OBLJETNICA USTROJA: Na igralištu u Svetom Križu Začretju po prvi puta nakon 30 godina postrojili se pripadnici 103. zagorske brigade

PREDSJEDNIK MILANOVIĆ: Prije 30 godina obrana domovine bila je posao samo za hrabre i smjele – za ono malo dobrih ljudi. To ste vi. Hvala vam!

Objavljeno: 02.10.2021. jelenajazbec

– Najemotivnije trenutke svojega života proživio sam od 1990. do 1995. godine s pripadnicima 103. brigade – kaže Branko Kos, koji je na središnjoj proslavi 30. obljetnice ustrojstva 103. brigade primio visoko odličje vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH i predsjednika Republike Zorana Milanovića.  

– Za veterana Domovinskog rata najveće priznanje je primiti Visoko odličje iz ruku vrhovnog zapovjednika. No, moram napomenuti da je u ovo odlikovanje utkan ratni put svih pripadnika 103. brigade – ističe Kos, koji je u Domovinskom ratu najprije bio zapovjednik bojne, a u tijeku operacije Oluje načelnik Stožera brigade.  

Pripadnici 103. brigade po prvi su se puta nakon 30 godina postrojili na svetokriškom nogometnom igralištu, a dobrodošlicu im je zaželio načelnik Svetog Križa Začretja Marko Kos.

– Ovo mjesto, Sveti Križ Začretje, gradi sigurnu budućnost i to na temeljima koje ste vi stvarali i branili. Kao dijete hrvatskog branitelja, koji je utkao u mene poveznice na rat i domoljublje, mogu vam reći hvala i dobrodošli u Sveti Križ Začretje. Izuzetno sam ponosan što smo baš mi domaćini ovakve prigode. Sveti Križ Začretje je ponosno mjesto koje gaji osjećaje prema svojoj domovini. Hvala vam, gospodo veterani – poručio je Kos.

Uvodno se okupljenima obratio pukovnik u mirovini Žarko Miholić, predsjednik Udruge veterana 103. brigade HV-a.

– Ovo su ljudi koje smo mi kroz 103. brigadu prije 30 godina digli iz kreveta, s njihovih radnih mjesta, s polja, mobilizirali i vrlo brzo doveli u situaciju u kojoj je trebalo iskazati hrabrosti i odlučnost. Trebalo je braniti Hrvatsku, borili smo se za nju, stvorili smo je i danas je imamo. Ono što je važno i nakon tih 30 godina, puno nas više nema. Zato poštovane obitelji poginulih, umrlih, ratnih vojnih invalida, ovime želimo odati priznanje za vaš doprinos u tim trenucima. Preko 11.000 žitelja županije prošlo je kroz razne vojne postrojbe. Skoro 7000 kroz 103. brigadu. Brigada je na svom ratnom putu, od karlovačkog ratišta, pa sve do Velike i Male Kapele i na kraju u operaciji “Oluja“, gdje sam ja imao čast zapovijedati tom brigadom, ostavila jedan snažan pečat u hrvatskoj povijesti. Osam poginulih, 45 teško ranjenih, i ono što je važno, 1100 nas danas više nema među živima. Budite ponosi na sve ovo što smo napravili, poštujte sami sebe. Poštujmo Hrvatsku, želimo da ona bude vječna, a vama, gospodine predsjedniče, iskreno zahvaljujemo što ste prihvatili da budete pokrovitelj ove naše svečanosti. Hvala i vama, župane, što ste prihvatili da budete supokrovitelj, i ono što mi kažemo: “Domovini vjerni!“ – zaključio je Miholić.     

Zagorskim braniteljima njihovu je veliku obljetnicu čestitao i vrhovni predsjednik Oružanih snaga RH, predsjednik Republike Zoran Milanović.

Mali broj ljudi

– Vidimo da danas ima u regiji onih koji kao da su prespavali ovih 30 godina i kao da im ništa nije jasno. Dakle, nisu dovoljno govorili svojoj djeci što je istina, a istina katkada boli. Međutim, nas i vas, hrvatske vojnike i branitelje, ne treba boljeti. Kad bismo malo gledali po Europi, ima li još ijedna država u kojoj se bilo gdje okupio jedan broj muškaraca i žena da bi proslavili što je bilo prije 30 godina, odnosno, osnivanje jedne bojne postrojbe u jedinom pravom ratu nakon Drugog svjetskog rata u Europi, koji su državu išli braniti goloruki, baš goloruki? Nema takve države. Ima još naša susjedna država, ali oni nisu bili goloruki. Oni su oteli oružje koje je bilo i naše i vaše te ta borba nije bila ravnopravna. Taj rat je s naše strane vodilo jako malo dobrih ljudi. Kroz vašu brigadu ih je prošlo 7000 tisuća i svatko je jednako vrijedan i svatko je dao svoje. Međutim, prije 30 godina, ovih dana vas je bilo puno manje. Bila je jedna bojna, nešto zapovjedništva i tako po cijeloj Hrvatskoj. Pomnožimo to – to je jako mali broj ljudi bez oružja. Govorimo o jeseni 1991. godine, kada je Hrvatska tek proglasila svoju neovisnost i državnost, 8. listopada, kada je konačno mogla svoje oružane snage nazvati Hrvatskom vojskom. Ovo ovdje događalo se tjedan dana prije toga. To je vrijeme, to su okolnosti, to je teret, tlaka, opasnost, strah, taj čovjekov suputnik cijeloga života, a siguran sam da među vama danas ima i baš tih koji su 1991. godine bili ovdje i koji ste išli u obranu domovine koja je bila napadnuta negdje drugdje, ali sve je to naša Hrvatska. To je hrabrost, to je smjelost i drskost. Ovo ne govorim da bih vam podilazio, nego da svojim kćerima i sinovima to probamo objasniti na jedan smireni način jer je to važno. Vaše pjesme su melankolične i nisu nabijene mržnjom ili elektricitetom, pakošću ni željom da se nekome osveti, nego su naprosto ljudske pjesme iz duše. To je Zagorje i to je ono što je Zagorje dalo Hrvatskoj u Domovinskom ratu i to je ono što će svaki hrvatski ratnik, a posebno naša braća s juga, koji su drugačijeg mentaliteta i drugačije naravi, posebno dozvati u svijest i reći da su im Zagorci bili ponajbolji suborci kao organizirani, trezveni i hrabri ljudi, ali to znate. Ovdje to ne trebam posebno isticati. Dragi prijatelji, još jednom, sretan vam vaš dan. To je velika obljetnica, jer prije 30 godina ovo je bio posao samo za hrabre i smjele. Za onaj mali broj dobrih ljudi. To ste vi. Hvala vam! Duboka zahvala ide svima onima koji su dali ono najvrjednije što imaju, svoj život, za Hrvatsku, a vas neka čuva Svevišnji i domovini vjerni – poručio je Milanović.

Okupljenima se obratio i Franjo Gregurić, predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva.

– Sjećam se kada sam došao k vama 1991. godine, sjećam se kako ste izgledali, s puno žara i želje, slabo opremljeni. Doprinos Hrvatskog zagorja domovini, njezinoj obrani i njezinu stvaranju, je velik, bez obzira na to što ovuda nisu hodale horde četnika i jugo vojska, ali smo imali posla s jugo vojskom prilikom zauzimanja skladišta i vojarni, i u Krapinsko – zagorskoj i u Varaždinskoj županiji – prisjetio se Gregurić.

Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, posebno je čestitao veteranima na izdavanju monografije koja je predstavljena u ponedjeljak, u sklopu obilježavanja Tjedna 103. brigade.  

– Čestitam vam ovaj dan, čestitam na monografiji “Ponos ostaje“ i zahvaljujem vam na svemu što ste napravili jer listove te monografije ste vi ispisali svojom krvlju i svojim zalaganjem. Kao što trsi koji rastu na ovim bregovima svoju snagu crpe iz zemlje, tako ste i vi iz ovog našeg Zagorja, iz ovih naših brijega, crpili snagu i domoljublje od vaših predaka, od Gubeca, Gaja, Frangeša, Mihanovića. Zato ste i imali snage sukobiti se s neprijateljem i u sebi pronaći domoljublje, baš kao što je i prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman našao snage, volje i želje da pomogne i postavi kamen temeljac naše zemlje koju danas imamo. Ono najbolje što je Hrvatska imala 1991. godine, otišlo je u obranu zemlje. To što je bilo najbolje 1991. godine, najbolje je i danas. Zato ste vi danas zalog da ova zemlja bude još bolja, još ponosnija, hrabrija i poštenija jer su Zagorci takvi ljudi, mirni, tihi, hrabri i pošteni, ali nepokolebljivi kada treba. Takva treba biti i naša zemlja i takvom ćemo je svi zajedno učiniti. Ja vam na tome zahvaljujem u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, ministra hrvatskih branitelja, umirovljenog generala Tome Medveda i u svoje osobno ime. Još jednom vam čestitam ovaj dan i zahvaljujem na svemu što ste napravili za domovinu Hrvatsku – poručio je Janović.   

