U sklopu 14. Generalne konferencije za kulturni turizam Europe održane prošlog tjedna u grčkoj prijestolnici Ateni, dodijeljene su nagrade u šest kategorija najboljim kulturno – turističkim destinacijama Europe, a Muzej krapinskih neandertalaca osvojio je prvo mjesto u kategoriji arheoloških nalazišta i muzeja. Tim smo povodom razgovarali s ravnatelja Muzeja Hrvatskog zagorja, Juricom Sabolom, kojem je u Ateni i uručena prestižna nagrada, a koji je inače na tu funkciju došao upravo s mjesta voditelja krapinskog muzeja.
Kako se Muzej krapinskih neandertalaca našao u tako prestižnoj konkurenciji?
Početkom proljeća dobili smo poziv za prijavu na spomenuti natječaj od strane Hrvatske turističke zajednice, a konkretno nas je uputila, i ovom prilikom joj se zahvaljujem, Sanja Škrinjar, voditeljica ureda Turističke zajednice Krapinsko – zagorske županije. Međutim, kako je još uvijek trajala pandemija i bio je ‘lockdown’, sve je bilo virtualno, tada zaista nismo davali previše pažnje toj nominaciji, ali na kraju smo se ipak odlučili prijaviti. Kolegica Lorka Lončar Uvodić, viša muzejska pedagoginja MKN-a intenzivno je radila na prijavnici koju smo poslali i zadovoljili sve kriterije. A krajem rujna smo dobili obavijest da smo ušli u finale i da će 21. listopada biti dodjela nagrada u Ateni. Ova se konferencija održavala 14. godinu zaredom, što je zapravo vrlo zanimljivo, s obzirom na to da je tema bila “Održivost kulturnog turizma Europe“ i mogućnosti samog kulturnog turizma. Znamo da su svi naši zagorski muzeji, a ponajviše krapinski, vezani za kulturni turizam. Jednostavno, ne možemo bježati od toga što nam je ‘bogom dano’, koliko god to neki htjeli. Mislim da je Zagorje jedna od najboljih kontinentalnih destinacija u turizmu. Kategorija u kojoj smo mi bili nominirani je “Arheološka nalazišta i muzeji kao kulturne atrakcije“. Imamo arheološko nalazište, Hušnjakovo, a muzej je atrakcija sam po sebi. Ukupno je bilo šest različitih kategorija, preko 45 kandidata. U našoj su kategoriji bila tri finalista. To su Gradski muzej “Zenica“ iz Bosne i Hercegovine i interpretacijski plovidbeni centar pomorske baštine otoka Lošinja “Nerezinac“. Karte su se tako posložile i ono što je bilo jako dobro, je da je u toj našoj kategoriji odlučivala struka, a predsjednica povjerenstva je bila istaknuta muzealka iz Irske. I tako je Krapina naposljetku pobijedila.
Zašto je u tako jakoj konkurenciji baš Krapina odnijela prvo mjesto?
Osim stalnog postava, koji tu niti nije bio toliko bitan, najvažnije u cijeloj priči o toj nagradi, gledalo se ono što mi radimo s posjetiteljima. Točnije, program i način kojim se vodimo pri radu, pogotovo s djecom i s najmlađima. U obrazloženju je stajalo kako su oni bili izuzetno ugodno iznenađeni načinom kako je interpretirano arheološko nalazište kroz tu prapovijesnu priču u postavu samog muzeja. Također im se svidjelo kako mi imamo različite programe i edukacije mladih, djece, tematske izložbe i gostovanja. Jedan skup aktivnosti koji je poprilično nesvakidašnji u muzejskom poslu, osobito proteklih nekoliko godina, a još jedan važan segment je bilo dobro snalaženje u pandemijsko vrijeme, gdje smo se mi dobro snašli uz ‘online’ vodstva, društvene mreže još neke aktivnosti. Posebno su istaknuli i rad s lokalnom zajednicom, udrugama i pojedincima i srodnim ustanovama.
Što ova nagrada znači za MKN?
Znači nam puno. Mi smo 2020. obilježili 10 godina od otvorenja Muzeja krapinskih neandertalaca, a ove godine je bilo obilježavanje 50 godina muzejske djelatnosti, otkako muzej službeno postoji. Mislim da kad ste mladi i novi, svi vas hvale i nagrađuju i to je super. Onda i dosta toga dobijete što vam pripada, međutim, moramo biti i malo samokritični. Dobijete nekada i neke pohvalnice koje možda ne biste trebali dobiti, samo jer ste novi i atraktivni. Sada je prošlo već više od pet godina otkako nismo dobili neko jače priznanje ili nagradu. I kod nas je bilo isto, kako i u životu biva, različitih turbulencija, lijepih i ružnih stvari. Bilo je svega.
Ovo je i meni veliko priznanje kao prijašnjem voditelju i sadašnjem ravnatelju, ali i svim mojim kolegama jer upravo je to naša nagrada, to da nas je zaista struka prepoznala zbog stvari koje radimo ovdje i u budućnosti će sigurno biti još i ljepših. Nećemo možda uvijek biti nagrađeni, ali lijepo je kada vas prepoznaju kroz rad s posjetiteljima i sa zajednicom, što je po meni možda i najbitnija stvar i zapravo smisao muzeja.
Što se tiče posjetitelja, kakve su brojke sada, s obzirom na pandemiju, a kako je bilo u doba prije pandemije?
Moram istaknuti da smo mi sretni što je Krapina od samog otkrića prije više od 100 godina, uvijek imala posjetitelje. To je vrlo zanimljiva tema za široke mase, a onda još i kada je dobro interpretirana i predstavljena publici, to je onda dobitna kombinacija. Od otvorenja novog muzeja 2010. godine, obišlo ga je više od milijun posjetitelja. To su samo prodane ulaznice, a brojka je znatno veća, s obzirom na to da se u posjetitelje muzeja ne broje samo oni koji su kupili karte, već i posjetitelji različitih događanja poput promocija, izložbi, radionica, predstava i svega onoga što je muzej kroz godine organizirao. Naša je norma, od otvorenja, oko 90-95 tisuća posjetitelja godišnje, zaključno s 2019. godinom. Onda se dogodila korona. Odrazila se i na poslovanje i na posjećenost. Od puno toga smo morali lani odustati, ali nekako je ove godine sve krenulo na bolje, optimističnije i zadovoljni smo uvjetima i vremenom u kojem živimo. Nismo mi u drugačijom poziciji u odnosu na kolege. Sada smo prošli granicu od 50 tisuća posjetitelja. Dakle, još su dva mjeseca do kraja godine i mislim da će te brojke itekako porasti s obzirom na popunjenost grupa kojih nismo imali pune dvije godine, a tek su sada na jesen krenule. Mislim da će to zasigurno utjecati i na investicije i buduće planove, kojih je jako puno.
Spomenuli ste obilježavanje 50. obljetnice krapinskog muzeja, imate li percepciju kako je to bilo nekad, a kako je danas?
