NJEGOV PUT DO USPJEHA BIO JE SVE, SAMO NE LAGAN: Marku Vrbancu (25) iz Zaboka liječnici još kao bebi nisu davali velike šanse da uopće hoda, a danas je viceprvak RH u jednom od najzahtjevnijih sportova. Ovo je njegova priča

MOTIVATOR NA KVADRAT: “Kad probijaš vlastite granice i izađeš iz svog komfora, tek onda počinješ živjeti”

Objavljeno: 11.06.2022. Marta Čaržavec

Njegov put do uspjeha bio je sve samo ne lagan. Na prvu je prepreku naišao čim je ugledao svjetlo dana. Rođen mjesec dana prerano, šum srca, dijagnostika – neće prohodati. Desna strana tijela bila mu je normalno razvijena, dok za lijevu stranu tijela to nije vrijedilo. Njegovi su se roditelji našli pred velikim izazovom, ali nisu odustajali. Godine su prolazile, vježba je postala njegova svakodnevnica, a danas, usprkos nepovoljnim uvjetima u gradu u kojem živi i radi, otrči i po 110 kilometara u komadu, osvaja medalje, a prepreke za njega više ne postoje. Kako i sam ističe – kad nešto želiš, izgovori ne postoje.

Tko je on?

Marko Vrbanec, 25-godišnji student Kineziološkog fakulteta, trener i sportaš pred kojim je doista svjetla budućnost, svoj je život posvetio sportu. Ne voli monotoniju, najdraže mu je kad je mrtav umoran, a pred njim je još gomila obaveza za napraviti. U životu mu je najvažnije da je sretan. Ovaj naočit, humorističan, spontan i otvoren dečko iz susjedstva, a istovremeno i velika nada zagorskog sporta, odvojio je svoje vrijeme i otkrio nam zanimljivosti iz svog života, ali i podijelio dosadašnje uspjehe u granama sporta koji su manje razvikane na zagorskoj sportskoj sceni. Za početak smo ga zamolili da izdvoji neke od svojih karakteristika. Pa, evo kako Vrbanec vidi sebe:

– Radoholičar sam, ali se volim ispoštovati. Tjedan ću koristiti da sve napravim, a vikend iskoristim za sebe, većim dijelom neplanirano. Nisam u okvirima tipa “sad je kasno˝, ˝nisam se spremio˝. Uvijek sam za akciju, ali istovremeno volim biti sam. Dosta me karakteriziraju kao hladnu osobu, vjerojatno takav dojam dajem na prvu. Mogu bez svega, ali ne mogu bez vremena za sebe. U životu ne žalim ni za čim i iz svega izvučem poruku. Bio bih sretniji da se neke stvari nisu desile, ali to je tako trebalo biti – rekao je Marko koji je nedavno na otoku Pagu u kampu Šimuni sudjelovao na prvenstvu Hrvatske “Fittest in Croatia 2022.” gdje je osvojio srebrnu medalju u Open deviziji, u konkurenciji 28 natjecatelja iz cijele Hrvatske i postao viceprvakom Hrvatske. O početku njegove crossfit karijere rekao je sljedeće:

Crossfit

– Crossfit je počeo prije četiri godine kada sam se pripremao za svjetsko prvenstvo u boksu. Crossfit rade svi profesionalni sportaši jer se s u crossfitu istovremeno radi i na snazi i na kondiciji. Veliki broj natjecatelja crossfita bivši su boksači, judaši… Crossfit je nepredvidiv, nikad ne znaš što ćeš trebati odraditi. Dođeš na natjecanje i tek onda saznaš što ćeš raditi. To je probijanje granica, užasno je težak sport, ali istovremeno radiš na sebi, pa na kraju krajeva i dobro izgledaš, ali se i bolje osjećaš – ispričao nam je Vrbanec kojem je zadatak bio da u najkraćem vremenu ostvari najbolje rezultate što pomno, za svakog natjecatelja ponaosob, mjere suci.

– Natjecanje je trajalo jedan dan od deset ujutro do deset navečer. Bilo je vruće, bilo je teško, ali dobiti medalju najbolji je osjećaj – priznaje Vrbanec koji je u natjecanju prošao kroz četiri takozvana WOD-a (Workout Of The Day). Sprintevi, kajak, trčanje, olimpijska dizanja, gimnastički elementi, zgibovi, sklekovi, kamikaze, veslanje, marinci – sve je to vraški dobro odradio Vrbanec kojeg je od prvog mjesta dijelio samo jedan bod.

Kako dodaje, ovo je sport koji ima budućnost i koji će prevladati u svijetu, a prva medalja koja je stigla u Zagorje, zasigurno nije i posljednja. No, ono što je problematično su uvjeti kao i nekorektno postupanje, odnosno ˝ne fer˝ rangiranje nekih sportova u odnosu na druge.

