Borba za prava žena aktualna je više od sto godina, no unatoč tom impozantnom broju desetljeća tijekom kojih su ostvareni bitni pomaci u korist ostvarivanja sve većih socijalnih, ekonomskih i političkih prava žena, još uvijek postoje područja u kojima žene nisu dosegnule status koji bi mogle i trebale imati. Iako je tema ravnopravnosti spolova društveno pitanje koje zaslužuje pozornost svih 365 dana u godini, ožujak je ipak mjesec kada si svi postavljamo pitanje – koji je status žena u društvu? Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, odgovor na to pitanje nalazi se u pregledu najvažnijih pokazatelja iz područja stanovništva, obrazovanja i tržišta rada, koji je pripremio Državni zavod za statistiku.
Prema procjeni stanovništva krajem 2015. godine, u Hrvatskoj bilo 2,2 milijuna žena, odnosno, 51,7 posto.
Promatrajući unatrag 40-ak godina, prosječna starost žena je u kontinuiranom porastu. Naime, 1971. prosječna starost žena iznosila je 35,5 godina, da bi se do 2015. povećala za gotovo devet godina. Žene u dobi od 60 i više godina činile su 2015. nešto manje od trećine ukupnog broja žena (29,3 posto), dok je 1971. taj udio iznosio skoro dvostruko manje (16,9 posto).
Broj živorođenih u nešto je većem postotku na strani dječaka. Tako je 1971. udio djevojčica u ukupnom broju živorođenih iznosio 48,1 posto, a taj se trend nastavio i u sljedećim desetljećima. U odnosu na spomenute sedamdesete godine prošlog stoljeća, broj živorođenih djevojčica se u 2015. gotovo prepolovio, što i ne čudi, s obzirom na činjenicu da se rađa sve manje djece.
Žene se sve kasnije odlučuju na stupanje u bračnu zajednicu, a na tu činjenicu u velikoj mjeri utječe splet raznih društvenih i gospodarskih čimbenika. Sve veći obuhvat mladih žena visokoškolskim obrazovanjem vrlo je važan čimbenik u pomicanju te dobi u starije dobne skupine. Također, tome je uvelike pridonijelo osamostaljivanje žena, koje se sve više uključuju na tržište rada. Mladi ljudi koji imaju namjeru sklopiti brak, danas u sve većem broju žive zajedno, u izvanbračnim zajednicama, i prije sklapanja braka.
Tako su 1971. godine žene u Hrvatskoj u prosjeku u (prvi) brak ulazile s 22 godine, dok je prema podacima iz 2015. godine prosječna starost nevjesta bila 28 godina.
Spomenuti splet društvenih i gospodarskih čimbenika koji utječu na činjenicu da se žene sve kasnije odlučuju na bračnu zajednicu, ujedno doprinosi i pomicanju dobi u kojoj se žene odlučuju na rođenje prvog djeteta. Tako je 1971. prosječna prvorotkinja bila u ranim dvadesetima, a više od četiri desetljeća kasnije u kasnim dvadesetima.
Zahvaljujući sve boljim životnim uvjetima, očekivano trajanje života pri rođenju s godinama je sve veće te se u 40-ak godina kod žena povećalo za nešto više od osam godina. 1971. godine očekivano trajanje života žena bilo je 72 godine, dok je do 2015. godine poraslo na 80 godina.
Osim navedenog, udio žena u ukupnom stanovništvu u dobi od 60 i više godina znatno je veći i prema podacima procjene stanovništva krajem 2015. iznosi 57,9 posto. Takva spolna raspodjela povezana je i s činjenicom da žene u prosjeku žive sedam godina duže od muškaraca.
Što se tiče obrazovanja i karijere, žene su se tradicionalno uvijek više vezale uz društvene fakultete i zanimanja koja uključuju podučavanje, te brigu za djecu, mlade i starije osobe, stoga nas ne iznenađuje podatak iz školske godine 2015./2016., prema kojem je udio učiteljica u hrvatskim osnovnim školama znatno veći od udjela učitelja, a iznosio je 80-ak posto.
U srednjim školama omjer nastavnika i nastavnica nešto je drugačiji. Iako su žene i dalje zastupljenije, udio nastavnica u srednjim školama manji je od udjela učiteljica u osnovnim školama te je iznosio 67,1 posto na početku školske godine 2015./2016.
Od ukupnog broja studenata upisanih na visoka učilišta u akademskoj godini 2015./2016., studentice su činile 56,8 posto. Više od polovice ukupnog broja studentica upisalo je visoka učilišta s područja društvenih znanosti. Ako uspoređujemo omjer muškaraca i žena, najveći udio, 75 posto, činile su studentice upisane na visoka učilišta iz područja biomedicine i zdravstva. U odnosu na akademsku godinu 2005./2006., ukupan broj upisanih studenata povećao se za 18,6 posto,, a doprinos studentica u tom povećanju bio je znatno veći i iznosio je 71,2 posto.
Promatrajući unatrag posljednjih desetak godina, udio studentica koje su diplomirale na visokim učilištima u ukupnom broju diplomiranih nije se znatnije mijenjao te se kretao oko 60 posto, no zanimljivo je da su žene prisutnije i na doktorskim studijima. Udio doktorica znanosti u 2015. iznosio je 56,6 posto. Najveći broj žena doktorirao je u području društvenih znanosti, biomedicine i zdravstva te humanističkih znanosti, a najmanji u umjetničkom području. Iako je u 2015. većina doktorica znanosti imala između 30 i 34 godine, njihova prosječna starost iznosila je 37,3 godine.
U pola stoljeća zabilježene su velike promjene u području obrazovanja žena. Ako promatramo žene u dobi od 15 i više godina prema najvišoj završenoj školi, vidljivo je da su žene kroz desetljeća sve obrazovanije. Naime, prema podacima Popisa stanovništva 1961., čak je 92,4 posto žena imalo osnovno obrazovanje ili manje, a njih svega 0,8 posto visoko obrazovanje. S druge strane, podaci posljednjeg Popisa stanovništva 2011. pokazuju da je najveći broj žena, točnije, gotovo polovica ukupnog broja, imala srednjoškolsko obrazovanje. Na području visokog obrazovanja zabilježene su najveće promjene. Udio visokoobrazovanih žena iznosio je 16,7 posto, dok je udio visokoobrazovanih muškaraca iznosio 16 posto. Visoko obrazovanje je tako jedno od područja u kojem žene ne samo da su postigle ravnopravnost s muškarcima, već su ih i prestigle.
Prosječna mjesečna neto plaća žena u 2014. godini iznosila je 5190 kuna te je bila za 10,9 posto manja od prosječne mjesečne neto plaće muškaraca, koja je iznosila 5826 kuna. Najnižu neto plaću imale su žene zaposlene u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (3986 kuna) i prerađivačkoj industriji (4259 kuna), dok su najvišu neto plaću imale žene zaposlene u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja (7140 kuna) te informacijama i komunikacijama (7119 kuna). U dva područja djelatnosti žene su imale veće plaće od muškaraca, i to za 10 posto u građevinarstvu te za četiri posto u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima.
Najveći broj zaposlenih žena u pravnim osobama u 2015. bio je u djelatnostima trgovine na veliko i na malo (17,4 posto) te obrazovanja (15,8 posto), dok je najveći udio zaposlenih žena bio u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (78,3 posto) te obrazovanja (77,4 posto).
Udio žena među vozačima u Hrvatskoj u 2015. godini iznosio je 40,5 posto.