Dugogodišnji direktor tvrtke ‘reGALERIJA’ koja postoji već 56 godina, Anđelko Švaljek prije pola godine sjeo je u fotelju predsjednika Gospodarskog vijeća, a samim time i predsjednika Županijske komore Krapina u mandatnom razdoblju 2022. — 2026. godine. Bio je to povod da s njime porazgovaramo o promjenama, novitetima, gospodarskim izazovima i interesima, deficitarnim zanimanjima, konekciji ruralnih područja i grada, prekograničnim suradnjama Komore, malim poduzetnicima…

Što se u Komori promijenilo od kada ste stupili na dužnost? Ima li nekih noviteta?
Sama činjenica da je HGK prošle godine obilježila 170 godina svog rada dokazuje da su ideje promjene, prilagodbe i usvajanje ”novog” sastavni dio našeg identiteta, zahvaljujući čemu smo i dalje najveća poslovna mreža Hrvatske. Promjene koje se događaju unutar Komore, ne bih vezao za svoj dolazak, već u prvom redu na pojačane zahtjeve koji su stavljeni pred sve naše zaposlenike u dva područja. To je s jedne strane pružanje najbolje moguće podrške svojim članicama u smislu informiranja i edukacije te zastupanja interesa pred državnim tijelima. Cilj nam je da jačamo svoje sposobnosti i dokažemo svim članicama da je Komora pouzdan partner i to pogotovo u vremenu kontinuiranih kriza (zdravstvena, logistička, energetska, ratna,..), ali isto tako i čitavog niza regulatornih i zakonskih promjena s razine EU. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da je temeljem izmjene zakona o HGK od prošle godine cca 96 posto članica oslobođeno plaćanja naknade što od svih nas traži kreiranje proizvoda i usluga kojima ćemo povećati poslovne prihode na otvorenom tržištu.

S kojim se izazovima gospodarstvo trenutno suočava, a s kojim bi se izazovima moglo suočiti u bližoj budućnosti?
Nikako ne želim umanjiti važnost tema inflacije; nepouzdanosti opskrbnih lanaca; dostupnosti i cijene energenata te nedostatka radne snage koji su prepoznati kao ključni rizici, ali bih podsjetio na opasnost da nas kratkoročni, ali istovremeno veliki problemi udaljavaju od odgovora na ključna pitanja današnjice, a to su klimatske promjene tj. naš utjecaj na okoliš, održivost, društvene nejednakosti i nepovoljne demografske trendove u zapadnom svijetu čiji dio smo i mi.

Koji su interesi zagorskog gospodarstva?
Po meni, struktura zagorskog gospodarstva je dobra i vrlo slična regijama i državama s kojima se volimo uspoređivati (Slovenija, Austrija, Bavarska, sjever Italije). Svjestan sam da ova izjava može bit okvalificirana populistički ili demagoški i otvara rizik pitanja plaća i općeg životnog standarda, ali sam uvjeren da imamo odlične preduvjete da poboljšamo prosječnu kvalitetu i produktivnost u svim svojim djelatnostima (proizvodnja, turizam, ugostiteljstvo, poljoprivreda,…), a time i ostvarimo realan i dugoročno održiv rast plaća kao važan, no ne i jedini dio ukupnog životnog standarda. Ključno je da prepoznamo najbolje među nama i slijedimo njihov primjer.

Sveprisutan je trend rastuće potražnje za stranim radnicima, a vidljivo je i natjecanje među razvijenim državama u privlačenju talenata i radnika deficitarnih zanimanja. Kakvo je stanje u Hrvatskoj, a kakvo u Zagorju?
Neki dan je objavljeno da Njemačka, kao najrazvijenija EU država ima potrebu za više od 400 tisuća radnika što pokazuje snagu njihovog gospodarstva. Uvjeren sam da je činjenica da, nakon puno godina u kojima smo mi bili isključivo ”izvoznik radne snage”, postajemo poželjna zemlja za radnike iz velikog dijela svijeta što je zasigurno korak u dobrom smjeru. U nekim tvrtkama i dijelovima Hrvatske, strani radnici čine više od 10 posto ukupno zaposlenih i bez njihovog angažmana poslovanje postaje nezamislivo. Ključni izazovi koji su pred nama su razvijanje ukupnih društvenih kapaciteta da ti ljudi ne budu samo privremena radna snaga već trajni zaposlenici i naši sugrađani. Ne smijemo zaboravit da je, osim privlačenja i integracije stranih radnika, jednako važno motivirati mlade da svoju budućnost grade doma.

Gledamo li gospodarsku sferu – koja je konekcija ruralnih područja i grada?
Mislimo da Zagorje nudi odličan balans između privatnog i poslovnog, urbanog i ruralnog, tradicionalnog i modernog. Blizina Zagreba, Schengen i euro zona, uz tradicionalnu izvozno orijentiranu industriju, prilike su za rast gospodarstva i ukupne kvalitete života. Iako se kvaliteta života u selima značajno popravila, mislim da je nužno posebnu pažnju posvetiti razvoju javnog (”neautomobilskog”) prijevoza između sela i gradova, što bi imalo dobar utjecaj na gospodarstvo, okoliš i naše sugrađane starije životne dobi.

Kakvi su planovi Komore u vidu prekogranične suradnje?
Nakon ulaska u Schengen, dodatno se pojednostavljuju i otvaraju još veće mogućnosti za suradnju manjih tvrtki, a posebno u oblastima trgovine, turizma i ugostiteljstva u oba smjera. Na tragu promocije slovensko – hrvatske suradnje, i ove godine, u mjesecu svibnju u suradnji sa SLO CRO Poslovnim klubom i Skupom za Zagorje, organizirat ćemo konferenciju koja za cilj ima održavanje i daljnju uspostavu kontakata hrvatskih i slovenskih gospodarskih i političkih institucija, kao i razmjenu iskustava i pozitivnih praksi.

