Najpoznatiji zagorski farmer, Mario Krog (32) iz Gornje Pačetine, koji je stvorio uspješan brend Milk bar, mliječne proizvode koji su vrlo traženi, kako u Zagorju, tako i izvan njega, nakon niza uspješno realiziranih projekata koji su izazvali oduševljenje kod mnogih, ima novi projekt koji vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima i bez emocija – sebi najdraže bakine recepte, sabrao je u kuharicu, a pod kojim drugim nazivom nego – “Babičini recepti“.

Kako sam ističe, ovo je za njega najposebnije i najdraže što je dosad napravio jer obitelj u njegovu životu ima najvažnije mjesto, a za nas je to bio i više nego dovoljan razlog da ga ponovno posjetimo na njegovoj farmi na kojoj, kaže Mario, glavnu ‘riječ’ vode njegove životinje, krave i mačke, a za koju voli reći da je za njega prava oaza mira.

Znatiželjno smo ga za početak upitali, kako je zapravo došlo do ideje da napiše svoju prvu kuharicu, a on nas je odlučio malo vratiti u prošlost, podsjetivši nas da je već i ranije, prije nekoliko godina radio slikovnice i bojanke na temu farme, odnosno s likovima pataka, koza i krava te da se zapravo oduvijek voli baviti kreativnim stvarima, pa ovo i nije toliko čudno da mu je tako nešto palo na pamet jer u njemu se skriva bezbroj talenata, među kojima je i vještina šlinganja kojom je izradio mnoštvo zidnih kuharica.

– Još prošle godine, pojavila se ideja da napravim knjigu tematski vezanu uz mliječne proizvode, no smatrao sam da to neće biti dovoljno zanimljivo ako će biti vezano uz samo jedan segment, tako da sam odlučio napraviti kuharicu u kojoj ima više recepata – pojašnjava nam naš sugovornik, koji priču nastavlja ističući da je prvotno zamisao bila da recepti u knjizi budu složeni kao jelovnici za sedam dana u tjednu za svaki mjesec, no to je bilo previše zahtjevno, pa se od te ideje moralo odustati.

Budući da su namirnice za njega ono najvažnije u kuhinji, odnosno uvijek pazi da budu kvalitetne i svježe te ih zato nabavlja od lokalnih proizvođača, odlučio je kuharicu podijeliti prema namirnicama sezonski, raspoređeno po 12 mjeseci u godini.

– Svaki mjesec ima neku svoju temu određenu prema sezonskoj namirnici koja je prisutna upravo u određenom mjesecu ili neki događaj značajan za njega. Primjerice, siječanj počinje s novogodišnjim ručkom pa su tu odojak i grah salata, veljača je posvećena fašniku, dok su kasnije u lipnju jagode – kazao je Mario.

U kuharici se osim bakinih recepata nalaze i njezini korisni savjeti, ali tu su i poneki recepti i savjeti još jedne Mariju važne žene u životu – njegove majke Lidije. Posebnost knjige leži u tome što je pisana rukom te je svaka stranica ‘ukrašena’ ilustracijama, a tu Marijevu ideju u djelo, provela je njegova susjeda Dijana, koja mu je najbolja prijateljica iz djetinjstva.

-Većina bakinih i maminih bilježnica u kojima su zapisani recepti imaju i neke ilustracije, tako recimo bilježnica moje bake ima crteže koje su napravile moja mama i tete dok su bile male, a mamina ima apstraktne crteže koje sam napravio ja, a i sam kad nešto pišem volim uz to i crtati, pa je otuda došla ideja o ilustracijama na svakoj stranici. Dijana je umjetnička duša, odlučila je to napraviti da izgleda lijepo i smisleno te sam joj za svaku stranicu zadao temu vezanu za recept, namirnicu ili ono kaj je bitno da nacrta, tako da eto, svaku stranicu krasi njena ilustracija. Ima ih zaista puno, čak preko 200 – pojašnjava naš sugovornik koji nam je otkrio još jednu posebnost knjige.

12 prijatelja

Naime, u svakom mjesecu u goste mu je došao netko od dragih prijatelja, pa će se tako u kuharici moći pronaći i recepti poznatih blogera i kuhara.

– Izuzetno mi je drago što sam u svojoj kuhinji mogao ugostiti 12 predivnih osoba koji su na svoj jedinstveni način također obilježili moj život, a nadam se da će i u budućnosti nastaviti to raditi. Neki su jela pripremali kod sebe doma, pa su mi donijeli gotova jela, a ja sam ih trebao samo isprobati, dok su neki imali više vremena pa su kuhali kod mene tako da sam to mogao uživo pratiti i bilo je jako zabavno i fino – otkriva nam.

