Proslavljeni kazališni, televizijski i filmski glumac Žarko Potočnjak nakon više od pet desetljeća oprašta se od glume, piše Večernji list. Zanimljivo, kao dan kada će javnosti obznaniti tu odluku, glumac je odabrao svoj 75. rođendan, koji danas slavi
O razlozima napuštanja svijeta glume govori bez zadrške.
– Ne odlazim zbog mlađih generacija, već jednostavno zbog situacije u kojoj su se našli kazalište i film. U njima je uvijek bio neki kaos i teško se postizao kakav rezultat, a sada u ovoj pandemiji to je takvo rasulo da ne vjerujem da će se u idućih četiri – pet godina išta poboljšati i zato ne želim više imati posla s time. Radije ću doma čitati knjige – kazao je za Večernji list.
Smatra i da bi njegovi mlađi kolege trebali poduzeti nešto po tom pitanju.
Pokrenuli Histrion
– Ne znam što bi to bilo konkretno, ali kad smo mi bili mladi i kad nam situacija nije bila sklona, mi smo, recimo, pokrenuli Histrion, kazališnu družinu koja danas ima i dvoranu. Mladi glumci moraju pronaći neki svoj način, a ne rade ništa osim što kukaju – kaže glumac.
Ističe i kako je mišljenja da je kazalište u kvaliteti barem prepolovljeno te kako glumac danas ni sam više ne zna je li glumac sapunica ili kazališni glumac.
Na opasku da glumci prihvaćaju angažmane u sapunicama zbog financijskog aspekta, kaže kako je i sam prije 12 godina tumačio lik Bože Hajduka u seriji “Najbolje godine”.
– Snimio sam samo jednu sapunicu i imao dvostruko veći honorar od svih drugih, ali to mi je bio džeparac. Nekad sam za seriju mogao kupiti kuću, a sada ne mogu ni dva kvadrata. To nije novac, i smiješno je kad netko kaže da to radi zbog novca. Odi cijepat drva i jednako ćeš zaraditi – odrješit je Potočnjak.
Drugi unuk
Na pitanje što će raditi u mirovini, kaže da nastavlja predavati scenski govor na jednom sveučilištu, a ima i malo imanje kraj Okića, gdje se nalazi njegova stolarska radionica, a posebno voli izrađivati modele brodova. Za nekoliko dana na svijet stiže i njegov drugi unuk. Što se tiče koronavirusa, kaže da se boji, s obzirom na to da je plućni bolesnik i prije 20 godina su mu operirali pluća.
Na pitanje što bi savjetovao svojim mlađim kolegama, nema dvojbe:
– Neka se pokrenu i nešto rade. Ne mogu im dati drugi savjet, morao bih biti u njihovoj koži, no nešto moraju smisliti, nešto se u njima mora rađati. A ne vidim da pripremaju neke velike i značajne projekte. Ne vidim ništa. Čekaju dvije – tri sapunice i to je to. To je danas život glumca, a mene to ne zanima pa onda idem lijepo stolariti – zaključuje legendarni glumac.