Prošle godine krajem svibnja u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade u Zagrebu odnijela je titulu najljepše Hrvatice na najprestižnijem izboru ljepote u Hrvatskoj, a početak ove godine krapinčanki Arijani Podgajski obilježio je put u Ameriku gdje se održao svjetski izbor Miss Universe 2022. Ova 20-godišnja studentica ekonomije pri Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa sebe opisuje kao običnu djevojku iz susjedstva koja se, kako nam je u našem prvom intervjuu ispričala, slučajno prijavila na izbor najljepših. Koliko se toga promijenilo u posljednjih nekoliko mjeseci, kakvu su dojmovi nakon izbora u New Orleansu i je li zadovoljna svojim nastupima ispričala nam je, između ostaloga, u kratkom, ali slatkom razgovoru.

Koliko se toga promijenilo od našeg razgovora u lipnju prošle godine?

Zapravo se i nije puno toga promijenilo, osim što sam imala dodatnih obaveza u vezi Miss Universa. U srpnju sam otišla na more kod svojih te se tamo zadržala do sredine kolovoza. Odmah početkom rujna mi je počeo studij na ZŠEM-u i preselila sam u Zagreb. Generalno živim normalan život jedne 20-godišnjakinje koja ima neke dodatne obaveze radi izbora. Ali ne žalim se, osjećam se korisno kad sam u obavezama i kada radim nešto što nije vezano uz faks.

Kakvi su dojmovi po povratku iz New Orleansa?

Osjećaj je divan, a vrijeme tamo mi je proletjelo. Mogla bih svake godine ići koliko mi je bilo zanimljivo. U svakom slučaju – jedno nezaboravno iskustvo kojeg ću se uvijek rado sjećati.

Kako su izgledali tvoji ‘američki’ dani?

New Orleans sam, nažalost, vidjela samo iz busa za vrijeme transfera od aerodroma do hotela, od hotela do dvorane u kojoj se održavaju probe i izbor ili kada bismo išli na večeru u neki restoran u gradu. Iz sigurnosnih razloga samima nam nije bio dozvoljen izlazak iz hotela, čak niti s našeg kata bez pratnje naše ”chaperon” odnosno gospođe koja je bila zadužena za četiri djevojke, koja je organizirala raspored za idući dan i brinula se o nama. Svaki dan je bilo nešto u rasporedu, tako da vremena za obilaske i izlete niti nije bilo, a što se više bližio datum izbora, dani su postajali sve dulji, ispunjeni probama.

Koliko je cijeli proces bio zamoran?

Dosta je zamoran, rano buđenje, odmah šminka i potpetice, kasno spavanje… Ali je velika euforija tako da ni ne osjetite. Svaku večer prije spavanja jedva sam čekala sutra. Iako moram priznati, dan prije finala smo sve bile toliko umorne da smo na probama spavale jedna drugoj na ramenima, bilo gdje da smo stigle, kava više nije pomagala. Ali to je jednom u životu i trajalo je samo dva tjedna tako da vrijedi.

Koliko se stvari mijenjaju kad se kamere ugase?

Atmosfera je bila ležerna, a kamere su nas cijelo vrijeme pratile tako da nismo previše obraćale pozornost na njih. Kad izađeš iz sobe, nikad ne znaš kada te se snima.

Kako bi ocijenila svoje nastupe?

Dolazim iz zemlje u kojoj se natjecanja ljepote često smatraju nečim što ima negativan kontekst, pa tako i Miss Universe koji je u ostatku svijeta ”big deal”. Nisam imala učitelja ‘catwalka’, osobnog trenera, stilistu i druge ljude koji uveliko pomažu pri pripremama kao što su imale djevojke iz većine drugih zemalja. Ne mogu biti ponosnija na sebe nego što jesam. Neću zaboraviti moment kada sam sletjela u New Orleans i krenula po svoje kofere, a Miss Universe fanovi koji su tamo ”kampirali” kako bi nas dočekali su me počeli snimati i govoriti ”Croatiaa, Croatiaaa” – to je bila jedna posebna euforija. Tek kada prijeđete granice Lijepe naše shvatite veličinu takvog događaja.

A TOP 16?

Nas je tamo bilo 86 predivnih djevojka, svaka sa svojim kvalitetama, a 70 ostaje bez plasmana. Mislim da sam odlično predstavila Hrvatsku pred, a i iza kamera, tako da nemam što žaliti. Možda se nisam vratila s plasmanom, ali u srcu imam jednu predivnu uspomenu i neka draga prijateljstva za koja se nadam ih daljina neće ugasiti.

Što bi izdvojila kao benefite cijele priče?

Zasigurno najveći benefit je iskustvo koje rijetko tko ima priliku doživjeti. Poprilično sam prizemna osoba tako da se ne dižem u nebesa zato što sam bila dio te priče. Sada nakon izbora nastavljam sa svojim životom tamo gdje sam ga ostavila 1. siječnja. Nadam se da će mi se u poslovnom smislu otvoriti vrata, ali vidjet ćemo što sutra donosi.

Uz nacionalnu haljinu koju je kreirala Mina Petra u suradnji s akademskom slikaricom Antonijom Maričević, u kovčezima za Ameriku ponijela si i darove za ostale djevojke…

Pokloni su bili jako simpatični tako da sam djevojkama izmamila osmijeh na lica. Posebno su im se dojmile narukvice s licitarskim srcima.

Kakvu su bili komentari na haljinu?

Kao što je već opće poznato bilo je mnogo kritika na nacionalni kostim, a što se tiče finalne haljine dobivala sam samo pozitivne komentare, barem sam tako čula jer vremena za čitanje komentara nemam.

Hoće li neka od natjecateljica stići u Zagorje?

Nikad se ne zna, vidjet ćemo.

Tko ti je bio najveća potpora?

Dobivala sam iznenađujuće puno poruka podrške iz Hrvatske, a i svijeta. Najvažnija i najveća podrška će mi uvijek biti moja obitelj, mama i baka. Iako smo za vrijeme izbora prolazili kroz težak period oni su bili tu za mene i ja sam bila za njih.

Imaš li neke planove za Zagorje?

Možda, ali neka za sad to ostane tajna.