Prije nekoliko dana javnost je uzburkao novi prijedlog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se kroz idućih pet godina ukidaju svi obiteljski domovi jer nisu ostvarili postavljene ciljeve.
Podaci s početka 2020. godine pokazuju da je u Hrvatskoj takvih domova bilo 500-tinjak, a skrbili su o najmanje 5500 ljudi.
Tim tragom, posjetili smo Obiteljski dom “Zlatne godine” u Stubičkoj Slatini i razgovarali s dvije korisnice koje su nam iz prve ruke otkrile kako im je boraviti ondje.

– Meni je ovdje bolje nego u hotelu. Bila sam prethodno u dva doma za starije, i kada sam vidjela to, rekla sam da tamo ne želim ostati niti jedan dan. Nisam imala ništa pozitivno za reći. Onog dana kada sam došla ovamo, rekla sam da ću tu i ostati. Soba je velika, sve je čisto, friška hrana se kuha svaki dan, nema tih riječi kojima bih ovo opisala – kaže nam Mira Vodopivec, a s njome se slaže i Dragica Ribarić.

– Ovdje sam u domu već peti mjesec i predivno mi je. Niti u hotelu, čak niti doma, nigdje mi nije bolje bilo. Doma sam bila sama, nitko me nije pazio ni pitao kako si i što je. Ovdje je sve u redu. Ne može bolji red biti. Nemam što više za reći, ovo je sada moj dom – kaže nam baka Dragica.

‘Bolje nego hotel’

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović, gostujući u RTL-ovoj informativnoj emisiji, pobliže je pojasnio o čemu se doista radi u novom prijedlogu zakona Ministarstva. Obiteljski domovi će se u idućih pet godina moći odlučiti žele li postati privatna ustanova ili se pak žele odlučiti za udomiteljstvo.  
Prije svega, treba pojasniti što su to obiteljski domovi i koje sve uvjete jedan takav dom mora ispunjavati. O tome smo se informirali u Udruzi obiteljskih domova.
– Obiteljski domovi za starije i osobe s invaliditetom su vrsta smještaja u obiteljskoj kući, dakle u objektu namijenjenom stanovanju. Prema posljednjim izmjenama iz 2020. godine, obitelj, odnosno, predstavnik doma i obitelj je dužna živjeti u tom objektu zajedno s korisnicima. Obiteljski domovi mogu skrbiti za pet do 20 korisnika, a predstavnik doma ne smije biti samac, odnosno mora biti u bračnoj ili od suda potvrđenoj izvanbračnoj zajednici – pojašnjavaju nam iz Udruge.
Vlasnik spomenutog doma u Stubičkoj Slatini Goran Hrgetić kaže nam da je, kao i njegovi kolege, bio poprilično iznenađen novim prijedlogom zakona.
– Dom smo otvorili 15. veljače ove godine, a na otvaranje smo se odlučili jer se moja majka nekada bavila ovim poslom, ali je uvijek bila u najmu. Nismo nikada imali svoj objekt. Digli smo kredite i izgradili ovaj objekt u kojem trenutno imamo 16 štićenika – govori Hrgetić.

Prvobitno najavljeno ukidanje obiteljskih domova sada se ublažilo riječju “transformacija“ u ustanovu, no Hrgetić ističe da ni to nije tako jednostavno.
– Transformacija je sada trenutno nemoguća, pogotovo za mene. Ovo je novi objekt i kao takav je 15. veljače zadovoljio sve minimalne tehničke uvjete za otvaranje obiteljskog doma, ali neće zadovoljavati uvjete za ustanovu. Mi smo u kreditima još minimalno pet godina i u tih pet godina nam nitko neće odobriti nove kredite da idemo u proširenje i renovaciju cijele kuće i dogradnju. Ustanova ima puno veće zahtjeve i puno veće izdatke. Da se mi transformiramo u ustanovu, trebala bi ugradnja lifta, trebalo bi proširivati sve hodnike na 180 centimetara, trebali bi biti veći prozori na sobama, trebalo bi proširivati ulazna vrata u sobe… Jednom riječju, trebalo bi kompletno renovirati cijeli dom. Ta transformacija bi za nas značila ključ u bravu – ističe zabrinuti vlasnik i dodaje da se zakoni stalno mijenjaju te da su stalno potrebne neke nove preinake, kako na objektu, tako i u funkcioniranju samog doma.  

Sličnu priču ispričala nam je i Ivana Bešker, vlasnica Obiteljskog doma “Bešker“ u Svetom Križu Začretju, otvorenog tek nekoliko mjeseci unazad. Dugi je niz godina radila u državnom domu u Zagrebu, a potaknuta dugačkim listama čekanja, odlučila je otvoriti svoj obiteljski dom. Ovaj je prijedlog zakona i nju dočekao nespremnom.

