Utorak, 19. travnja, 24. tjedan trudnoće, sasvim običan pregled, ali s tragičnim preokretom. Taj je dan, za Mirelu Čavajda, bio sve samo ne lak. S bebom, koja raste u njenoj utrobi, nešto nije bilo kako bi trebalo biti. Idućeg dana, Čavajda je poslana na magnetnu rezonancu u bolnicu Sveti Duh. Nakon dugih i bolnih devet dana, koliko se čekao nalaz, bebi je otkriven maligni tumor. Ovog tjedna, nakon dodatnih pretraga, nalaz se dodatno pogoršao jer tumor rapidno raste, pritišće mozak i moždano deblo. Prekid trudnoće? Da, ali ne u Hrvatskoj. Zašto? Jer je ”ilegalan”.

Zakon i priziv savjesti

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece po članku 22 propisuje sljedeće:

Nakon isteka deset tjedana od dana začeća, komisija prvog stupnja može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak, odnosno zahtjev trudne žene u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja. Nadalje, kako piše, prekid trudnoće može se realizirati u slučaju kada se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama – stoji crno na bijelo.
Zbog čega većina ginekologa danas odbija pomoći ženama u trenutku kada se odluče za abortus, trenutku koji je najosjetljiviji u njihovom životu, trenutku kojem prethodi najteža odluka u životu? U Petrovoj, u Zagrebu, prijevremeni porodi su česti, i da se Čavajda odlučila na to, problema bilo ne bi. No, u slučaju da trudnica donese odluku da se prethodno napravi feticid, e – to ne može, niti će u skorije vrijeme biti moguće jer taj proces u Hrvatskoj nije reguliran zakonom.

Svi se ginekolozi odjednom pozivaju na priziv savjesti što znači da im kao katoličkim vjernicima savjest to ne dopušta premda je etička obaveza svih onih koji prakticiraju medicinu da svog pacijenta stave na prvom mjesto. Četiri zagrebačke bolnice odbile su izvršiti prekid trudnoće, a Čavajda će na zahvat ipak u Sloveniju.
U nastojanju da dobijemo mišljenje stručnjaka, kontaktirali smo ginekološke ordinacije sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske. Nije išlo glatko, ali uspjeli smo pri našem posljednjem upitu – djelomično. Evo kako su izgledali odgovori prije toga:

Ginekologija

– Nemam komentara. Ne mogu ništa reći jer što god čovjek kaže – poslije ga razapinju, a to nam ne treba. Mi se u našoj ustanovi držimo zakona. To je to – poručili su.

– Dobar dan, dobili ste ginekološku ordinaciju. Hvala – riječi su nakon kojih je poziv upućen međimurskoj ordinaciji završio – drugi neuspjeli pokušaj.
Treća ordinacija u Zagorju također se pokazala kao kriva adresa. Na upit o prekidu trudnoće kazano je:

– Ne, ne, ne, ne, ne. Nisam zainteresirana. Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, to ne. Eto ga – rečeno nam je. Bili su to melodični slogovi, koji bi se u nekom svjetlijem scenariju mogli opjevati poput ode tuge.

Nakon agonije pokušaja dijaloga sa zagorskim i međimurskim ginekološkim ordinacijama, svoje nam je vrijeme poklonila varaždinska ginekologinja čiju ćemo odluku da ostane anonimna ispoštovati pa je zovimo Ana. Ana kaže da je zakon o prekidu trudnoće nedorečen, a da ga se ovi ”naši” drže ko’ pijani plota. Ističe, konkretnih odgovora nema, a trpanje pod tepih postala je svakodnevica zbog čega se trudnice s kompliciranijim slučajevima slalo, i šalje u Sloveniju.

– Feticid, to je prekid trudnoće po medicinskoj indikaciji. Stvari se ne smiju izdvajati iz konteksta. To se ne radi da bi se napravio feticid, nego da bi se trudnoća prekinula jer dijete ima bolest ili malformaciju koja je teško spojiva sa životom. Nije cilj roditi dijete, nego roditi zdravo dijete – poručila je Ana. Upitana o odbijanju da se ženama pomogne, ali i o prizivu savjesti naglašava:

– Priziv savjesti? To je bez veze. To je došlo od nedavno, to tako nije bilo nekad. To što je krenulo, s tim prizivima savjesti, da gospoda imaju priziv savjesti… Ako radiš u državnoj ustanovi nema nikakvog priziva savjesti. Možeš imati priziv savjesti, ali onda idi u privat pa si radi ili ne radi ili prodaj zjake. To je nemar na globalnoj razini – poentirala je Ana i dodala kako u Varaždinu ginekologija funkcionira, sve štima i ništa nije upitno.

