Od danas je krenulo novo popuštanje mjera za ugostitelje – nakon što im je dozvoljena prodaja pića za van, Nacionalni stožer civilne zaštite donio je odluku o otvaranju terasa za kafiće s radnim vremenom od 6 sati do 22 sata pri čemu je i dalje nužno pridržavanje epidemiološkim mjerama, stoga je potreban minimalni razmak između stolova tri metra i 1,5 metara između stolaca. Dozvoljeno je ući u ugostiteljski objekt za korištenje toaleta, ali za to je potrebno nositi masku. Iako se prvotno nije dozvoljavalo puštanje glazbe, ona je ipak dozvoljena, ali pod uvjetom da ne bude preglasna.  Nove mjere bit će na snazi do 15. ožujka.

Provjerili smo jesu li Krapinčani i Krapinčanke iskoristili prvo jutro otvaranja terasa kako bi napokon mogli popiti kavu u svom omiljenom kafiću.

Naišli smo na nekoliko ljudi na terasi Ilir bara gdje je sa nama mlada Krapinčanka, 22 -godišnja studentica Ana Nesta Babić podijelila svoje mišljenje o otvaranju mogućnosti ispijanja kava na terasama.

– Mislim da smo svi jedva dočekali otvaranje, pogotovo sad kad je lijepo vrijeme. Dugo nije bilo druženja, ni okupljanja, nismo imali gdje otići.  Ja se osobno ne bojim ničega. – rekla je Ana Nesta.

Popričali smo i s vlasnicom Caffe bara Luna, Gordanom Frljužec, kafića u kojem smo bili i 15. veljače kada se dobila mogućnost prodaje pića za van kada su nam u Luni ispričali kako iako nema puno gostiju, da su zadovoljni dobivenom mogućnošću nekog oblika rada za razliku od proteklih mjeseci kada svojim radom nisu mogli zaraditi ništa, te su iz tog razloga i odlučili otvoriti pridržavajući se svih epidemioloških mjera.

Današnja situacija koju smo zatekli je slična – nema puno gostiju jer kako ističe vlasnica nije previše toplo za sjedenje na terasama, pogodniji za to bio je prošli tjedan kada je bilo toplo, ali ističe kako su jedva dočekali taj dan.

-Ne gubimo nadu. Propustili smo onaj tjedan kada je bilo zaista toplo, iako moram napomenuti činjenicu da mene strašno boli da se na trgu skupljaju ljudi, zidići po Zagrebu i po obali, sve je puno, dućani puni – mi smo jako stradali, nećemo se oporaviti još sljedećih nekoliko godina. Ne očekujemo puno, ali tu smo od 1986. godine, uporni smo i ne damo se. Nema nam druge, to je obiteljski posao koji postoji sad već treću generaciju. Boriti se i ići dalje.  U nadi je spas, nadam se da nas u sljedećim mjesecima neće zaboraviti ni država ni lokalna zajednica, da će nam maksimalno olakšati. Ne damo se! – to je zadnja i najvažnija poruka – rekla nam je Gordana Frljužec.