˝Poštovani, obraćam vam se u vezi nesnošljive prašine na DC 29 u mjestu Tugonica/Podgrađe u općini Marija Bistrica, gdje se ništa ne poduzima od strane izvođača radova, iako su radovi završeni prije cca. četiri tjedna. Mještani se u vezi prašine svakodnevno obraćaju načelniku općine, županu, investitoru, izvođaču radova, hrvatskim cestama, ali nitko ništa ne poduzima. Dođite i vidite.˝
Citirani tekst sadržaj je pisma koje je stiglo na našu adresu. I što ćemo sad? Sjeli smo u auto i pravac Marija Bistrica. Došavši u mjesto Tugonica, parkiramo ispred nekadašnje trgovine. Pusto je i mrtvo. Ljetna žega i prašina koja se nenormalno diže natjerale su mještane da iz kuća ne izlaze. Uvjerili smo se kako prašina koju podižu vozila koja putuju ovom dionicom uistinu onečišćuju zrak, teško se diše, a odjeća nam je prašnjava u roku nekoliko minuta. Naslage ispušnih plinova vozila, čestice guma i kočnica, udarne rupe koje dižu prašinu s, još uvijek neasfaltirane ceste, lijepe se na kuće, stolariju, automobile, voćke, uređaje – uglavnom na sve moguće kao med za nepce.

Da je kontrola cestovne prašine gotovo nemoguća u datim okolnostima koje su snašle mještane Tugonice ne treba posebno naglašavati, no ono što valja naglasiti, pogotovo u vrijeme kada su svima puna usta klimatskih promjena, jest da baš ta prašina, između ostalog, značajno doprinosi stvaranju i oslobađanju čestica u atmosferu. Tugoninčani se s tim problemom nose, kako kažu, predugo, od kada su radovi na DC 29 stali. Jedino što traže je rješenje budući da vrlo česti dopisi nadležnima nisu urodili nikakvim plodom.

“Trebamo rješenje!”

– Mjesecima se borimo s ovim, to je veliki problem. Znam da su se ljudi već žalili na to, ali kaj da mi radimo? Mi trebamo rješenje. Tko ga zna? Je li to Općina Marija Bistrica, je li to Zagorski vodovod, tko to asfaltira, s čim je to povezano? Zakaj sve stoji? Kaj se čeka? Čuli smo da nema materijala za asfaltiranje. Ne stignem se baš baviti s tim, ali ovo je ludo. Odvratno. Sve imamo zatvoreno, ali imamo novu stolariju recimo, ovo je užas. Svi smo mi dali primjedbe, ali tko može riješiti taj problem? Išla se raditi kanalizacija, ovo je prestrašno. Radovi su počeli početkom proljeća pa su nešto kopali, pa stali, mislim, katastrofa.

Nismo dobili nikakvu službenu informaciju, osim kaj nam je Zagorski vodovod prije početka radova poslao obavijest s molbom da imamo razumijevanja. Okej imamo ga, ali nismo znali da nas ovo čeka. Projekt je dobio EU novac, a sad koliko je to legalno ili ilegalno – to nemremo znati, više nemremo nikome vjerovati jer očito je da oni nisu u sinkronizaciji. Ak je ovo gotovo, onda ide iduća faza, ne? Evo, odvratno, ne znam. Problem je u tome da više ne znamo gdje da tražimo rješenje, ovo je prestrašno – ispričao nam je jedan od mještana koji se ne želi javno eksponirati.
Malo dalje u susjedstvu zvonimo na vrata 70-godišnjakinje koja je po struci inženjerka pa kaže kako neke stvari ipak razumije iako je u penziji, a politika je, ističe, ne zanima, muči je prašina i dišni putevi.

– Kiša je padala, ovo je sad još dobro. Ali prije toga, to je sve bilo bijelo-sivo, pogotovo kad je bil onaj toplinski val. Prozori su katastrofa, stalno imamo spuštene rolete. Vidite vi to. To je sitni pijesak, to se diže u zrak, teško se diše. Mi smo špricali s vodom iz bunara, stalno peremo, ali ne može to čovjek… Aute peremo svaka dva dana. Možete mislit’ kak je to bilo mjesec dana dok nije pala ni kap kiše. Mi nismo mogli disati. To je živa katastrofa. Ja ne razumijem… Ljudi imaju respiratorne probleme. Ovdje vam većinom živi starija populacija. Svako kućanstvo ima po dvoje staraca. Ljudi nemreju van. Pretprošli tjedan kada je Općina slavila svoje dane ovdje je bio još gušći promet, to se dizala prašina, ja ne znam kakav smo mi dojam ostavili tim ljudima. Trebali su, ako ništa drugo, za te dane angažirati vatrogasne službe da to malo pošpricaju da se spriječi to dizanje prašine. Nama je drveće bilo bijelo. Ovo su još ostaci makar je i kiša padala – prepričava nam.