A ˝Hod za život˝?

– To su bedastoće. Hod za život? Nek’ idu u crkvu i pred crkvu i neka hodaju za život. Mi smo sekularna država. Svako gleda svoj život i to mora biti usklađeno sa zakonskim normativima. Znamo što je zdravstvena zaštita, na što tko ima pravo, a ovi transparenti to je bez veze. Sad bi crkvenjaci tu hodali – završila je Ana.

Tužno je i nije OK, niti će, ovakvim ‘bolesnim’ sustavom i zakonodavstvom, biti OK. Ono što je sigurno, Mirela Čavajda ‘posvađala’ je Hrvatsku. Prosvjedi podrške organizirani u četvrtak slali su sljedeće poruke: “Žena nije inkubator”, “Svoga tijela gospodarica”, “Najteža ženska odluka nije vaša”, “Dosta uskraćivanja medicinskih zahvata”, “Dosta klerikalizma u ginekološkim ambulantama”, “Dosta ginekologa ženomrzaca”, “Dosta nedostupnog zdravstva” i “Crkvu van iz pi*ke materine”.

Istog dana, u jutarnjim satima, Hrvatskoj se obratila Čavajda objavivši potresno pismo, bez zadrške opisujući proces i potpuno iskreno poručila:

– Moj sine, Moj Grga… Pišem im ovo pismo, da razumiju… imam im potrebu reći što ti i ja odavno znamo. Kao majka jednog sinčića za kojeg živim i noseći tebe ovih šest mjeseci ispod srca mogu iskreno reći vi ste svjetlo i bit mog života. Nema ničega iznad toga. Zato smo suprug i ja toliko i htjeli sinu podariti bracu ili seku. Ali moj Grga umire. Nakon jučerašnjeg posljednjeg pregleda nema dvojbe, nema više niti tračka nade za koju sam se lovila sve ovo vrijeme – započela je Čavajda koja je pregled obavila kod ginekologice Tene Kovačević kojoj ju je uputila prijateljica koja je za nju saznala istražujući što je još jedan poraz našeg zdravstvenog sustava. Doktorica Kovačević jedina je specijalistica fetalne medicine u Hrvatskoj.

– Ti čarobnjaci, spašavaju živote beba i vrše zahvate na njima dok su još unutar maminih trbuha i donose ih na svijet zdrave. Ali po njima, za Grgu to nije opcija. Mom Grgi nema spasa. Jučerašnji pregled je trajao dva i pol sata. To im je praksa u ovakvim rijetkim slučajevima poput Grginog. Ultrazvuk kojim me pregledavala je toliko precizan, detaljan i transparentan da sam ostala zapanjena. Mi takav ultrazvuk nemamo ni u jednoj od naših bolnica što smatram nužnim. Uistinu žalosno – nastavila je Čavajda.

U nastavku pisma ponavlja kako Grgi nema spasa jer će smrt vrlo brzo nastupiti u maternici ili odmah po rođenju. Živjeti neće.

– Ovo pišem jer ovakvih stručnjaka u Hrvatskoj nema. Samo Tena. Pitam se zašto? Gdje su? Mogli bi pomoći majkama i ženama u sličnim situacijama kao što je moja i spašavati živote beba. Zašto me bar na nju nitko nije uputio, kada su mi već prešutjeli mogućnost slanja zahtjeva etičkim povjerenstvima te uputili u Sloveniju! Kako su naši doktori to znali, a nisu znali za jedinu stručnjakinju i uputili me njoj na pregled? Nakon tog jučerašnjeg pregleda, uz ovo konstantno tupilo i bol u kojem živim već tjednima ponovo sam osjetila razočaranje i nepovjerenje u naš sustav. Još jedan šamar – poručila je Čavajda koja je do danas isplakala more suza, koja se pred svojim prvim sinom, kojem nije jasno zašto mama stalno plače, pokušava pretvarati da je sve u redu.

