U znak podrške Petrinji i Sisku, Boško Šutalo (26), Matija Rakić (29) i Lucijano Kežić (30) iz Udruge lađara Zagreb su u nedjelju, 10. siječnja, odveslali 45 kilometara od Rugvice do Siska. O njihovom pothvatu razgovarali smo s Matijom, koji nam je otkrio kako su momci na tu ideju došli radeći kao volonteri nakon potresa.
– Već dugo imam ideju da veslam od Zagreba do Siska. Nakon potresa, vidio sam akciju “53 za 53nju“. Vidio sam da ljudi trče 53 kilometra, voze bicikl 53 kilometra i meni je pala na pamet ideja da mi odveslamo 53 kilometra. Dosta mojih prijatelja se odlučilo za neku akciju pa rekoh, idemo mi to humanitarno odveslati – otkriva Matija.
Rezervna odjeća
Kaže kako je ideju podijelio s dečkima i oni su se odmah složili. Uplatio je kotizaciju te su sve dogovorili u dva dana. Na internetu je pronašao informaciju da je Sava plovna za male čamce od Rugvice, kraj Ikee. Odlučili su da im tu bude start, a da će cilj biti kraj Starog mosta u Sisku.
Na svoj pothvat krenuli su kanuom kanadskog tipa. Sa sobom su ponijeli dosta vode te rezervnu odjeću. Na sebi su imali vodonepropusnu odjeću, ali se tijekom veslanja sve smoči pa se treba presvući čim se izađe iz čamca, kaže nam naš sugovornik. Ponijeli su i rezervne majice, a pošte se noge smoče u trenu, moraju se nositi i rezervne čarape i cipele. Krenuli su oko 8.30 sati te se nakon tri sata veslanja zaustavili na pauzi, na 27. kilometru od Rugvice.
– Stali smo pozdraviti trenera Ivana Šabjana iz suparničke ekipe na Maratonu lađa. Prošle je godine trenirao ekipu Stabline, koja je s nama dijelila prvo mjesto na Maratonu lađa. Znam da on živi na rijeci Savi, u Lijevoj luci. Kod njega smo popili čaj. Ostali smo oko pola sata. Da smo se puno zadržali, imali bismo manji motiv za nastavak – kaže Matija.
Padao mrak
Spuštanje niz Savu nastavili su iza 12 sati i za jedno dva sata, oko 14.30, stigli su na 45. kilometar u Strelečko, gdje su ih dočekali Siščanke i Siščani.
– Zadnjih sat vremena veslanja padao je jak snijeg i puhao vjetar. Temperatura je bila oko minus jedan. Razmišljali smo hoćemo li uopće nastaviti dalje. Sljedeći izlaz je bio za 25 kilometara, na 70. kilometru, ali nam vrijeme nije dopuštalo. Uz to, već nas je polako hvatao mrak, a bome, dobro smo se i smrzli – ističe Matija.
Kaže kako je do rotora koji se nalazi na ulasku u Sisak zračnom linijom bilo još oko 1000 metara. Pošto Sava pred Siskom zavija, trebalo je veslati okolo, a potom još 4 do 5 kilometara uzvodno uz Kupu do Starog mosta. Na kraju su odlučili da je Strelečko kraj Siska njihov konačni cilj. Društvo iz Siska ih je udomilo, nahranilo i napilo te ugrijalo. Kući u Zagreb su se vratili istu večer automobilom, s kanuom na njegovom krovu. (Ante Ferara)