Nejasni propisi

– Mislim da ne bi trebali uvesti taj zakon, odnosno, mislim da mi koji uredno vodimo svoje poslovanje ne bismo trebali ispaštati zbog pojedinaca koji se zakona ne drže. Obiteljski domovi mogu dobro funkcionirati, samo bi trebalo malo bolje precizirati propise, uputiti nas na prave adrese i dati nam konkretne informacije jer je sve što se tiče obiteljskih domova nekako između, neodređeno. Što se tiče te transformacije, mi bismo se pokušali prilagoditi tome, ali vjerujem da ne bismo uspjeli. Pokušali bismo, a ako ne bismo uspjeli biti ustanova, onda bismo postali ta neka vrsta udomiteljstva, ali mislim da bi nam se onda i smanjio kapacitet, a ako se smanji kapacitet korisnika, onda se ne isplati raditi – rekla nam je Bešker u telefonskom razgovoru.
Za komentar smo zamolili i Udrugu obiteljskih domova.
– Udruga je iznenađena i zabrinuta najavom resornog ministarstva o ukidanju ili, kako to ministarstvo naziva, “transformaciji“ obiteljskih domova. Ministarstvo nije javnosti dalo na uvid podatke na temelju kojih se odlučilo na taj korak niti su predstavnici obiteljskih domova na bilo koji način bili konzultirani. Ministarstvo navodi kako je godinama pratilo kvalitetu rada obiteljskih domova te izvješća provedenih inspekcijskih nadzora. Primjerice, potonja izvješća za 2020. nisu javno objavljena niti su ustupljena Udruzi obiteljskih domova na uvid. Svu relevantnu dokumentaciju zatražit ćemo putem instituta prava na pristup informacijama. Ukidanje obiteljskih domova smatramo neutemeljenom, nepotrebnom i štetnom za sustav skrbi o osobama starije životne dobi u Hrvatskoj – naglašavaju iz Udruge i dodaju kako ovu vrstu smještaja nikako ne treba ukidati već redefinirati i uskladiti s današnjim stanjem na tržištu i potrebama korisnika, a što je moguće jedino kroz partnerski odnos Ministarstva i predstavnika domova.
Prihvati li se ovaj prijedlog i krene li se s njegovom primjenom, najviše bi, slažu se svi sugovornici, ispaštali upravo oni koji trebaju najviše brige.

Najteže najstarijima

– Najviše bi stradale starije osobe kojima je potreba skrb i njega, kojih je u Hrvatskoj svakim danom se više, a za koje sustav socijalne skrbi nema mjesta, kao ni njihove obitelji, ako ih imaju, zatim oko 2000 zaposlenih u obiteljskim domovima, a u konačnici i preko 400 predstavnika, samozaposlenih osoba i njihove obitelji – govore iz Udruge.
O tome što na cijelu situaciju kažu njeni štićenici, otkrila nam je Ivana Bešker.
– Nisu baš presretni. To im znači neku neizvjesnost i strah jer ne znaju što će biti s njima i gdje će završiti. Međutim, ja ih tješim da je to tek za pet godina i da se za pet godina mnogo toga može izmijeniti – rekla je.  

U Stubičkoj Slatini smo razgovarali i s nećakinjom jedne od štićenica obiteljskog doma, a čija je majka nekada također bila smještena u jednom od njih.  
– Prvo što mi je palo na pamet kada sam čula taj novi prijedlog zakona bilo je “Kud sad s njom?“ To je bilo najveće pitanje. Da se to slučajno dogodi, kuda da ja nju smjestim ako ovo više ne može funkcionirati kao dom nego kao ustanova? Za državne domove su redovi nevjerojatno veliki, a što se tiče privatnih, pitanje je može li se imati takva skrb kao ovdje, ako ima puno štićenika, je li to adekvatno? – pita se naša sugovornica.
Korisnice obiteljskih domova s početka priče nikako se ne bi složile s tvrdnjom Ministarstva da obiteljski domovi nisu ostvarili zadane ciljeve. Isto smatraju i u Udruzi.
– Obiteljski domovi su nastali kao potreba, što je Ministarstvo svojevremeno prepoznalo te je kreiralo vrstu izvaninstitucijske skrbi u manjim zajednicama u obiteljskom okruženju. Imamo primjera obiteljskih domova koji imaju bolju skrb i njegu nego neke ustanove, uz dodatak obiteljske atmosfere zbog manjeg broja korisnika i samog objekta – ističu iz Udruge i poručuju kako Ministarstvo ovaj problem ne rješava na ispravan način. (Vanja Hozmec)