Prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman rodio se na današnji dan, 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Tamo je pohađao osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Zagrebu. Od 1941. godine bio je u partizanima, a nakon Drugog svjetskog rata u Beogradu je završio studij na Višoj vojnoj akademiji. Čin generala dobio je 1960. godine, ali već sljedeće godine napušta vojsku i posvećuje se znanstvenom i publicističkom radu.

Politički progon

U Zagrebu je 1961. godine osnovao Institut za historiju radničkog pokreta, gdje je bio direktor. Profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu postao je 1963., a doktor povijesnih znanosti 1965. godine. Protivio se nametanju kompleksa krivnje Hrvata zbog NDH, pa je zbog toga bio izložen političkim i sudskim progonima. Iz Saveza komunista Hrvatske izbačen je 1967. godine, kada je morao napustiti i Institut i otići sa Sveučilišta u Zagrebu. Umirovili su ga kako bi spriječili njegovo javno djelovanje.

U političkom procesu 1972. osuđen je na dvije godine zatvora, a 1981. na još tri te zabranu javnog djelovanja na pet godina. Od 1987. godine vraćena mu je putovnica pa izvan Jugoslavije, na predavanjima, među iseljenicima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskog nacionalnog demokratskog pokreta. HDZ je osnovao 1989. godine i postao njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na izborima, u Saboru je 30. svibnja 1990. godine izabran za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske.

Pokopan na Mirogoju

Nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. godine, predsjednikom postaje u kolovozu 1992. godine. Na izborima 1997. godine ponovno je izabran za predsjednika. Kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predvodio je Hrvatsku vojsku do oslobođenja okupiranih dijelova Hrvatske od pobunjenih Srba. Posljednjih godina zbog svojih tvrdih stavova povukao je Hrvatsku u međunarodnu izolaciju. Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1999. te je pokopan na Mirogoju.