Vibracije

Uglavnom kaže, iako je mnogo izgovorila, zapravo nema riječi. Period koji je prošao od zadnje aktivacije kamiona i djelatnika predug je, a velika frekvencija kamiona na ovoj dionici stvara i dodatne vibracije u njenom domu. Ono što je najgore u cijeloj priči, ispričala nam je sama:

– Jedan dan kad je bila ona visoka temperatura, ja sam se onesvijestila, opala sam, mene je to iznutra sipilo od zraka koji nečist. Sobe su nam pune prašine. Kaj da vam velim… Navodno je tu bila neka komisija. To sam čula neki dan kad sam se vozila iz Zagreba u autobusu. Netko je valjda nešto prijavio. Pričalo se po autobusu da se pokupila lova, da su sredstva EU i da se sad prave ono – nikom ništa. Mi smo pozdravili tu sanaciju, ali ljudi su već iscrpljeni. Kad su vrućine tu se ne da živjeti. I još jednu stvar da vam velim – cesta je presječena i to uzrokuje vibracije. Nama se deke tresu kad kamion prolazi. To nemrete vjerovati. To se tako ne smije raditi. I nekad se gradilo i kopalo, ali ovo se nikad desilo nije. Oštetit će se i imovina i dišni sustav mještana. Ja se čudim da već netko nije tražio odštetu – kaže.

Dodala je kako su se neki od susjeda čak i bunili prije potpisivanja ugovora što donosi zaključak kako unaprijed nisu imali povjerenja, a kako ističe naša sugovornica, sada se i pokazuje ta nesposobnost. Pitaju se gdje je nadzorni organ?!

– Zadnji puta radnici su bili tu pred kraj prošlog mjeseca i tad se kopao ovaj poprečni dio. Radio se manji dio, a ovaj glavni potez koji je uzrok prašine, to tak stoji već dva mjeseca. To se gomila. Mislim, nemam riječi. Više ni ne čistim, nema smisla. Čak sam čula da će doći do toga da će staviti blokade ceste. Ono, dopeljati kamion šute nije za živeti. Ako to tako potraje, tražit ću odštetu. Prozori prljavi, užas. Nemrete niš raditi. Tu dolaze turisti od svuda i ovo gledat… Znate ono, dobrodošlica! Od čega Marija Bistrica nego od vjerskog turizma? Ja ne znam tko će više uopće i htjeti doći, ovo je baš ružna slika – ispričala nam je.

– Ja se ne bavim politikom, ali pretpostavljam da je cijela ta ceremonija bila za izbore, znate kak to ide. Sad je pala šutnja, nitko se ne javlja, ali nije fer. Ja nemam nikakvih interesa u politici, ali ovo nije fer. Ljudi bi trebali znati, mi smo puno toga strpili i kad je trebalo vlastiti novac dati za dobrobit općine, nikad nije bio problem. Ali i mi želimo i volimo živjeti civilizirano. Ovo nije dobro. Pa ljudi će dizat privatne tužbe. A da vam velim još i za voćke. Pa to mora biti potopljeno u vodi prek noći i ujutro još ispirati da bi mogli pojesti krušku jer to je debeli sloj prašine – zaključila je na kraju.
Vraćajući se do točke A, po gustoj prašini ususret nam dolazi biciklist koje je do Marije Bistrice ‘potegnuo’ iz Krapine, pitali smo ga kako je voziti ovom dionicom…

Koma je ova prašina tu. Inače sam iz Krapine, idem često s biciklom u ovom smjeru. Ovaj dio je baš grozan, teško je voziti. To je kilometar, kilometar i pol ceste u rasulu. Ljudi se voze po 60, 70 kilometra na sat to se prašina u nebesa diže – zaključuje.

Riječ načelnika

Porazgovarali smo i s načelnikom Marije Bistrice Josipom Miličkim, koji je, uzdahuvši, rekao kako nema zapravo što reći. Prepričao nam je kako su radovi u startu kasnili godinu dana, istaknuo da cijene materijala rastu, a jedan od izgovora koje je prije koja tri tjedna donio bio je da uredba Vlade RH čeka reguliranje oko povećanja cijena. Bila je tu u pitanju i neka skupština na kojoj je rečeno da će se stvari riješiti.

– Najmanje svaki drugi dan kontaktiram Zagorski vodovod, pa izvođača radova, trenutno je to Niskogradnja Hren koja je u zajednici ponuditelja uz slovenski CGP. Što da vam velim? Da je sporo? Je. Da je problem u tom materijalu? Problem je da rokovi ne postoje. Upozoravam na Veliku Gospu, upozoravam na manifestacije, na sve hodočasnike koji dolaze pješice, ali ništa. To je sramota. Svi naši apeli završavaju sa ˝Radimo na tome˝. Svi ti silni dopisi prema Hrvatskim cestama, ma nevjerojatno. EU fond? Upozoravao sam već i prije na to da nešto nije dobro iskoordinirano, ali sam loše nakon tih izjava primljen – kaže Milički.

