U Maclju obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – potpredsjednik Udruge Macelj 1945. Damir Borovčak pred potpredsjednicima Vlade RH i Sabora, Davorom Božinovićem i dr. Željkom Reinerom istaknuo:

“Ovdje je s do sada 1247 utvrđenih žrtava komunističkih zločina najveća grobnica na području gdje žive Hrvati. Tražimo Zakon o Spomen obilježju Macelj!”

Objavljeno: 23.08.2021. Alen Brodar

U Maclju je kod spomen Crkve muke Isusove, a potom i u Lepoj Bukvi, kod masovne grobnice iz koje su izvađeni ostaci 21 bogoslova i svećenika, žrtava komunističkog režima neposredno nakon Drugog svjetskog rata, obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Iz Udruge Macelj 1945., kao organizatori, pozvali su brojne uzvanike i visoke dužnosnike, od kojih su se, između ostalih, odazvali potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji je ujedno bio i izaslanik premijera Plenkovića, zatim potpredsjednik Sabora RH i izaslanik predsjednika Sabora, dr. Željko Reiner, saborski zastupnici Žarko Tušek, Marin Miletić i Zvonimir Troskot, načelnici Đurmanca i Jesenja Damir Belošević i Dario Cvrtila te predsjednik Gradskog vijeća Krapine Mladen Gregurović.

Prisutnima se nakon minute šutnje i paljenja svijeća kod masovne grobnice kod Crkve muke Isusove, u kojoj su pokopane 1163 žrtve komunističkog režima, obratio potpredsjednik Udruge Macelj 1945. Damir Borovčak.

Usporedba s BiH

– Prema usporedbi dvaju popisa pučanstva, iz 1931. i 1948. godine, gubitak iznosi 1.459.040 osoba, dakle, Hrvatska je gotovo milijun i pol ljudi izgubila u Drugom svjetskom ratu. Najveći pokop ikada održan u Hrvata, dogodio se 22. listopada 2005. godine upravo ovdje u Maclju, u ovoj grobnici kod Crkve muke Isusove, kad su u jednom danu pokopane 1163 ljudske žrtve. U Maclju su 6. lipnja ove godine pokopane još 84 žrtve ekshumirane u proljeće prošle godine u Križanovom Jarku. Međutim, ni jedan ni drugi pokop nisu bili vijest dana u Hrvatskoj. Ove 84 žrtve pronađene su zahvaljujući članu naše Udruge Milanu Paviću Vukini. Međutim, na križu je stajalo “84 žrtve poslijeratnog razdoblja”, što je nama iz Udruge bilo neprihvatljivo, jer poslije rata mogli su stradati i od poplave i od potresa, i od tifusa i od kolere, pa zato danas ovdje ostavljamo križ s nedvosmislenim natpisom, za koji molimo da ostane trajno ovdje, a natpis je “84 žrtve komunističkog zločina”.

Utvrđeno je da se radi o muškim osobama, od kojih je 11 bilo dobi od 16 do 20 godina, dok su ostale žrtve bile dobi od 20 do 45 godina. Ukupno 36 osoba zadobilo je strijelne ozljede glave, a zabilježene su i traume ruku i nogu, što govori o brutalnosti počinitelja – govorio je Borovčak, a onda usporedio odnos prema žrtvama komunističkog režima u Hrvatskoj, s onim u susjednoj Bosni i Hercegovini.