Kakvo bi to bilo društveno odgovorno poslovanje u funkciji razvoja lokalne zajednice?
Društveno odgovorno poslovanje nije marketinški alat kojim se dio dobiti transferira u zajednicu, nego način na koji se ukupni biznis i pripadajuća dobit realizira. Naše najbolje tvrtke ne karakteriziraju samo ostvareni financijski pokazatelji, već i ukupni odnos prema zaposlenicima, okolišu i zajednici u kojoj djeluju. Imamo sreću da kod nas to nije modernistička fraza jer svi znamo koji su značaj na razvoj i status nogometnih klubova, vatrogasnih društava, kulturno umjetničkih društava i događanja imale i imaju tvrtke i pojedinci u mnogim našim selima i gradovima.

Kako komora može pomoći malim poduzetnicima?
Komora malim poduzetnicima može najviše pomoći jer svojim servisom daje priliku ”malima” da koriste i dijele prakse, informacije i resurse koji im inače nisu dostupni. Nažalost, zbog prijašnjeg ranijeg djelovanja pojedinca unutar Komore i neodgovorne političke manipulacije, povjerenje u instituciju se najviše narušilo baš kod onih kojima je ta podrška i pomoć najvažnija. Svjesni činjenice da se povjerenje dugo gradi, a brzo i lako izgubi, na nama je da ga ponovno zaslužimo na sveukupnu korist.

Što se očekuje od lidera u budućnosti?
Isto što se očekivalo i u prošlosti. Mislim da liderstvo nije stvar izbora i samopromocije, nego postignuća i priznanja, koja ponekad dođu i kasnije, a ponekad možda čak i prekasno. Mnogi od nas rade važne poslove, obnašaju funkcije i nose zvučne titule, ali samo će neki s vremenskim odmakom biti prepoznati kao lideri. To je pravi uspjeh! Za mene lideri nisu oni koji stvaraju veliku korist za sebe ili mali broj ljudi nego oni koju stvaraju malu korist za veliki broj ljudi.

Iduće srijede nas očekuje konferencija Industrija u Zagorju. O čemu se radi?
Naša županija je dominantno industrijska i izvozno orijentirana. Konferencijom želimo istaknuti ne samo KZŽ, već i Zagorje i sjever Hrvatske kao prostor u kojem industrija nije nasljeđe i ”nužno zlo”, već djelatnost u kojoj možemo najbolje ostvariti svoje interese i biti konkurentan dio najrazvijenijeg dijela svijeta. Drago mi je da ćemo imati priliku predstaviti ekonomske pokazatelje i prognoze, kao i potencijale financiranja u okviru EU fondova 2021. – 2027. i to kao dio usluga koje HGK pruža svojim članicama. Ključni dio Konferencije je panel diskusija u kojoj će direktori naših najboljih firmi prezentirati investicijske i razvojne planove. Naše dosadašnje rezultate i namjeru da potaknemo mlade da svoju budućnost grade doma, kroz školovanje i zapošljavanje u ”modernim, zelenim i digitalnim” industrijama. Inicijativu je prepoznao ministar gospodarstva Davor Filipović koji će svojim sudjelovanjem kao glavni gost ”ojačati” našu konferenciju. Također bih naglasio i dolazak župana Željka Kolara, ali ne samo kao gosta nego istinskog promicatelja industrije KZŽ.

Koja je poveznica umjetnosti i industrije?
Umjetnost je svakako neizostavni dio kreiranja ”poslova s višom dodanom vrijednošću” u industriji, do razine da je to postala jedna od mnogih parola i floskula. Na sreću mi imamo nekoliko dobrih primjera i jednu odličnu tvrtku koje su umjetnost i dizajn pretvorile u konkurentan biznis. Moje mišljenje je da ugrađivanje umjetnosti u biznis model nije način za brz i lak uspjeh nego baš suprotno, ali je ujedno to sjajna prilika marljivima, strpljivima i talentiranima da postignu velike stvari.

Koja je uloga umjetničkih škola, deficitarnih zanimanja u industriji KZŽ? Kakva je budućnost po tom pitanju?
Uloga je ogromna, ali uz to ide i odgovornost. Pri tome ne mislim samo na nastavnike, nego prije svega na učenike. Mislim da svatko treba stajati iza svog izbora s punom snagom i željom. Kao što očekujemo od nastavnika da razvijaju svoje kompetencije i budu pravi učitelji, isto očekivanje imamo od učenika da budu ono za što se školuju. Mislim da je jako važno da dijete koje ide, u primjerice ugostiteljsku školu, želi biti i bude dobar ugostitelj. Isto vrijedi za bilo koje drugo zanimanje. Ako je pitanje usmjereno na isključivo umjetničke škole, mogu reći da je moje osobno iskustvo sa ŠUDIGOM pozitivno, a šira javnost će imati priliku uvjeriti se u stručnost nastavnika i talent učenika na izložbi ‘STRUCTIA’ ove godine.

Kakvi su planovi komore u narednom razdoblju?
Uz poboljšanje svojih standardnih usluga i aktivnosti, u ovoj godini fokus stavljamo na dva projekta. To su konferencija ‘Industrija Zagorja’ i ‘STRUCTIA 2023’, za koje se nadam da će biti primijećeni i posjećeni.