Razlike su velike. Sve ono što je nekada bilo normalno, danas nije. Sve što je nekada vrijedilo, danas više ne vrijedi. Čak su društvene i moralne vrijednosti nekada i danas puno drugačije. Promijenilo se sve drastično, ali ono što mogu konstatirati i za što imamo dokaze, zahvaljujući čestim zapisima s nekadašnjih radničkih vijeća, kakvih danas zasigurno fali, prve direktorice Ane Töpfer, koja je marljivo pisala ‘muzejske memoare’. Bila je izuzetna muzealka koja je i tada stavljala muzejsku struku, odnosno muzealnost ovog muzeja, ispred svega. Šezdesetih godina kod osnivanja, kada se oformila komisija za osnivanje muzeja, već su tada pretpostavljali da će tu ‘hrliti’ na desetke i desetke tisuća posjetitelja iz cijele Jugoslavije i da će se Krapina itekako dobro trebati turistički pripremiti za te turiste. Pedeset godina nakon, mi se nismo puno promijenili, a već su i tada postojale inicijative uređenja i Hušnjakova i ove stare zgrade u kojoj sada sjedimo, međutim, na Hušnjakovom se, osim izgradnje nove zgrade muzeja, ništa nije promijenilo. Svi su bili svjesni te kvalitete i velike svjetske važnosti, potencijala kojeg imamo, svjesni su i danas, ali sada je vrlo teško u nekoliko mjeseci nešto promijeniti. Mi imamo planove i radimo na njima, što je vrlo teško, jer treba puno vremena da bi se završile projektne dokumentacije, i to je onaj dio posla koji se ne vidi. Ljudi vide samo beton, vide željezo i finalni proizvod, a do toga treba doći, ali nije moguće preko noći. Ovom prilikom ću istaknuti da smo ove godine po prvi puta mi očistili nalazište od starog drveća koje je bilo posađeno još 60-ih godina. Dakle, elementarno održavanje nalazišta nije napravljeno nikada, mi sada mijenjamo i ograde i pristupne staze, stepenice na nalazištu. Radovi u suradnji s Hrvatskim šumama su upravo u tijeku. Također, predan je zahtjev za prijenos vlasništva nalazišta Hušnjakovo na Muzeje Hrvatskog zagorja, da konačno mi upravljamo našim lokalitetom o kojem se i brinemo, a u izradi je i projektna dokumentacija za stabilnost kosina padina i odrona koji nam se događaju prilikom nevremena. To je sve jedan posao kojeg treba pripremiti i koji mnogo košta. Mi smo ove godine iz vlastitog proračuna uložili više od 100 tisuća kuna samo u tekuća investicijska održavanja, a još slijede itekako veliki zahvati što se tiče samog nalazišta. Problem u redovnom poslovanju je što na ovom malom prostoru imamo nekoliko vlasnika zemljišta. Tu su Hrvatske šume, koje su vlasnik nalazišta Hušnjakovo. To je zaštićeno područje pa je tu i ingerencija Javne ustanove za zaštićene prirodne vrijednosti Krapinsko – zagorske županije. Onda imamo i Konzervatorski odjel u Krapini, a Muzeji Hrvatskog zagorja, odnosno, Muzej krapinskih neandertalaca je korisnik. Parkiralište je vlasništvo Grada Krapine kao i Kneippova zgrada, a Muzeji Hrvatskog zagorja imaju i pravo korištenja i upravljanja njenim prvim katom. Muzej krapinskih neandertalaca je na gradskom zemljištu, a Ministarstvo kulture, odnosno, Republika Hrvatska je vlasnik građevine.
Prošli smo prvih pedeset godina, koji su vaši planovi za buduće razdoblje?
Trebalo je ‘samo’ sto godina da dobijemo taj muzej, jer vizija je postojala još od Gorjanovića Krambergera 1899. godine. Mnogi lokaliteti ga nemaju, tako da možemo to baštiniti, ali s obzirom na vrijeme i na tu modernu tehnologiju i to da budemo u korak s vremenom, ne možemo na ovome stati, moramo se razvijati i dalje i to ćemo sigurno i uspjeti. Osim ove revitalizacije Hušnjakova, koja će možda biti kroz godinu dana, do kraja godine ćemo imati završen idejni projekt za dogradnju Muzeja krapinskih neandertalaca i posebnog ‘visitor centra’ gore na njegovu krovu, koji će sadržavati isključivo objekte za potrebe posjetitelja. To su izložbeno – galerijski prostor, edukativno-polivalentna dvorana za edukacije za sve dobne skupine, s vanjskim interaktivnim igralištem, vanjskim amfiteatrom za održavanje različitih kulturnih događanja te kafićem s manjim restoranom, koji je neizostavan dio i kojeg jedan takav muzej mora imati. Idejni projekt je upravo u izradi. Na žalost, prerano je preminuo arhitekt Kovačić, pa smo nastavili s njegovom kćeri i to ćemo završiti, ja se nadam uspješno, i od proljeća krećemo u glavni izvedbeni projekt koji će biti spreman za realizaciju.