Grga umire

– Čekanje da Grga umre unutar moje utrobe, rađanje i gledanje ga kako tada umire, za mene kao majku bio bi čisti sadizam. Mučenje. Što bi od mene ostalo da i dalje čekam, gledam i iščekujem kako umire? Umrla bi skupa s njim. Imam li pravo drugom sinu uzeti majku, pitam vas? Mislite da netko od vas ima? Možda bi neka druga majka odlučila drugačije. Tko sam ja da joj sudim? Svatko ima pravo na svoj izbor. Sofijin je to izbor. Ti, moj sine, moj Grga… mi smo se dogovorili već nakon prve dijagnoze. Šapnuo si mi u snu: Mama, radimo pravu stvar. Nitko me neće uvjeriti u suprotno. Jer ti i ja znamo. Vjerujte mi, ne bi bilo sretnije žene, majke i trudnice od mene da je prognoza drugačija. Ali nije. Činjenice su tu. Crno na bijelo, na pet nalaza – napisala je, a na kraju zaključila:

– Svim majkama koje će se naći u ovoj situaciji poručujem: ostanite snažne i hrabre, koju god odluku donesete za sebe i za svoje dijete, znajte, imate na nju potpuno pravo. Bez osuda pojedinaca i javnosti. Moj Grga, moj sine… Mama, tata i braco te vole najviše na svijetu… Znam da to znaš jer sam ti šapnula u snu – rečenice su kojima završava.
Jedan od onih, koji se ne slaže s njom, a kako se sam opisuje – ostvareni suprug i otac, pro-lifer u tijeku, sretno neuspjeli političar, kršćanin, aktivist, sit-down komičar, podcaster, javni preziratelj lažne desnice i licemjerne ljevice te konzervativni liberal, svakodnevno na svom Facebook profilu objavljuje i objašnjava. U nastavku prenosimo neke od njegovih objava:

– U to ime sam za pokušaj liječenja Grge, ili olakšavanje njegovih boli, ili njegov dostojanstven ispraćaj… Uz pomoć dobrih ljudi, jednog portala i jedne FB stranice, u samo četiri dana osigurao sam 75.000 kuna, profesionalnu psihološku podršku za cijelu obitelj i tri bračna para (uz mene i suprugu) koji su voljni tvog sina posvojiti – piše spomenuti, potpisujući se kao ˝nekada davno bolesno dijete koje je dobilo priliku, nedavno otac bolesnog djeteta koje je dobilo priliku i stric djeteta koje je dobilo priliku˝.

– Ono što nikako ne mogu razumjeti jest to što nije dovoljan novac i odobreno ubojstvo u ne jednoj, već dvije države. Jer nakon što je Zlovenija pristala ubiti Grgu za novac, Hrvatoslavija ga je jučer pristala ubiti na račun poreznih obveznika. No to očito nije dovoljno pa danas u glavnom gradu europske države, u 21. stoljeću, imamo marš kojim se želi stvoriti pritisak da ubijanje bolesnih postane standard. Od danas nadalje, ako imate tumor – sakrijte se. Jer ako ovo luđaštvo prođe, za koju godinu vas neće spasiti ni to što imate 17 mjeseci, niti 70 mjeseci. Vi za njih niste osoba, vi ste bolest. Bolest koju treba ukloniti. No ima nas koji ćemo danas stati nasuprot vampirskom balu. Koji ne napuštamo bolesne. Koji ne napuštamo “tumor” Grgu do zadnjeg časa – poručuje.

Za danas je u Zagrebu najavljen ‘Hod za život’, koji će, kao i prosvjedi podrške okupiti više tisuća ljudi.

Mnoge su javne osobe istupale proteklih dana, ispisani su redci i redci, svih se tiče Mirelina maternica, u nju guraju nos, javno se iznose osobna stajališta, jedni kažu dosta, drugi se usidruju tamo gdje ne treba i hodaju za život pozivajući se na Boga i križ Isusov. Oni koji bi i mogli reći nešto stručno, ne žele se opredijeliti, jer kako god odgovore, misle da će biti razapeti u javnosti. Izbor na koji Mirela Čavajda nema pravo.

Za kraj, valja spomenuti da svakih 10 minuta jedna žena umire zbog posljedica abortusa u nesigurnim uvjetima. Svake godine u svijetu više od 20 milijuna žena prekida trudnoću u nesigurnim uvjetima zbog tajnosti na koju su osuđene. Takvi rizični abortusi uzrokuju smrt oko 50.000 žena, dok njih osam milijuna ima privremene ili trajne posljedice i invalidnost.