Ideja o kuharici ‘rodila’ se u siječnju, a budući da je bio plan da za ljubitelje hrane bude spremna do Uskrsa, na njenoj se pripremi, ističe nam Mario, radilo brzo i intenzivno.

Bio je potreban svakodnevni rad, a i puno se toga promijenilo tijekom njezine izrade. Neki su recepti ‘ispali’ kad su već bili gotovi i jela skuhana do recepata koji su došli u zadnji tren. Neki gosti koji su bili u planu, nažalost, zbog toga što nisu bili u mogućnosti u tako kratkom roku doći mi u goste da mogu napraviti fotografije jela, morali su ‘ispasti’, no zato su došli neki novi  – ističe.

Koliko je bilo zahtjevno?

– Bilo je dosta naporno jer je bilo potrebno prvo jelo osmisliti. Naravno jela su po bakinim receptima, no trebalo je to sve prilagoditi i isprobati jer baka sve zna napamet i ‘odokativno’ koliko čega staviti da okus bude dobar, a ja sam sve to izmjerio i oblikovao da ljudima bude jednostavno za napraviti, da svatko kod kuće može jela skuhati. Zatim je bilo potrebno za svako jelo napraviti dobru fotografiju koja vjerno prikazuje kako jelo treba izgledati, tako da kad se podvuče crta, mogu reći da je bilo dosta izazovno – kazao nam je mladi chéf.

Ističe da je najteže bilo pripremiti gibanicu, a pojasnio nam je i zašto.

– Radio sam ju četiri puta jer baka kaže da njoj uvijek dobro ispadne, no ipak smatram da to i nije tako jednostavno. Zašto? Tu je problem u omjerima tijesta i nadjeva. Nijednom nije bio problem u okusu već kako pogoditi savršeni omjer da ljudima kod kuće, kada će je pripremati, svaki put ispadne savršeno, a ne da se jednom kora odvaja, a da drugi put ima previše nadjeva. Bilo je puno testiranja koja nisu mogla biti jedno za drugim jer netko to treba i pojesti tako da je svaki tjedan, bio jelovnik jedan – rekao je Mario, ističući da je zapravo kuhati naučio od mame, no da mu je bakina kuhinja ipak draža.

– Mama jako fino kuha, no ona kuha dosta blagu hranu, pri tome mislim da sprema modernija jela, u smislu da nisu toliko jako začinjena, da ih priprema na ulju i fritezi na zrak, a bakica je ostala vjerna tradicionalnom pristupu kuhanju, na masti i začinjeno, a to meni odgovara. Iako sam po prirodi vrlo tvrdoglav i volim da sve bude po mom, mamine i bakine savjete uvijek rado poslušam jer upravo oni su me oblikovali kao osobu i neizmjerno im hvala na tome – ističe.

Otkrio nam je i koje mu je jelo najdraže, a što baš i ne voli vidjeti na svom tanjuru.

– Omiljeno jelo mi je pura z mlincima. U zadnje vrijeme, od začina najviše volim koristiti papar jer volim da je jelo ljuto. A kaj ne volim jesti? Puno toga. Ne volim jesti lisnato povrće – kelj, zelje jedem jedino svježe te na salatu, a može i kiselo, ali da nije previše kiselo. Općenito nisam ‘povrtni’ tip, a ne volim ni juhe. Sva jela u kuharici volim jesti. Ona su po bakinom receptu, neka malo izmijenjena po maminim receptima, ali su začinjena tako da budu po mom ukusu – kaže nam naš sugovornik, dodavši da voli i jela internacionalne kuhinje, ali i jela ostalih regija Lijepe naše.

Tradicionalna kuhinja

– Obožavam kinesku, tajlandsku i japansku kuhinju. Volim sushi i vok, meksičku tortilju te začine. Sve mi je to jako fino i interesantno. Mora biti začinjeno, to je bitno. Što se tiče jela drugih hrvatskih regija, iz Dalmacije volim hobotnicu, ribu, pršut i sir, a iz Slavonije kulen.

Namirnice koje se u njegovoj kuhinji ‘miješaju u sve’ nije teško pogoditi jer što bi to drugo bilo, nego mliječni proizvodi – vrhnje, mlijeko, jogurt, maslac i sir.

