Hrvatska se, kao i ostatak svijeta, već više od godinu dana bori protiv nevidljivog neprijatelja koji je promijenio svakodnevni život ljudi. Najteže trenutke tijekom pandemije koronavirusa, dakako, proživljavaju oboljele osobe koje imaju tešku kliničku sliku, a uz njih i njihove obitelji. Veliku ulogu pritom, u pružanju ne samo medicinske skrbi, već i podrške, potpore, ohrabrenja i utjehe, imaju zdravstveni djelatnici.

Preboljela COVID

I za razliku od “uobičajene prakse” da se javnim prostorom brže šire loše, od onih lijepih vijesti, te da je uvijek lakše kritizirati, pa čak ponekad i vrijeđati, nego uputiti lijepu riječ i pohvalu, naša čitateljica Ljubica Polanščak iz Male Pačetine poželjela je javno pohvaliti rad zagorskih zdravstvenih djelatnika.  
Naime, njezina je 89-godišnja svekrva 30. listopada prošle godine, kao COVID pozitivna pacijentica, bila hospitalizirana najprije u Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana, a zatim u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice. Nažalost, preminula je četiri mjeseca nakon što je preboljela koronavirus, no Polanščak ima samo riječi hvale za zdravstvene djelatnike koji su brinuli o njenoj svekrvi, posebice kada je nepokretna ležala kod kuće.

Ljubazne i susretljive

– Veliko hvala prije svega doktorici Marti Kurešić i medicinskoj sestri Dijani Hanžić, koje su čak i same znale nazvati kako bi mi priopćile rezultate nalaza vađenja krvi i svega ostaloga što je bilo potrebno za baku. One su djelatnice Doma zdravlja Krapina i zaista za njih imam samo riječi hvale, koliko su uvijek bile ljubazne i susretljive te spremne pomoći. Moram istaknuti da su mi uvelike oko svekrve pomogle i patronažne sestre koje su je obilazile i pomagale mi u njezi, a to su viša medicinska sestra Ines Vinski iz Doma zdravlja Krapina i  medicinska sestra iz kućne njege Tatjana Kozina. Svekrvi je kod kuće dolazio i fizioterapeut Nikola Starjački, kojem se ovim putem također želim zahvaliti. Mnogi ističu kako zdravstveni djelatnici ne mare za starije osobe, ali, na svu sreću, nisam to doživjela. Upravo suprotno, davali su sve od sebe da pomognu najviše što je bilo u njihovoj moći – zaključuje Ljubica Polanščak.