S dolaskom proljeća i toplijih dana sve više vremena provodimo vani, u prirodi, kada je i najveća sezona brojnosti krpelja. O tome koliko su oni rasprostranjeni, koje bolesti prenose te kako se zaštiti govori voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije dr.med., spec. Epidemiologije Višnja Smilović.
– U kontinentalnom dijelu Hrvatske najrasprostranjeniji je i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. europski, šumski krpelj (Ixodes ricinus), koji može prenositi neke od uzročnika bolesti, npr. bakteriju Borreliu burgdorferi koja uzrokuje Laym boreliozu, virus krpeljnog meningoencefalitisa koji uzrokuje istoimenu bolest. U drugim dijelovima Hrvatske, npr. u priobalju, je za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji preko uzročnika rikecije uzrokuje mediteransku pjegavu groznicu. Krpelji imaju naglašenu sezonsku aktivnost te su najbrojniji u proljeće, rano ljeto i jesen, što ovisi o za njih povoljnoj temperaturi i vlažnosti – pojašnjava dr. Smilović, piše eMedjimurje.
Krpelj, nakon što dospije na domaćina, nekoliko sati ‘šeta’ po tijelu tražeći pogodno mjesto za ugriz. Zato je potrebno, nastavlja dr. Smilović, odmah nakon dolaska iz prirode, provjeriti imate li na koži ili odjeći krpelja, kako biste ga što prije odstranili.
– Posebno je važno pretražiti dijelove tijela iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak (dijelovi s nježnijom kožom), a kod djece je potrebno pretražiti i glavu jer su ona niska i više se igraju u travi od odraslih – ističe dr. Smilović.
Ako se uočio krpelj, potrebno ga je što prije ukloniti, jer će rizik od prijenosa bolesti biti manji, a i lakše ga je odstraniti dok se nije čvršće pričvrstio.
– Potrebno je dobro oprati ruke, pincetu prebrisati antiseptikom i krpelja odmah izvaditi pincetom (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvući iz kože, a na kožu primijeniti antiseptik, savjetuje voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju. Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem i sl.) niti ‘paliti’ plamenom, ne povlačiti ga naglo, ne stiskati niti gnječiti, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta, te, ako je krpelj zaražen, i uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza – naglašava Smilović.
Tek manji broj ugriza krpelja rezultira i prijenosom nekih mikroorganizama, stoga, nije potrebno nakon svakog kontakta s krpeljom zatražiti liječničku pomoć.
– Ako se bolest, krpeljni meningoencefalitis, ipak pojavi, ima bifazičan tijek. Nakon inkubacije koja traje 7-14 dana, javlja se prva faza bolesti koja traje do sedam dana, a nalikuje na gripu (povišena temperatura, malaksalost, glavobolja, bolovi u tijelu). Slijedi faza poboljšanja od nekoliko dana i nakon toga počinje druga faza bolesti kada se javljaju smetnje od strane središnjeg živčanog sustava (glavobolja, mučnina, povraćanje, zakočenost šije), a ponekad i znakovi slabosti ili oduzetosti mišića ramenog pojasa, ruku, nogu, mišića za disanje). A kod bolesti Lyme borelioze se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna, a najčešće kroz sedam dana, pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithema migrans) i/ili povišena temperatura i zimica. Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (borrelia burgdorferi), te se je tada uputno javiti liječniku zbog provedbe liječenja – poručuje dr. Smilović te dodaje da je uzročnik ove bolesti bakterija (borrelia burgdorferi) i ona se uspješno liječi antibioticima.
Kao osobne mjere zaštite voditeljica Djelatnosti za epidemiologiju savjetuje nošenje odjeće dugih rukava i nogavica sa zatvorenim cipelama kod odlaska u prirodu, izbjegavanje odjeće tamnih boja jer se krpelj teže uočava i materijale poput flanela i vune jer se na njih krpelj lakše uhvati, izbjegavanje provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlju i tlu, već je potrebno hodati obilježenim stazama. Također, preporučuje nanošenje sredstava koja odbijaju krpelje tzv. repelente.
Kao mjera zaštite preporučuje se cijepljenje, no njime se može spriječiti samo pojava krpeljnog meningoencefalitisa.
– Cijepljenje se preporučuje osobama koje pripadaju rizičnim skupinama i onima koji su profesionalno češće izloženi ubodu krpelja, kao što su lovci, lovočuvari, šumski radnici i dr., kao i izletnicima koji češće borave u prirodnim žarištima. Cijepljenje se preporučuje započeti u hladnom dijelu godine da bi do proljeća, kada krpelji postanu aktivni, osoba stvorila adekvatnu zaštitu – savjetuje dr. Smilović.