– Zagorje ima brutalne sportaše. Ja gdje god dođem naiđem na nekog iz Zagorja tko je u visokom nivou natjecanje. Karla Popović, Saša Tršinski i Fran Tomek samo su neki od njih. I to samo iz grada Zaboka. Nije dobro da se sve vrti oko košarke i nogometa. Mene to ubija. Konkretno znam koliko trebam ulagati u boks ili crossfit da bih samo mogao pristupiti natjecanju, a gdje onda odraditi pet treninga u danu. Mene ta nepravednost muči i vjerujem da nisam jedini. Mislim da se to nikad neće promijeniti jer je previše umiješana politika. Meni je ljubav sport i ja se ne mislim baviti s nečim da bi zbog toga imao puno novaca. Imat ću druge prihode, ali nije pravedno i to boli – kaže Marko, a mi smo ga pitali može li se u Zagorju od sporta živjeti…

Zagorje i sport

– U Zagorju se od sporta ne može živjeti. Vjerujem da svi ljudi koji treniraju to rade iz osobnih razloga. Mi kada smo znali ići, konkretno ja, na europsko i svjetsko prvenstvo iz boksa, ne sjećam se da sam ikad išta dobio. To nitko ne zna jer nije zanimljivo. Kada bi se vidjela pozadina, možda bi ljudi drugačije razmišljali. Možda kada bi osobe koje u Županiji, gradu ili općini vode sport, bili sami sportaši bilo bi drugačije. Oni znaju što je sport i što su prošli, što stoji iza jednog uspjeha. Ne mogu se svi sportovi svrstavati u isti koš. Cijenim svakog sportaša i svaki sport, svaki iziskuje nešto, ali ne možemo uspoređivati crossfit u kojem ti trebaš odraditi pet treninga u danu na plus 35 i biti spreman na sve s nekim drugim sportovima. Nije isto – ističe Vrbanec koji svoja natjecanja financira sam, no s druge strane ističe, to je ono što ga ostvaruje, to su mu prioriteti.

– Ja sam sam sebi sam trener. Treniram gdje treniram, u teretani ne možeš baciti uteg od 120 kila koji se diže iznad glave, moraš biti slobodan, ne možeš spašavati stvar. Uvjete nemam i mislim da je ova medalja stvarno velika stvar. Presretan sam s drugim mjestom, ali prvo je prvo – kaže Vrbanec.

– Netko od mojih mi je rekao ˝Čestitam na osvojenom drugom mjestu, sve super, rokaj dalje, ali primi se učenja˝. Za mjesec dana imam još jedno bitno natjecanje. Slušao sam prigovore, ali sam rekao ˝Ekipa, mene to natjecanje drži na životu˝. To je ono što mene veseli – napetost, adrenalin, spremanje, a na kraju ako nešto osvojiš to je euforija – odlučan je Vrbanec, pa smo mu postavili pitanje da li osobu koja je motivirana karakterizira nota odlučnosti?

– Ako nisi odlučan, ne možeš napraviti ništa. Imam izgrađen stav – poručio je, a našim čitateljima uputio je poruku:

– Sport nije zdrav, zdrava je tjelovježba. Uvijek postoji mogućnost od ozljeda, ali to zanemariš. Kada probijaš vlastite granice izađeš iz svog komfora tek onda počinješ živjeti. Važno je djecu već od malih nogu ˝baciti˝u sport jer oni kroz njega nauče gubiti i pobjeđivati, uče disciplini. Sport treba svakome iz nekog razloga, ako ništa drugo – zbog boljeg izgleda – rekao je Vrbanec pa s nama podijelio kako izgleda jedan njegov dan, ali i koliku ulogu u njegovom životu igra ljubav.

Njegov dan

– Moj dan izgleda otprilike ovako: Buđenje u pola sedam, otiđem na posao, nakon toga faks, opet posao, odradim svoj trening i navečer imam grupne treninge. Nakon treninga učim dok ne odem na spavanje. Imam jako malo slobodnog vremena, ali ako ga hoću, stvorim si ga. Nekad se probudim sat vremena ranije, ali onda na kraju dana znam da imam pola sata za prošetat ili škicnuti ˝Survivor˝ – otkrio nam je, a za ljubav kaže kako je trenutno ipak ostavlja postrani.

– Sve je stvar prioriteta. Trenutno mi to prioritet nije, no nije da se branim, ne odupirem se, ali nije da hodam s kompasom i tražim pravu osobu. Prvo trebam ostvarit sebe, poosvajat medalje pa se onda možemo ženiti – kazao je uz smijeh, dodajući kako su njegovi planovi ostati u Zaboku uz velike sportske ambicije.

Vrbanca danas u Varaždinu očekuje internacionalno Crossfit natjecanje pa mu ovim putem želimo puno sreće, a rezultate pratite na njegovom Instagram i Facebook profilu.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba