Dr. Ivica Lukšić, glavni čovjek za Covid u KB Dubrava, u petak je na sastanak pozvao svoje liječnike. Sastanak je bio interne naravi, trajao je oko 45 minuta, a prisustvovalo mu je 40-ak četrdesetak doktora. Portal Telegram je od jednog sudionika dobio audio materijal.

U njemu se čuje razgovor liječnika koji se nisu predstavljali kad su uzimali riječ. Jedan od njih pita Lukšića tko će biti odgovoran kad Covid pozitivni pacijenti umru jer im se na odjelu ne može osigurati respirator. Više njih ponavlja da respiratora nema dovoljno i da će to biti sve veći problem budući da se vrhunac epidemije očekuje oko 20. studenog.

 “Već šest mjeseci se zna da nemamo respiratora. Pa zašto to dosad nije riješeno. Što se čekalo? Imali smo dovoljno vremena. Ovo se uopće nije trebalo dogoditi. Mi ne želimo da nam pacijenti umiru jer ih nemamo čime spasiti. A sada moramo čekati da se neko mjesto oslobodi da bismo drugoj osobi mogli pomoći da diše”, čuje se tijekom razgovora.

Lukšića pitaju koliko uopće imaju respiratora. Podsjećajući na veliki priljev oboljelih, drugi kaže kako će do vrhunca epidemije biti potrebno možda i 140 respiratora. “Dakle, ili će nam ih se dovesti još, ili ćemo otvoreno reći da mi više ne možemo.” Jedna doktorica naglašava da su zdravstveni radnici svim oboljelima dužni omogućiti jednaku zdravstvenu skrb. A sljedeći pita šefa: ”Što ćemo napisati? Da je čovjek preminuo jer nije dobio šansu da se liječi?”

Lukšić na sve to odgovara kako su ”sve bolnice pod velikim pritiskom”, kako su ”respiratori ozbiljan problem”, ali da ”treba naći balans između broja respiratora koji će nama biti potrebni i svih ostalih”.

Vraća se na povijest od početka pandemije i naglašava kako on nije svemoguć. Kaže, na primjer, ”Vidite, neka pitanja su organizacijska, službujuća, hijerarhijska i ja ih ne mogu riješiti. Morate me razumjeti”. Ili: “Uvijek može bolje. Ali mislim da je dobro poštivati red, odnose i hijerarhiju, svi mi imamo svoje mjesto”. Pa onda opet: ”Vi morate razumjeti da smo svi mi zaposlenici ove bolnice koja ima svoju strukturu koju svi mi moramo poštivati”.

Ali ta struktura je debelo narušena, odgovara mu kolega liječnik. Drugi mu otvoreno kaže da je osnovni problem PRIC-a organizacija. ”Nemamo prostora, ni opreme, ni liječnika. I tko će nam to riješiti? Kad se uputimo prema ravnatelju bolnice, kaže nam se da je glavni i odgovorni PRIC, dr. Lukšić i ostali. Kad pitamo vas, loptica se opet prebacuje. Pa kako da mi normalno radimo?”

Profesore, kaže Lukšiću, sljedeći govornik, pa vi ste voditelj i koordinator PRIC-a. Vi ste odabrali svoje suradnike, voditelje RIC-a i RC-a. Vi te stvari morate razriješiti. Ako ne možete, raspustite stožer.

Liječnici upozoravaju da su kapaciteti Covid odjela na izmaku. Lukšiću prigovaraju da daje izjave da u bolnici ima još dosta kreveta, a onda iz drugih bolnica šalju pacijente koji ne mogu biti primljeni jer nema mjesta. ”Hoćemo li te ljude onda opet vraćati natrag?”, pita Lukšića jedan liječnik. “Ne radite to više”, kaže mu jedna liječnica.

Sudionici sastanka traže da im se dovedu infektolozi. Kažu da ih moraju oteretiti druge bolnice jer oni pacijente već poliježu po zajedničkim prostorijama. ”Između kreveta se ne može proći. To nije normalno. To nije humano”, kaže jedna liječnica. ”Dobro da pacijente još ne stavljamo u onaj podvožnjak”, sarkastičan je njezin kolega. I dalje: Ovo je prvi put da s vama imamo sastanak, a kriza traje od ožujka. Sestre su bačene na odjele i prepuštene same sebi. Imamo jedno računalo. Bolnica je pukla. Mi smo pukli. Jedan liječnik na 80 kreveta. Što da kažemo pacijentima kad pitaju mogu li se negdje oprati? Zašto nas nitko ništa ne pita? I tako dalje.

Sastanak je bučan, na momente svi galame, nervoza je u zraku. Lukšić se, stalno zahvaljuje na pitanjima i komentarima iako se svi oni zapravo tiču njegovog rada, obećava da će vidjeti, razgovarati, komunicirati. Gdje, pitaju ga. S kim? Vi ste ovdje glavni koordinator za Covid, opet ga podsjećaju. Nudi da im na sastanak za tjedan dana dovede doktoricu Peršec koja vodi RIC i dr. Grgurića koji je glavni u RC-u. Dovedite ih sad, kaže mu jedan liječnik. Drugi ogorčeno opominje da su se stvari morale rješavati prije nego što se došlo do maksimuma od preko 200 pacijenata i do granice izdržljivosti.

Lukšić još jednom naglašava kako on nema ”sve te ingerencije koje vi mislite da imam” te da on ”ne može raditi organizaciju po odjelima” jer on ”koordinira”. U jednom momentu kaže okupljenim liječnicima: ”Želim da znate da svi mi dijelimo istu situaciju”. Ne, ne dijelimo, odgovara mu kolega. ”Puno je tih problema”, konstatira na kraju Lukšić, ali obećava da će ”moliti, utjecati, tražiti, artikulirati vaše stavove”. Na kraju se liječnicima zahvaljuje ”na ovoj prilici”. Naravno, priliku da se s njima sastane u ovih je sedam mjeseci mogao imati kad god je htio. A da je htio, možda bi današnjih problema bilo bar upola manje.