Četiri jednostavna, samozatajna i marljiva poštara koji rade u poštanskom uredu Zabok i dostavljaju poštu već su prepoznatljivi na širem području Zaboka. Bilo sunce i velike vrućine, kiša ili snijeg i mećava, oni uvijek, kroz cijelu godinu na svojim motorima dostavljaju poštu. Riječ je o braći, Dragutinu Šimecu i Branku Hanžiću, njihovom bratiću Ivanu Šimecu te jedinom koji s njima nije rodbinski povezan, Mladenu Margetiću.
Radni dan započinje im ujutro u 5.50 sati kada kamion iz Zagreba doveze poštu, onda se ona do osam sati razvrstava i slaže te se nakon toga kreće na teren – od kuće do kuće.
Poštar Dragutin Šimec dostavlja poštu u općini Veliko Trgovišće. Svoj dugi radni vijek, preko 39 godina staža u pošti i sveukupno 42 godine ni jedan dan nije bio na bolovanju.
– Uvijek sam voljel raditi i nikad nisam ostajal doma radi nečega – započinje svoju priču D. Šimec.
Ljubavna pisma
Postoji i velika razlika između prijašnjih i sadašnjih vremena, nije bilo telefona ni mobitela pa su se slala pisma.
– Prije je bilo puno razglednica, čestitki, ljubavnih pisama, to posebno moramo naglasiti. Ona su se ukrašavala srčekima i pisale su se poruke, poput “volim“ te i “samo ti“, to su bila lijepa vremena – prisjeća se D. Šimec.
Njegov bratić Ivan Šimec pak radi u Pošti 38 godina. Imao je jednu nesreću na poslu s motorom, ali prije više od 35 godina, onda je kratko morao biti doma, a poslije više ne. Svaki dan od jutra do mraka je dinamičan.
– Imamo svakakvih dogodovština, dobrih i loših ljudi s kojima se susrećemo, a imamo i zanimljiv odnos i sa psima. Psi su nešto najbolje što nam se može dogoditi, imate dobrih i loših pasa – kroz smijeh nam govori Ivan te dodaje da ima pasa koji ih prate po terenu i po 20 kilometara, a ima i onih zbog kojih ne smiješ doći ni do ograde, kamoli do kuće da ostaviš poštu.
Pozitivni i najbolji
U priču se uključila i voditeljica poštanskog Ureda u Zaboku Marija Lovrenčić, koja u pošti radi skoro 30 godina, a u ovoj organizaciji od 2009. Za dečke ima samo riječi hvale i kaže da među njima uvijek vlada pozitivna atmosfera.
– Jednostavni su, pozitivni i najbolji. Oni vole to kaj delaju i rezultat je takav. Zanimljivo je i to da svako jutro prije odlaska na teren moraju popiti kavu i dobro se najesti – ispričala nam je voditeljica Ureda.
Branko Hanžić, brat Dragutina Šimeca ima preko 32 godine staža, u pošti 25. Ujutro dođe prvi i otključava vrata. Kaže da nema te sile koja bi ih spriječila da obave svoj posao.
– Snijeg je još i povoljan, najgora je kiša koja te opere do kože, a posao moraš i u takvim uvjetima obaviti. A kad ti se pokvari motor nazoveš voditeljicu Mariju da nađe drugo rješenje kako bi se posao obavio na vrijeme – prepričao nam je svoj put Branko.
Dnevno kroz njihov ured prođe između 300 i 1000 pošiljki. Rijetko se može dogoditi da se pogriješi, ali to su slučajne pogreške jer se dva pisma mogu zalijepiti i odu u krivi sandučić – nadovezao se Hanžić.
Stisnu zube
Mladen Margetić na pošti radi više od 21 godinu, a ukupno ima 31 godinu staža.
– Posao je dobar, prirastao mi je srcu, iako je neki put teško zbog vremenskih uvjeta. Ali čovjek stisne zube i obavi svoj posao. Imam anegdotu s jednim psom, koji je, kad se digne na ogradu, viši od mene i stalno laje, onda ga najprije moram pomaziti da se smiri i tek onda njegovom gazdi dati poštu. Bilo je svakakvih situacija, od onih normalnih do neobičnih, kada se nasmijete, upoznate neke nove ljude – ističe Margetić.
Ovi hrabri i nasmijani poštari svaki dan prođu između 40 i 50 kilometara. Radno vrijeme im završava u 13.50 i kad dođu doma posao ne staje. Uvijek se kažu ima nešto za napraviti, jedni se bave sitnim poljoprivrednim poslovima, dok se neki brinu i igraju s unucima.