– Tijela koja prate to, nitko nema odgovor. Najveći se pomak dogodio kada smo uspjeli dobiti cisternu koja kao dva puta na dan prođe po dionici i tu prašinu polije. Ovo nema smisla. Ponavljam im, ali ne znam. Mislim da je tu posrijedi ili neko nadmudrivanje ili nesporazum, inat, ne znam… A tko stradava u cijeloj situaciji – pita se načelnik, a odgovor je jasan.

– Nije da nemam više snage, nego više ne znam kome da se obratim. Sramota i bezobrazluk. Kuće će se oštetiti. Ovdje se na 300 metara skupilo sve ono negativno što postoji i što je moguće zamisliti. Već sam imun na to. Ljudi vele idemo prosvjed napravit, velim im ljudi ne bude dobro. Dajem 110 posto od sebe, ali s druge strane ne postoji nitko tko bi to presjekao i rekao ˝Ljudi moji, pa kaj to radite?˝ – zaključuje načelnik.

Hrvatske ceste

Upite smo istog dana poslali i na adresu Zagorskog vodovoda koji se do danas, nažalost, o ovom slučaju nije izjasnio, zatim na adresu Hrvatskih cesta i Niskogradnje Hren čije dopise prenosimo u cijelosti.

– Hrvatske ceste izdale su suglasnost za radove na državnoj cesti, u ovom slučaju na državnoj cesti DC29 u Tugonici. Zadnja izdana suglasnost vrijedi do 15. kolovoza 2022. te je izdavanjem iste ugovorni izvođač radova na gradilištu prihvatio i odgovornost za stanje državne ceste DC29 na navedenoj lokaciji. Investitor i ugovorni izvođač radova nisu informirali sve zainteresirane javnosti osnovnim putem, tj. postavljanjem ploče koje označava gradilište što su prema pravilniku dužni učiniti, a na taj način bi izbjegli većinu nedoumica – budući se radovi odvijaju na državnoj cesti pretpostavka svih je kako su investitor radova Hrvatske ceste, što nije točno. U pogledu ostalih informacija – plana izvođenja radova, rokova za iste, financija i slično ovim putem Vas izravno upućujemo nadležnima za navedeno gradilište te Vas ljubazno molimo da im se obratite za sve detaljne informacije oko spornih radova, signalizacije, održavanja kolnika i eventualnih materijalnih potraživanja od treće strane. Nama poznati podaci o investitoru i izvođaču na temelju izdane suglasnosti su sljedeće: Investitor radova je Zagorski vodovod d.o.o., a Ugovorni izvođač radova je Niskogradnja Hren d.o.o. Kako smo i sami svjesni nastale situacije, nakon više upozorenja prema Izvođaču radova na koje isti nije reagirao, obavijestili smo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da ugovorni izvođač radova ne poštuje propisanu prometnu signalizaciju, dok smo od MUP-a zatražili zaštitu državne imovine, budući da se ugrožava sigurnost svih sudionika u prometu načinom kako se sporna lokacija održava tj. nečinjenja istog – stoji u priopćenju HC-a.

Niskogradnja Hren

Tvrtka ˝Niskogradnja Hren˝ se pak očitovala na sljedeći način:

I ovim putem izražavamo žaljenje i ispričavamo se građanima svjesni problema koje izazivaju razna gradilišta diljem Republike Hrvatske pa tako i kod nas u lokalnim zajednicama. Zbog poremećaja cijena na tržištu, daljnje izvođenje radova prvenstveno ovisi o naručitelju (tj. Investitoru) i Vladi RH. Naime, nastavak radova je moguć uz adekvatno praćenje i pokrivanje nastalih razlika u cijenama koje su nastale zbog enormnog povećanja cijena nafte, bitumena i ostalih materijala. Naša tvrtka uvijek je poštivala rokove, kvalitetu izvedbe i imala (nekad i na svoju štetu) odlične odnose s naručiteljem, dobavljačima i s građanima. Međutim, ova je situacija (koje smo nažalost kao i građani svjesni) nastala kao posljedica, ranije pandemije, a sada i rata u Ukrajini te se reflektirala i na nas, ali i na ostale izvođače diljem Hrvatske. Vezano uz tako velike poremećaje, mi smo u nekoliko navrata u proteklih šest mjeseci pokušali upozoriti, apelirati i intervenirati prema svim relevantnim činiteljima, da se hitno pristupi rješavanjima nastalih situacija. Odlukom Vlade RH pokrenuli smo razgovore s javnim naručiteljima i Hrvatskim vodama, s kojima smo sada pred pronalaskom rješenja. Osim prema građanima i investitorima, također moramo biti odgovorni i prema svojim radnicima. Moramo voditi računa i o nastavku poslovanja. Svaka daljnja aktivnost, bez adekvatnog i hitnog odgovora od strane naručitelja dodatno bi znatno izložila firmu i njen opstanak. Ipak, vjerujemo da će se problem uskoro riješiti i da ćemo biti u prilici uspješno i brzo završiti započete radove. Hvala svima na strpljenju – u potpisu Mladen Hren, direktor tvrtke ˝Niskogradnja Hren d.o.o.