U Hrvatskoj je kultura čitanja stvarno na niskim granama, čije se održavanje još samo u vidi posuđivanjima knjiga te čitanju slikovnica. Upravo ovdje na scenu su odlučile izaći dvije mlade spisateljice, Tanja Juranić iz Bedekovčine i Jelena Hrvoj iz susjednog Poznanovca koja je u ovom projektu bila i ilustratorica.

Priča se doslovno ‘rodila’ na jednom od tečajeva kreativnog pisanja koje organizira Jelena, a originalni tekst Tanje ubrzo je poprimio elemente potrebne za dječju slikovnicu, iako je prvenstveno zadatak bio to učiniti za odrasle. Uz jedan ovako sam po sebi hvalevrijedan projekt publikacije na hrvatskom književnom tržištu, sama slikovnica je dodatno popraćena fontom slova ‘OmoType’ koji je namijenjen lakšem čitanju ljudima s disleksijom od koje pati sve više djece. Treba napomenuti kako je OmoType projekt domaćih tipografa stoga se odlično uklapa u cijelu priču.

Točno o kakvoj se slikovnici radi porazgovarali smo s autoricom Tanjom, koja nam je otkrila i neke buduće planove.  

– Radi se o slikovnici koja je namijenjena za djecu uzrasta od vrtićkog pa do trećeg osnovne. Jelena Hrvoj, koja je ilustratorica slikovnice, je prije godinu dana organizirala radionicu kreativnog pisanja i onda samo na toj radionici imali jednu domaću zadaću da se napiše jedna kratka priča. Zadala je ime glavnog lika, to je bila Laura i motiv botanički vrt i onda eto nastala moja priča koja je bila jedina, recimo to tak, napisana u šaljivom tonu. Svim curama u grupi se jako svidjela. Iako je priča izvorno bila namijenjena odraslima, upravo reakcija na nju u kombinaciji s Jeleninim crtačkim idejama, gurnula je priču u jako slatku slikovnicu i od tada nas dvije surađujemo – govori Tanja o počecima ovog projekta.  

Upustiti se u jedan takav projekt koji naizgled ima dojam jednostavnosti i te kako nije jednostavno. Kako bi se izdala bilo kakva knjiga potreban je proces u kojem je potrebno prepoznati publiku.  

-Jeleni i meni je ovo prva slikovnica, a uopće nismo ni same znale u kaj se točno upuštamo, nego smo ispitivale okolo mame s klincima kaj se njima sviđa, pa smo kontaktirale logopedicu i nismo htjele ići tek toliko da se napravi, nego smo htjele da to ima smisla i da klinci uživaju u tom – prepričava rad na  projektu Tanja.  

Sve više danas djeca zbog raznih razloga pate od disleksije, ovakva slikovnica u kojoj sva djeca mogu uživati relativan je novitet na ovim prostorima.  

– S obzirom na to kako Jelena zapravo ima disleksiju ona je predložila da se kupi poseban font slova koji olakšava klincima čitanje. Taj font je napravljen tako da ima nešto veći razmak između slova, neka slova su malo podebljana od drugih i slično. Želja nam je djeci, koja u startu mogu imati nekih problema kod učenja čitanja, uz našu slikovnicu razbiti neki strah od čitanja – objašnjava Tanja.

Ova slikovnica je izuzetno uspješna pa mnoge zanima ako će se nastavaka Laurinih zgoda.  

-Nastavak je svakako u planu, ali kada će on iznaći to još ne mogu reći jer nam je za ‘Lauru i frku u botaničkom vrtu’ trebala godina dana. Određeni procesi traju dugo kao crtanje ilustracija, svaka ilustracija je detaljna, pa onda i tehnički dio, grafičke priprema i tiska ima određeno trajanje. No, jedno je sigurno bit će još Laure – poručuje Tanja.

Autorici Jeleni Hrvoj ovo nije prva knjiga, no ‘Laura i frka u botaničkom vrtu’ je njezina prva slikovnica.

-U principu skoro 10 godina sam na knjiškoj sceni i imam 10 objavljenih romana te me dosta ljudi pitalo bih li držala kakve radionice – pa eto, tako su spontano krenule. Sad već traju godinu i pol i ukupno držim tri grupe – govori nam Jelena.

Nikad se ne zna kada će inspiracija uhvatiti, a na radionicama kreativnog pisanja se ona može pokušati izazvati.

– Zapravo do ‘Laure i frke’ došlo se je na jedan simpatičan način, doslovno prvi zadatak u prvoj grupi. Trebao mi je neki zadatak kako bih vidjela gdje okvirno stoji grupa, stoga su svi dobili iste smjernice za priču, odnosno trebala je biti priča od nekoj Lauri koja se nalazi u botaničkom vrtu. Tanja je jedina otišla u tom smjeru i njezina priča je imala sve elemente koje mora imati priča za djecu. Zbog toga sam joj predložila slikovnicu i iz mjeseca u mjesec se radilo na tome te smo na kraju uspjele napraviti našu slikovnicu – prisjeća se Jelena.  

Neizostavni dio svake slikovnice su dakako slova koja moraju pratiti svojim izgledom cijeli ugođaj stranica.  

-Usprkos disleksiji i disgrafiji već duže vrijeme pričam i pišem, a uz to sam i grafičar, imam podosta doticaja s fontovima tako sam i otkrila font za disleksiju koji je napravila naša domaća hrvatska ekipa. Strani fontovi za disleksiju mi do sad nikako nisu pasali tako da je ovaj font super stvar. Sumnjam kako djeca vide neku razliku, a djeci i roditeljima s disleksijom je i te kakva pomoć – objašnjava Jelena te dodaje kako se s disleksijom može napredovati u području literature.

Bez ilustracija, slikovnica je samo knjiga.  

-Ilustracijom se bavim od kad znam za sebe i crtanje je dio moje svakodnevice. Budući da sam završila grafički dizajn, imala sam samostalne izložbe, radila sam ilustracije za zbirke poezija, no ovo je prva slikovnica s kojom sam se ulovila u koštac – govori Jelena.  

Također, uz pisanje i ilustriranje, Jelena se bavi i izdavaštvom.  

-Tržište za slikovnice u Hrvatskoj je puno veće nego za knjige, to definitivno treba napomenuti, općenito bih rekla da je kultura čitanja u Hrvatskoj isto slaba i koliko god se trudili, dosta slabo ljudi čitaju, no ipak se posuđuje po knjižnicama. Slikovnice su puno, puno više zastupljenije, to je jedan mali korak bolje od općenito literature. Moglo bi biti puno bolje u usporedbi država, oko nas mi smo najslabija karika – prokomentirala je situaciju u izdavaštvu Jelena.  

Trenutačno se ‘Laura i frka u botaničkom vrtu’ nalazi knjižnicama i knjižara, a moguće je nabaviti slikovnicu i preko Facebook stranice. (Nikola Turin)