Na današnji smo se dan prije devet, odnosno, deset godina oprostili s velikanima hrvatske filmske, televizijske i kazališne scene – Mijom Oremović i Josipom Bobijem Marottijem. 

“Tko pjeva, zlo ne misli“

Mia Oremović rođena je u Požegi, 31. srpnja 1918. godine, a kao  srednjoškolka je otišla Zagreb. Živeći kao podstanarka, uzdržavala se statiranjem u predstavama ili prodavanjem crteža. Naime, osim glume, polazila paralelno i Školu primijenjene umjetnosti. Bavila se sportom i bila perspektivna odbojkašica. Kad je došlo vrijeme konačne odluke, odbila je likovnu stipendiju za Njemačku i odabrala glumu. Nije požalila ni kad su je nove vlasti nakon Drugog svjetskog rata poslale u Split, iz kojeg je pobjegla, ni kad je prešla iz HNK u kazalište Gavella, te poslije nekoliko zapaženih uloga i Gavelline smrti pet godina bila bez uloge. Uvijek bi joj se otvorila neka druga vrata da izrazi svoju kreativnost. Dala je otkaz u Gavelli i otišla u slobodnjake. U kazalištu ITD glumila je u Radićevim “Stilskim vježbama”.

Tu ju je zapazio Krešo Golik i ponudio ulogu u filmu “Imam dvije mame i dva tate”. Dobila je Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu. Mia je već imala iskustvo pred kamerama: počela je u Mimičinoj Oluji, a za izvedbu u Tanhoferovu H-8 dobila je Zlatnu Arenu za sporednu ulogu. Nekoliko godina poslije, Krešo Golik ju je angažirao i u antologijskom filmu hrvatske kinematografije, “Tko pjeva zlo ne misli” gdje je glumila gospodičnu Minu. Njen rodni grad Požega odao joj je priznanje te je 2009. godine proglašena počasnom građankom grada. Preminula je u Križevcima 2010.

Obitelj Kremenko

Josip Bobi Marotti rođen je u Mariboru, u Sloveniji, 18. prosinca 1922. godine. Na glumačkoj školi dipomirao je 1943. i odmah zatim postao je član partizanske glumačke družine. Od 1946. do 1949. bio je član Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, a u zagrebačkom HNK-u bio je od 1949. do 1953. godine. Marotti je jedan od rijetkih ljudi koji su 1941. u Mariboru upoznali Hitlera.On je jedan od osnivača kazališta Gavella, u kojem je radio od 1953. do 1981. kada je otišao u mirovinu. U kazalištu je bio aktivan i nakon umirovljenja, a značajan je i njegov rad na televiziji, radiju i filmu. Snimio je više od 100 TV-emisija i 38 filmova. S glumačkom družinom “Histrioni” radio je 12 godina, no najpoznatiji je po posuđivanju glasa Fredu Kremenku u popularnoj animiranoj televizijskoj seriji “Obitelj Kremenko” i Gargamelu u crtanoj seriji “Štrumpfovi”. U dugometražnom crtanom filmu “Čudesna šuma” udahnuo je život Kaktus caru. 

Od kazališnih uloga, najznačajnije su mu one u Ibsenovoj “Divljoj patki”, Shakespeareovu “Othellu” i “Hamletu”, Krležinom “Vučjaku” i “Kraljevu”, Gogoljevu “Revizoru”, Držićevu “Dundo Maroju” i brojnim drugima. Glumački talent pokazao je i u televizijskim dramama i serijama kao što su “Putovanje u Vučjak”, “U registraturi”, “Obećana zemlja”, “Nepokoreni grad” i najnovijoj “Odmori se, zaslužio si”. 

Njegove uloge u filmovima “Pjevajte nešto ljubavno”, “Čaruga”, “Puška za uspavljivanje”, “Ljeto za sjećanje”, “Gloria” i mnoge druge značajan su dio njegove karijere. Mnogi kolege glumci, uključujući i Radu Šerbedžiju, nazvali su ga velikim prijateljem i učiteljem. Preminuo je u 89. godini života.