– Zagorska tradicionalna kuhinja ne postoji bez mliječnih proizvoda. U 90 posto recepata se pojavljuje neki od ovih proizvoda koji nužno ne moraju biti u mojoj proizvodnji, iako imam tu sreću da imam farmu krava pa si mogu napraviti neke proizvode, a neke ne – ističe, pa nam otkriva i zašto kod kuće ne kuha često, ali i kakva jela priprema kad se uhvati kuhače.

– Dok se radilo na kuharici, kuhao sam svaki dan, a sad kad se više ne radi na njoj,  ne kuham toliko često. Dosta mi je bilo kuhanja kroz ova tri mjeseca. Problem kod kuhanja je onaj klasični da nema tko prati suđe kojeg se jako puno zaprlja i samo zbog toga izbjegavam kuhanje kod kuće, a kad kuham onda su to jela kod kojih treba što manje posuđa, a kad bi netko poslije mog kuhanja prao suđe, kuhao bih svaki dan – kazao je s osmijehom mladi chef.

Svi ljubitelji dobre hrane, njegovu prvu kuharicu mogu kupiti putem online shopa, ali osim mogućnosti kupovine knjige postoji mogućnost kupovine određenih pojedinačnih recepata koje je Mario izabrao kao one koji bi ljudima mogli biti najzanimljiviji.

– Online shop uz kuharicu, sadrži i neke odabrane pojedinačne recepte jer osobno, kod kuhanja volim uzeti jedan papirić s receptom, a ne cijelu knjigu, tako da su ti pojedinačni recepti, zapravo kolekcionarski primjerci za osobe koji su istinski ljubitelji kuhanja. S jedne se strane nalazi fotografija, a s druge recept. To je zapravo praktično i za one koji možda ne žele investirati u knjigu sa 70 recepata, pa na ovaj način mogu izabrati one koji mu se čine pojedinačno najzanimljivijima – pojasnio je, dodavši:

– Naručuje se vrlo jednostavno, a dostava na kioske tiska je besplatna, a isto tako postoji i mogućnost preuzimanja knjige kod mene doma. Online se sve lako ispuni, potrebno je navesti datum i vrijeme dolaska po knjigu. Kuharica će se moći kupiti i u Veronika delikatesa dućanu u Zagrebu. Nadam se da će knjiga nakon što izađe biti dostupna i u drugim manjim lokalnim trgovinama, što u ovom trenutku još uvijek ne mogu potvrditi – kazao je.

Promocija knjige je inače ove srijede, 13. travnja, u zagrebačkom lokalu ‘Gibanica’, u Branimirovoj ulici 33, od 12 do 18 sati.

Pet kuharica

Uzbuđeno nam je Mario otkrio svoje daljnje planove. Naime, kako ističe, nada se da će ova kuharica koja je rađena s ljubavlju i srcem, biti prepoznata kod svih istinskih ljubitelja hrane i kuhanja jer već sada su počeli planovi za drugu kuharicu koja će biti posvećena mami te će se u njoj moći pronaći recepti svadbenih torti i kolača, a recepti će također biti raspoređeni sezonski prema namirnicama. Planirano je da ‘svijetlo dana’ ugleda pred Božić iduće godine, a osim kuharice s maminim receptima u planu su još tri.

– Treća bi trebala biti spoj recepata mojih teta. Imam tri tete pa ću spojiti njihove recepte slatkih, slanih jela, predjela i glavnih jela. Tu ću dodati i recepte dviju sestrični. Zatim četvrta bi trebala biti najzanimljivija jer se radi o mojoj osobnoj u kojoj će biti isključivo moji autorski recepti koje ću osmisliti, naravno od sezonskih namirnica. Petu ću posvetiti prijateljici i prijatelju. Svaka će knjiga, dakle, biti podijeljena sezonski ako ne na 12 mjeseci, onda po godišnjim dobima – istaknuo nam je svoje planove.

Za kraj našeg posjeta, uvijek dobro raspoložen, nasmijan i optimističan Mario poručio je kako ljubav prema kuhanju uvijek počinje odabirom pravih zdravih namirnica te samom ljubavlju prema hrani, a onda se sva jela skuhana s ljubavlju dijele s najmilijima, a to je ipak ono najvažnije u životu. Kako kaže, kad sjedneš s njima za stol pa zajedno uz miris i okus jela, stvaraš one trenutke koji ostaju trajno zapisani u nekom kutku srca.