‘Sjećanje je alat’

Saborski zastupnik Žarko Tušek pozdravio je okupljene u ime predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, ali i dvojice zagorskih saborskih kolega, Siniše Hajdaša Dončića i Željka Pavića.

– Današnja obljetnica koincidencijom je spojena s jučerašnjim datumom, 1. listopada, kada smo se prisjetili jednog tragičnog detalja, napada barbarstva i totalitarizma na stup europske i svjetske civilizacije, povijesni hrvatski Dubrovnik. Prisjećam se riječi generala koji je vodio obranu Dubrovnika, generala Nojka Marinovića, koji je neko vrijeme nakon onoga što se događalo u tom vremenu, rekao da je sjećanje alat, a mržnja golem teret. Mi smo se danas ovdje skupili zbog sjećanja na činjenicu da je ovdje, iz Hrvatskog zagorja, koje nije bilo neposredno ugroženo ratom, na stotine i tisuće hrvatskih sinova otišlo braniti svoje domove i kuće, pomoći svojim suborcima u obrani Hrvatske, u svim dijelovima Lijepe Naše, pa i preko granica. Danas smo ovdje i da se prisjetimo da smo to činili pod vodstvom utemeljitelja moderne hrvatske države i najvećeg sina Hrvatskog zagorja, doktora Franje Tuđmana. Prisjećamo se i činjenice da su mnogi vaši suborci i prijatelji ostavili zdravlje, a mnogi i život u obrani hrvatske domovine. Ovdje smo danas da se prisjećamo tuge, boli, suza i jada vaših majki, supruga, vaše djece i prijatelja, vaših najbližih, ali i da se prisjetimo svih vaših suboraca i prijatelja u svim ostalim brigama Hrvatske vojske. Ne da bismo mrzili, nego da bismo se sjećali i na istini i na tom sjećanju, za razliku od nekih drugih u našem okruženju, gradili Hrvatsku danas, to usađivali u srca i svijest naših najmlađih, i gradili Hrvatsku u vremenu koje je ispred nas. To sjećanje neka nas hrani, ali i odgaja za vremena koja dolaze. Hvala vam u ime čovjeka koji je bio premlad da bi sudjelovao u obrani Republike Hrvatske – istaknuo je Tušek.

I krapinsko – zagorski župan Željko Kolar sudjelovao je u Domovinskom ratu kao pripadnik 103. brigade.

– Izuzetno smo ponosni na doprinos 103. brigade, kao i svih Zagorca i Zagorki koji su sudjelovali u Domovinskom ratu. Za nas nije bilo dileme. Znali smo prepoznati trenutak kada se trebamo odazvati na poziv prvog hrvatskog predsjednika i tada vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, doktora Franje Tuđmana, za obranu Republike Hrvatske, da stvorimo neovisnu, slobodnu Republiku Hrvatsku i da je izgradimo na način kako mi to želimo. Svatko od nas koji je 1990./1991. godine obukao hrvatsku uniformu, uz oružje u rukama, bio je spreman dati svoj život. I hrvatska država i mlađe generacije trebaju to cijeniti. Zato mi je posebno zadovoljstvo što mogu reći da je Krapinsko – zagorska županija prijatelj braniteljskih udruga. U svakodnevnom sam kontaktu s braniteljima i znam da je i danas njihov doprinos razvoju društva, velik. Moramo stvoriti uvjete da naša djeca ostanu živjeti ovdje, da ovdje stvaraju svoje domove, da luč navečer svetli na našim zagorskim bregima i onda ćemo moći reći da smo uspjeli – rekao je Kolar, pa zahvalio pripadnicima 103. brigade na svemu što su učinili za stvaranje slobodne i neovisne hrvatske države.

– Se prolazi, si prolaze, Zagorec pak ne – zaključio je Kolar.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter