakleni stol, oko 10-ak računala i 20 ljudi, osam nas je igralo, a ovi okolo su gledali, jeli, pili, zezali se, tako je počelo – prisjetio se Rikard, a Kristijan nadodao slična vlastita iskustva:  

– Slično tome sam i ja počeo, dva bratića i brat, bilo nas je četvero, i to nam je bilo dosta za igranje ‘co-up’, odnosno zajednički protiv računala, ali i Minecraft. To je bilo zabavno jer skupa ste u prostoriji i nekome je to kao naći se i gledati film, nam je to ono, sjedneš svako za svoje računalo i to je drugačiji način igranja – rekao je Kristijan te napomenuo kako je bilo problema sa stolovima pa se moralo igrati na stolu za peglanje.  

E-sport

Društveni aspekt je ono što se najviše gubi tehnologijom jer malo igara  je, poput ‘solitairea’, napravljeno za igru jednog igrača. Kao u svakom drugom sportu, pogledati protivnika u oči daje tu čar zbog koje je sav trud isplativ.  

– Na lanovima igramo jedan protiv drugog vidiš njegovu facu kad ga ‘ubiješ’, neki se posebno ljute pa je to tim više zabavnije – u polušali je rekao Kristijan, s čime se složio Rikard:  

– Uživo vidjeti nečiju facu kad ga ‘rokneš’, kad tebe netko ‘rokne’.  Upravo je turnir u ‘Crash team racingu’ bio za dlaku, svaka sekunda je bila napeta – ispričao je Rikard.  

Svaka igra je prilika za učenje i unaprjeđivanje postojećih vještina. Tako igre mogu biti korisne i za djecu, ali i zadržavanje ‘svježine’ odraslih.  

– Igre razvijaju reflekse, koordinaciju oka i ruke, procjenu rizika i finu motoriku, rekao bih da je to šah na desetu – mišljenja je Rikard.  

Iz toga proizlazi kako su video igre postale punopravnim sportom.  

– Djeca bi danas trebala igrati nogometu i na večer igrati igrice, sve to skupa. Nekad su ljudi maštali o vrhunskoj nogometnoj karijeri, pogotovo zbog zarade, no naravno malo ih je uspijevalo, a danas kako je e-sport veći fenomen, dijete od sedam godina može uspjeti u sportskoj karijeri gamera – poručio je Kristijan, ali i iskoristio priliku za dati savjet:  

– Treba biti zdrav odnos prema tome, ne zapostaviti društveni život zbog igara, a ovakva okupljanja obuhvaćaju oba aspekta – zaključio je Kristijan.