– U BiH, za koju kažu da je nesređena država, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima bio je poticaj za susret za crkvenih i civilnih vlasti na najvišoj mogućoj razini – između Širokog Brijega i Mostara, na Bilima, niknulo je monumentalno groblje mira u spomen žrtvama komunizma, nepregledno polje bijelih križeva u sjećanje na krv hrvatskih mučenika, kakvog se ni Amerika ne bi posramila. Tamo je uime članova naše Udruge otišao komemorirati i predsjednik Udruge Macelj 1945. Zdravko Čepo. A što se istovremeno, u “sređenoj europskoj državi” Hrvatskoj, dogodilo po pitanju žrtava komunizma? Nažalost, ništa nova. Sve je manje zauzimanja za istinu o komunističkim zločinima. A ovdje u Maclju život je izgubilo 12 do 13, a moguće i više tisuća žrtava. Zločini su se događali više mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata, što govori da su bili smišljeni i dobro organizirani. Ubijani su razvojačeni civili, starci, žene, djeca, ali i najstrašniji ideološki neprijatelji komunizma – svećenici. Ovdje ih je smaknuto 21 za koje se zasad zna. Sve je to učinjeno potajice, bez ikakvih sudskih presuda. Macelj je do sada s 1247 točno utvrđenih žrtava neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, najveća grobnica na području gdje žive Hrvati. Stoga od Vlade i Sabora zahtijevamo da se donese Zakon o spomen obilježju Macelj – zaključio je Borovčak, nakon čijeg se govora čitava svita uputila do obližnje Lepe Bukve, do velikog križa iznad jame 4D, iz koje su 1992. godine izvađeni posmrtni ostaci ubijenih svećenika. Tamo su se okupljenima obratio ministar Davor Božinović.

Istražiti sudbine stradalih

– Na ovom mjestu stradanja još uvijek neutvrđenog broja žrtava nakon Drugog svjetskog rata, zarobljenika, žena, djece, svećenika i drugih civila, danas kad obilježavamo Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, želim prije svega odati počast svim stradalnicima, kao i njihovim obiteljima. Na ovaj dan prisjećamo se svih koji su dali živote u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju, a upravo su masovna ubojstva bez suđenja, kakva su se dogodila i ovdje u Maclju, najtragičnija posljedica vladavine nedemokratskih režima, pod čijim su se okriljem provodila priznata i nepriznata, istražena i neistražena, masovna ubojstva i kršenja ljudskih prava koja i dugi niz godina nakon što su počinjena još nisu dobila puni epilog njihovim meritornim otkrivanjem i priznavanjem, odnosno pijetetom i satisfakcijom za žrtve i članove njihovih obitelji. Macelj je po utvrđenom broju od, do sada 1247 ekshumiranih žrtava, među najvećim otkrivenim stratištima komunističkog režima u Hrvatskoj. Obilježavanjem ovog dana, Hrvatska se pridružila zemljama koje grade suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava svakog pojedinca, a snažno i beskompromisno osuđuje jednoumlje – kazao je Božinović, dodajući da nažalost i stranice novije hrvatske povijesti, misleći na Domovinski rat, imaju dijelove stradanja, patnje i neriješenu sudbinu 1858 nestalih i smrtno stradalih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa.

– Naša trajna zadaća ostaje ustrajati u razotkrivanju istine, a to znači do kraja istražiti sudbinu i stati u obranu svake žrtve te odlučno osuditi prakse, pravne norme i postupanja koja su omogućila počinjenje masovnih zločina, kako se nikada više ne bi ponovili. Važno je i poslati poruku što želimo i za što smo se opredijelili, a to su napredak, prosperitet, uvažavanje, uključivost, koja će nakon pobjede u Domovinskom ratu donijeti bolje sutra onima koji dolaze iza nas. Naša će Vlada predano raditi na rješavanju pitanja osoba nestalih u Domovinskom ratu i istraživanju masovnih grobnica iz doba Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. To je naša obveza prema obiteljima stradalih i hrvatskom društvu u cjelini – rekao je Božinović, zahvalivši pritom Ministarstvu hrvatskih branitelja na uspostavljenom partnerskom odnosu s udrugom Macelj 1945., župom i općinom Đurmanec, budući da su prošle godine ekshumirane još 84 žrtve na jednoj od sedam lokacija.

