Do prije tri mjeseca 48-godišnji Zadranin Dorijan Cesarić bio je potpuno zdrav, no onda je jedna obična viroza promijenila njegov život. Danas leži na Zavodu za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju, a 7. ožujka njegov je novi rođendan, donosi priču Jutarnji.

– Došlo je iznenada, iz punog zdravlja. Srce je nakon viroze počelo popuštati. Sada kad gledam čini mi se kao da se sve odvilo u tren oka, potpuno sam izgubio pojam o vremenu – ispričao je Cesarić koji se razbolio u 90-ak dana, završio kao kritičan slučaj na listi za transplantaciju.

Dorijan je jedan od osam pacijenata kojima je u osam tjedana u KB-u Dubrava transplantirano srce. Riječ je o hrvatskom, ali i svjetskom rekordu, koji je tu bolnicu za prva dva mjeseca godine svrstao na sam vrh, kao bolnicu s najviše presađenih srca.

– Zadnji kojeg smo transplantirali bio je najteži slučaj, pacijent je bio najbolesniji. Dva mjeseca je ležao u zadarskoj bolnici, a kod nas je bio na vazoaktivnim lijekovima koji su mu održavali tlak, cirkulaciju, disanje… Stanje je već bilo tako loše da smo imali u planu staviti ga na oblik mehaničke pomoći, narodski kazano umjetno srce – rekao je o Cesariću izv. prof. prim. dr. sc. Igor Rudež, dr. med., pročelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju i voditelj transplantacijskog programa KB-a Dubrava.

– Teško je ispričati kakav je osjećaj biti u ovoj situaciji. Imao sam sreću, srce sam dobio u rekordnom roku. A kako sam se osjećao kad su mi rekli da je stiglo srce, zapravo ne znam. Probudili su me i rekli da stiže srce za mene. Spremili su me za operaciju. Sljedeće se sjećam da sam promislio, probudio sam se, tu sam, živ sam – prisjetio se Cesarić, koji se inače bavi žongliranjem.

– Sve ću raditi kao i prije, samo ću malo povući ručnu kočnicu, jer ne bih volio još nešto mijenjati – smije se Cesarić, a jedini problem mu je nesanica jer kaže da ima viška energije te dodaje da mu je ovo prvi odlazak u bolnicu u posljednjih 20 godina.

Kako dalje piše Jutarnji, sličnih sudbina i novih rođendana na četvrtom katu KB-a Dubrava bilo je osam, a za šest od njih zaslužan je prof. Rudež. U toj ustanovi srca se transplantiraju od 1995. godine, i od tada ih je transplantirano 290.

– Godišnje je to oko 15 do 20, tako da je ovih osam zbilja rekord. No treba uzeti u obzir faktor sreće, puno sreće. Jer treba se poklopiti više elemenata – kaže prof. Rudež i nabraja:

– Morate imati dovoljan broj bolesnika koji čekaju srce, moraju odgovarati po svim parametrima, pacijenti moraju biti pripremljeni da bi dobili srce i, naravno, lutrija koja se zove Eurotransplant: mora biti pogodan primatelj bilo gdje u zemljama Eurotransplanta da budete odabrani.

Trenutačno na zajedničkoj listi KB-a Dubrava i KBC-a Sestre milosrdnice ima oko 20 pacijenata i toliko na listi KBC-a Zagreb. Dakle, u ovom trenu između 40 i 50 ljudi čeka srce. Što se tiče osam bolesnika koji su primili srce, tri su donora bila iz Njemačke, jedan iz Rumunjske i tri iz Hrvatske. Za svaku od transplantacija modus operandi bio je isti. Koordinatorici i glavnoj sestri Zavoda Milki Grubišić zvoni telefon, a poziv je iz Eurotransplanta.

– Odmah nakon poziva zovem dežurnog kardiokirurga i onda počinje utrka s vremenom. Imamo na raspolaganju pola sata da utvrdimo odgovara li srce nekom od naših pacijenata. I ako se krene u proces, dižu se svi akteri i dok srce ne prokuca u našem pacijentu, nema stajanja – objasnila je glavna sestra Grubišić i dodala:

– Ako je srce izvan Hrvatske, diže se avion. Od ova četiri srca, za jedno smo podignuli i Vladin avion. Inače, postoje firme koje imaju avione koje Ministarstvo zdravstva unajmi za ove potrebe.

– Unutar četiri sata kada se srce izvadi, ono mora doći do aerodroma, doletjeti u Zagreb, moramo zaštititi srce, pustiti cirkulaciju… Naravno, ne treba shvatiti doslovno tih četiri sata. Ništa se akutno ne desi kada istekne četiri sata, ali to je neko optimalno vrijeme i gdje s velikom sigurnošću možemo reći da je transplantacija uspjela i da neće doći do oštećenja samog organa – pojasnio je prof. Rudež.

– U suštini, najvažnije je da odgovara krvna grupa i da veličina i težina davaoca bude približna onoj od primaoca, odnosno odstupanje ne smije biti veće od 20 posto u kilaži – naglasio je prof. Rudež.

Samo šivanje, odnosno spajanje srca ne traje dulje od 45 minuta, a u to vrijeme bolesnik je spojen na stroj za izvantjelesni krvotok i cijela cirkulacija odvija se preko stroja. Nakon toga pusti se srce da kuca, ali se još ne odvaja od stroja za izvantjelesni krvotok. To se i dalje događa u sali.

– Pustimo vrijeme reperfuzije, da srce rasterećeno kuca, ali da još ima još potporu stroja. Naime, srce se mora oporaviti od tog stresa, jer je četiri sata bilo bez cirkulacije. Ono je bilo pripremljeno, ali nije pumpalo, nije se opskrbljivalo kisikom i dobrim metabolitima. I zato moramo pustiti da se oporavi. Nakon toga ide odvajanje od stroja za izvantjelesni krvotok i ako su tlakovi i ostalo zadovoljavajuće, onda se odvoji od stroja, srce potpuno samostalno kuca uz potporu lijekova. Zatvara se grudni koš i ide na Odjel za intenzivno liječenje kardiokirurških bolesnika – pojasnio je kirurg Rudež.

Što se tiče “vijeka trajanja”, mjerljivost je na jednu, pet i deset godina nakon transplantacije. Nakon jedne godine preživljenje je više od 90 posto, nakon pet je 76 posto, a nakon deset 65 posto.

– Ljudski život nema cijenu, a ovi doktori su mi ga poklonili – zaključio je Cesarić.