“I vuk i medo, pa čak i ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca”, jedan je od poznatih stihova “Ježeve kućice” Branka Ćopića, djela uz kojeg su odrastale mnoge generacije. Nedavno je na Bundeku osvanuo mural s motivom Ježurke Ježića, autorice Lore Elezović (25), diplomirane slikarice na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, mlade umjetnice rođene u Kanadi.
Kako si došla na ideju za oslikavanje kućice na Bundeku i to baš Ćopićeve “Ježeve kućice”?
Nakladnička kuća Naša djeca iz Zagreba prigodom 70. rođendana antologijskog teksta “Ježeva kućica” Branka Ćopića angažirala me je da oslikam trafostanicu na Bundeku prema likovnim motivima Vilka Glihe Selana.
Ta svevremenska dječja priča simbol je odrastanja mnogih generacija. Kako si vezana baš za taj motiv i kakva je bila reakcija onih mlađih i onih nešto starijih na tvoju kreaciju? Pamtiš li neku reakciju kao posebno dirljivu?
Mama mi je često čitala slikovnicu “Ježeva kućica” i jako sam je voljela. I priču i stihove i ilustracije. S vremenom sam je zaboravila, tako da me je oslikavanje murala podsjetilo na lijepu slikovnicu i vratilo opet u djetinjstvo. S obzirom na to da do sada nisam slikala niti crtala na tako velikom formatu, ova prilika predstavljala mi je novi izazov. Veselila sam se što ću imati čast oslikavati prepoznatljive prizore iz slikovnice. Reakcije mlađih i starijih prolaznika vrlo su pozitivne. Mislim da nije bilo niti jednoga koji se nije zaustavio i prepoznao naslikane prikaze iz slikovnice. Mnogi od njih se raznježe i ponosno recitiraju stihove iz “Ježeve kućice”, a mlađi se prolaznici fotografiraju s naslikanim likovima. Bilo je simpatično kada sam djeci koja su se zaustavila, dala kistove i boje, pa su mi kao pomagali slikati travu i gljivice na prednjoj stranici u donjem dijelu murala.
Zašto je odabran Bundek kao lokacija i koliko je trajalo oslikavanje kućice? Je li bilo naporno?
Bundek kao lokaciju za oslikavanje trafostanice odabrala je nakladnička kuća Naša djeca, koja me je angažirala. Počela sam oslikavati trafostanicu skoro prije dva mjeseca. Zbog zimskog razdoblja i lošije vremenske prognoze, još nisam završila sve četiri stranice, ali se nadam da ću do Božića završiti. Nije bilo naporno, osim što me je ponekad iznenadila kiša pa je brzinsko pospremanje boje i pribora bilo nezgodno. S obzirom na situaciju s koronavirusom, sretna sam što mi se pružila prilika da radim nešto što volim, a da sam skoro sigurna da se neću zaraziti i da ja neću zaraziti druge.
Vrijeme je sveprisutne korone. Koliko umjetnost može pomoći u borbi protiv te pošasti koja nas je zadesila?
Mislim da trenutno svaka vrsta umjetnosti pomaže ljudima u ovoj situaciji. Uz umjetnost, moguće je barem malo nakratko “odmaknuti” se od negativnih vijesti, stresa i straha, pa makar ona bila “online”.
Osim oslikavanja murala u ovom obliku, koji te još koncepti umjetnosti najviše zanimaju?
Zanima me puno toga. Izdvojila bi ilustraciju, grafiku, instalaciju, fotografiju i stop animaciju kao oblike umjetnosti koji me trenutačno najviše zanimaju i s kojima bi se voljela baviti. Volim kombinirati različite tehnike i povezivati ih u jednu cjelinu. Nedavno sam diplomirala na ALU, a naziv mog diplomskog rada je “Kabinet čuda”, instalacija koja predstavlja kovčeg – ormar u kojem sam sakupila svoju imaginarnu zbirku hibridnih životinja. Koristila sam se raznim tehnikama – crtežom, bakropisom, malom plastikom, skulpturom, fotografijom i ready-made objektima.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Nadam se da ću još imati prilika oslikavati murale i sudjelovati u ovakvim projektima. Voljela bi u budućnosti slikati i svoje vlastite motive i ilustracije. Veselim se budućim suradnjama. (Ante Ferara)