– Ističem sve to jer smo i danas, unatoč svim bolnim iskustvima iz naše prošlosti, izloženi negativnim fenomenima kao što su radikalizam, ekstremizam, rasizam, ksenofobija i različiti oblici netolerancije. Stoga nam današnje sjećanje na tragična iskustva iz naše prošlosti treba poslužiti kao poticaj za suočavanja s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvaranje tolerantnih i uključivih društava koja prihvaćaju različite etničke, vjerske i druge slobode, poštuju razlike i koja ustavne vrednote i europske vrijednosti jednako primjenjuju na sve. Naša je zadaća voditi brigu o tome kroz obrazovne sustave, programe, kurikulume te novim naraštajima prenijeti i osvijestiti im dalekosežne posljedice svih totalitarnih i autoritarnih režima koji se prije svega manifestiraju u poništavanju mira, slobode i demokracije kao temeljnih vrijednosti koje danas živimo. Samo ono društvo koje poštuje svoje žrtve i svoju prošlost može na ispravnim i čvrstim temeljima graditi svoju budućnost. Samo ono društvo koje školuje i uči o opasnostima totalitarizma, može ga prepoznati u samim začecima i snažno mu se oduprijeti – zaključio je Božinović, na kojeg se nadovezao dr. Željko Reiner, inače, kako je istaknuto, najviši državni dužnosnik koji je i sam član Udruge Macelj 1945. Kazao je da je hrvatski narod nažalost proživio sve najgore totalitarne režime u 20. stoljeću.

Ustaše osuđeni, komunisti ne

– Zločini koje su počinili fašisti, nacisti i ustaše tijekom Drugog svjetskog rata uglavnom su kažnjeni brojnim sudskim procesima i te je totalitarne ideologije povijest jasno i nedvosmisleno osudila. Međutim, komunistički zločini koji su počinjeni nad desecima tisuća Hrvata nakon završetka Drugog svjetskog rata, nikada nisu procesuirani, a kamoli kažnjeni. Dapače, komunistički režim ih je nagradio. Totalitarni i autoritarni režimi tijekom 20. stoljeća doveli su do brojnih sustavnih progona i stradanja zločinačkih ubojstava političkih neistomišljenika. Suočavanje s prošlošću, pijetet prema žrtvama i obrazovanje mladih o zločinima totalitarnih režima imperativ su kojim se moramo trajno voditi, i to ne zbog prošlosti, jer mrtve nažalost ne možemo oživjeti, već zbog budućnosti, da se takve strahote nikada više ne ponove. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti da su strašni zločini kršenja ljudskih prava činjeni upravo za vrijeme komunističke vladavine, i to ne samo neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, nego konstantno, sve do sloma komunizma. I oko ovog mjesta na kojem sada stojimo, razasute su kosti tisuća nevinih ljudi koje su komunisti pobili nakon završetka rata i bez suda. Svaka je nevina žrtva jednaka i treba joj jednako odati pijetet. Treba jasno reći da ni jedna ideologija niti politika ne može i ne smije biti opravdanje za zločin. Kao što je svaka žrtva jednaka, tako je i svaki zločinac jednak, bez obzira kojem režimu pripadao i kojim razlozima i ideologijama se pokušavaju opravdati zločini. Tim je važnije da se urede sva mjesta na kojima leže kosti nevinih žrtava. Budući da se nalazimo upravo na najvećem neuređenom mjestu monstruoznog zločina, mogu samo reći da ću se i osobno zalagati da se dostojno uredi Lepa Bukva, kao mjesto dubokog pijeteta prema svima onima za čije kosti znamo da ovdje leže, ali i onima čiji identitet još uvijek ne znamo, iako je od njihovog okrutnog ubojstva prošlo već više od 75 godina – rekao je Reiner, objasnivši kako je obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj možda i važnije nego u nekim drugim zemljama.

– Naime, Hrvatska je na teški način, krvlju svojih najboljih sinova i kćeri, stekla svoju neovisnost i slobodu, pobijedivši velikosrpske agresore, koji su također bili vođeni nacionalsocijalističkom, totalitarnom ideologijom. Stoga i na to moramo sustavno podsjećati, da se ni danas ne zna gdje leže kosti mnogih poginulih za našu slobodu i demokraciju i biti svjesni svoje svete obveze da se pronađu i dostojno pokopaju ostaci svakog od njih – zaključio je dr. Reiner.

Sveta misa za sve maceljske žrtve služena je potom u Klanjcu, a vodio ju je fra Drago Brglez, inače inicijator gradnje Spomen crkve Muke Isusove u Maclju.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba