Uz prizore ovogodišnjeg našeg zidnog kalendara, KUD Voća u svoj bogat i raznovrsan kalendar godišnjih aktivnosti u 2023. uvrstio i oživljavanje jednog od potpuno nestalih običaja. Odlučeno je da se zimsko razdoblje zaključi jednim starim običajem koji je, na žalost, nestao iz tog kraja i iz svakodnevnog života općenito. Radi se o čerhanju perja (ili čierhaju perja), aktivnosti koja je spajala i potrebu za izradom posteljine, a i predstavljala je idealnu priliku za druženje. Kako je taj običaj izgledao vidjeli smo danas u Etno hiži u Gornjo Voći gdje su vrijedne članice KUD-a skupile perje, čierhale, obradile perje od kojeg će se dati izraditi jastuk koji će biti dio izložbenih predmeta u spomenutom objektu.
– Nekada je to bio glavni društveni događaj na kojem su se spajali cure i dečki, razmjenjivale su se informacije, umjesto današnjeg googlanja dovoljno je bilo pola sela staviti na jedno mjesto. Dolazili su i iz susjednih sela, a obavezno su tu bili i muzikaši koji su zaokružili cijeli događaj. Nije prije bilo izlazaka, takvi su događaju bili glavni društveni trenutak, a zadnji takav održao se prije 40 godina. Ovo je lijepi povijesni trenutak, uprizorenje u Etno kućici i početak jedne lijepe priče – ispričala je voditeljica KUD-a Ljubica Galić.
Prije svega, ovaj KUD pokreće ljubav prema rodnom kraju, korijeni… Voća je uvijek bila siromašnija, ali je bogata duhom.
– Ljubav prema korijenima je moj pokretač. Vraćanje ovog običaja je koristan, vraćamo se perju, a to će biti jedan lijepi događaj koji će postati zaokružena priča – dodala je Galić, dok je načelnica Donje Voće Sanja Kočet istaknula kako je KUD taj koji čini jedno mjesto, a ova manifestacija, odnosno njena priča, dogodila se prilikom pisanja monografije kojom će KUD obilježiti niz povijesnih događanja i običaja.
– Svaka lokalna zajednica mora biti svjesna da oživljavanje, priprema nekih sadržaja bez KUD-ova i bez ostalih udruga ne funkcionira. Kada su kultura i baština u pitanju KUD je na prvom mjestu, a Etno kuća je veliki turistički mamac. Imamo tradicionalnu kuću koja je uređena nekadašnjim stilom, a ono što je novitet je multimedijski dio koji je mamac za mlađe skupine – ispričala je Kočet.
Za kraj, nešto iz zapisa KUD-a Voća koji će biti u monografiji ‘Škrinja voćanske prošlosti’.
˝Kad su se kokoši, pure, race i guske zaklale, perje se čupalo i pospremalo u vreće i tamo se čuvalo sve do zime. U zimi su krenule čerhane – u selu se dogovorilo kod koga je koji dan čierhanje perja (tj. paperje se odvajalo od glavne peteljke perja). Ako je u selu bilo muzikaša, i oni su bili na okupljanju, a znalo se zasvirati i “na češalj” ako nije bilo muzikaša. Hodalo se u susjedna sela gledati puce koje čierhaju, a domaći dečki su onda bili ljuti na nepozvane pridošlice. Stari ljudi su bili oko peći i govorili: ˝Idemo se spominati kak je negdar bilo˝, djeca su skakala i igrala se ili vani, ili su se stiskala uz peći; žene i cure su bile te koje su radile. Pri tome su se pričale priče iz svakodnevnog života, često iz i priče iz prvog i drugog svjetskog rata, priče o “coprijama”, ili su foringaši pričali svoje priče itd. , a i mnogi su se brakovi dogovorili na ovakvim druženjima. Kad je sve bilo gotovo slijedile su društvene igre – najčešće se riftera pokalo. Za domaš su se nudili domaći specijalitete – pogače, ili kuruzne zlijevke s orehima ili zdigeni štrukli˝.
