SAVEZ U DOBRU: Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Josipa Bozanića

“Življenje u našoj domovini prečesto se opterećuje poticanjem razočaranja i naglašavanjem nepovjerenja – budimo jedni drugima nositelji dobra”

Objavljeno: 25.12.2017. zagorjeinternational

“Dragi vjernici, nimalo ne dvojim da će ove moje riječi pojedinci tumačiti kao pretjerivanje, ali smatram važnim upozoriti na opasnost stvaranja ozračja beznadnosti koje nas zatvara u bezvoljnost”

Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, uputio je svoju božićnu poruku, koju je nazvao “Savez u dobru” i u kojoj apelira na povratak dobru u hrvatskom društvu.
– Zato je dragocjeno ovo božićno vrijeme u kojem nam Bog daje prepoznati svoju prisutnost u otajstvu dobra, velikodušnosti, zalaganja koje vidi i seže dalje od prolazne koristi i ciljeva. Božić daje prostora za otkrivanje ljudi koji teže prema dobru, susretima i zajedništvu. I u novije smo vrijeme bili svjedoci koliko je važno čuvati i njegovati dušu naroda koja se u svojim prosudbama ne vara, koja nosi spremnost za nesebičnost, za opraštanje, za traženje oproštenja; u kojoj postoji otvorenost za dobro i za novi početak. Prepoznajmo i prihvatimo kao božićni dar otajstveni plan Božje providnosti, jer nam svima dolazi dobri Bog koji se objavljuje u ljubavi i poštivanju ljudske slobode, kojemu je stalo do naše vječne sreće – poručuje Bozanić.

Poruku kardinala prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

1. Božićno vrijeme na puno načina pokazuje Božju sućut prema čovjeku i svijetu, a ona se u svojoj punini očitovala u Isusu Kristu. »Žao mi je naroda« (Mt 15, 32) — to je Isusov samilosni izričaj koji se tiče i nas, jer osjećamo da i nama govori: Žao mi je moga hrvatskoga naroda i svekolikoga hrvatskoga društva, zbog svega što proživljava.
Znamo da je posljedica grijehom zahvaćene ljudske naravi to da je čovjek spreman više isticati zlo negoli dobro, da nam u našoj sredini više zanimanja privuče ono što je loše, a manje ostvareno dobro i vijesti o tom dobru. Vidljivo je da postoje ljudi i skupine što se upravo natječu kako bi našli što više zla oko nas i uvećali njegovo očitovanje; kao da se sugerira kako u nas ništa ne valja i kako sve ide u pogrješnom smjeru. U narodu i domovini rastače se samopoštovanje i zdravo pouzdanje, guši se i umrtvljuje zdravi ponos. I nije tek dojam da se to čini vještim manipuliranjem u isticanju, odnosno zatajivanju, određenih činjenica, kao i ciljanim djelomičnim predstavljanjem, onim, naime, kojim se fragment izdvaja i iskorjenjuje, da bi bio tumačen bez cjeline.
Življenje u našoj domovini prečesto se opterećuje poticanjem razočaranja i biranim naglašavanjem nepovjerenja. Umjesto da se u prvi plan stavlja zauzimanje za jačanje pravila i sustava vrijednosti, ističu se pojedini slučajevi u službi zla, da bi se poljuljalo bitno, da bi se narušila ljepota i vrijednost braka, obitelji, naroda, domovine, ljudskoga života od začeća do naravne smrti, obiteljskoga i rodbinskoga zajedništva, otvorenosti životu, dostojnoga starenja, životnoga poziva, institucija… I čini se da se nad sve što nas okružuje stavlja mač neizvjesnosti. Razboritost i srce nam govore da takav pristup pokreće složene procese rastakanja hrvatskoga identiteta, s posljedicama koje nisu do kraja sagledive, ali je njihova štetnost itekako vidljiva.

Što je Božić?

2. Jer, što je Božić? Zacijelo ne samo dražesna pripovijest i poruka utješnih želja. Božić je dolazak Boga na zemlju — u malenosti koja nikoga ne isključuje. »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3, 16). Kad razmišljamo o čovjeku i svijetu što nas okružuje, o svemiru u kojem postojimo, o zakonima po kojima se ravna sve što postoji, o uzvišenoj i nedokučivoj mudrosti koja svu tu neizmjernost drži i upravlja, ostajemo zadivljeni. Takva spoznaja vodi nas do Stvoritelja koji izaziva osjećaj strahopoštovanja i veličine. Veličina pak može djelovati daleko, a mi smo pred njom nedostatni i osamljeni. Možemo prepoznati i priznati neizmjernost, ali istodobno biti zbunjeni u svojim osjećajima, u svojim tjeskobama, u životnoj svakidašnjici. Božić nije Bog koji zadivljuje i ostaje nedodirljiv.
U Božiću Bog privlači i izaziva u svojoj dodirljivosti i blizini; on nas poznaje dublje i od nas samih i traži od nas da uđemo u svoje srce i odgovorimo na predivni Božji zahvat koji se dogodio u ljudskoj povijesti utjelovljenjem Isusa Krista, kojim je uspostavljen novi odnos između Boga i čovjeka. Božić otvara srce Svemogućega.

Ljubljeni smo od Boga

3. U Isusu, Sinu Božjem, rođenom od Djevice Marije, zasjala je dobrostivost i čovjekoljublje našega Gospodina. Zbog toga je svatko od nas ljubljen od Boga. Božja dobrota zahvaća sve ljude, svaki ljudski stvor, svaku ženu i svakoga muškarca. U tome je i tajna božićne radosti i veselja, božićne dobrote i mira, što se tako spontano o Božiću razliježe na ljude dobre volje i potiče pjesmu hvale i zahvaljivanja Bogu za njegovo neizmjerno milosrđe. I ovih će se dana postaviti izravno pitanje o tome što je privlačno u Božiću, zašto ljudi rado dolaze u crkve, zašto su drukčijega raspoloženja, što ih potiče na dobro…
Božić je objava da je svaki čovjek ljubljen od Boga. Tako jednostavno i duboko: Božić nam govori Božjom ljubavlju; Božić unosi tu ljubav u međusobne odnose; Božić iznosi iz nas snagu svoje ljubavi koja prebiva u nama po Duhu Svetom.
Spoznaja i prihvaćanje da smo ljubljeni od Boga daje posebno usmjerenje i smisao našemu životu. Božja je ljubav prisutna u svakoj nepatvorenoj ljudskoj ljubavi. Smijemo stoga reći da je u svakoj ljudskoj ljubavi Bog koji prvi ljubi. Stoga je veliki Augustin mogao uskliknuti: »Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe« (Ispovijesti, VII).
Bog je s nama uvijek, i onda kad u svom životu računamo na njega, ali i onda kada odbijamo njegovu ljubav i ne mislimo na njega. U svojoj ranjenosti imajmo u srcu istinu da Božja prisutnost iscjeljuje naše rane i daje našemu životu vječni sjaj. On svakomu od nas dolazi ovoga Božića, i vjerniku koji bez vjere ne može zamisliti svoj život i onomu tko misli da ne vjeruje. Svima nam je potrebno ponirati u dubinu svoga bića, pronaći izvorište čežnje za ljubavlju i slijediti trag koji postaje vidljiv u susretu s najbližima, pred potrebama onih koji su nam povjereni ili pred neznatnim znakovima ljudskosti, a koji su vidljivi u odrazu iskrenosti kakva se očituje u jaslicama. Isus nam dolazi ovoga Božića, kako bismo konačno i mi došli do samih sebe i vidjeli Gosta koji je Domaćin vječne ljubavi.

Bogatstvo u djeci

4. Dragi brate, draga sestro, Božja ljubav ne poznaje zaprjeke među ljudima. Ona pobjeđuje suprotstavljenost životu, grijeh i svaku vrstu zla koje vodi u umiranje. Bog nam je svojim utjelovljenjem očitovao pobjedu nad zatvorenošću srca u sebičnost i obdario nas svojim mirom. Na nama je poput Marije prihvatiti ljepotu Božjega plana.
Ovo je vrijeme pomirenja s Bogom koji vodi radosti i miru među ljudima. Iskustvo nam svjedoči: kad je čovjek u istinskom miru s Bogom, onda je blizak i u miru s braćom i sestrama s kojima živi, s ljudima koje susreće. A tu započinje rasti i jačati lanac dobra.
Zato bih želio da u ovoj božićnoj poruci prihvatite moju molitvu i poziv: da osjetimo koliko je važno graditi i živjeti savezništvo u dobru.
A odakle krenuti? Od ljudi koji nam daruju ljubav, koji se žrtvuju za druge i zalažu za istinu. Pritom ne smijemo previdjeti obitelji koje prepoznaju najveće bogatstvo u djeci kojom ih je Bog obdario. Pred očima su nam ljudi koji se brinu za potrebite, koji brane dostojanstvo ljudskoga života, počevši od hrabrih roditelja i medicinskoga osoblja preko znanstvenika i političara do dragovoljaca na raznim područjima.
U tom izgrađivanju »Saveza u dobru« mislim na naše župne zajednice, molitvene zajednice, a pomaže nam naše nadbiskupijsko iskustvo zajedništva Druge sinode, u kojem smo još snažnije osjetili potrebu za boljom uzajamnom komunikacijom. Ohrabreni smo prisutnošću mnogih predanih vjernika, iznimno osposobljenih i — što je još važnije — ljudi otvorenih dobru.

Budimo nositelji dobra

5. Braćo i sestre, dolazeći k vama sa svojom božićnom čestitkom, na kraju vam predlažem da pred jaslicama zastanemo i razmatramo razne ljude: Mariju i Josipa, nositelje i zaštitnike »Saveza u dobru«, pastire koji su Savezu pristupili vođeni divljenjem i glasom srca, mudrace što ih je ponizno traženje dovelo do neočekivanoga zajedništva, nalazimo i protivnike »Saveza u dobru« koji su se vođeni ohološću dopustili zaslijepiti zlom, zatim nasilnike koji su sredstvima smrti željeli zaustaviti Život… Svaki lik nosi nutarnju borbu i pokazuje kako Bog po nama čini čudo dobra, a opiranje dobru rađa zlo.
“Savez u dobru” započinje u obiteljima, u odnosima muža i žene, u odnosima prijatelja, suradnika, svih ljudi koji su ljubitelji dobra. Taj je Savez potreban u našoj Crkvi i u hrvatskoj domovini. On je drugo ime blagoslova, blage, dobre Riječi nasuprot svemu što širi strah, netrpeljivost i nepovjerenje.
Čestit vam Božić, svetkovina Božjega Saveza s ljudima, miljenicima njegovim, i blagoslovljena nova 2018. godina, s molitvom da budemo blagoslov jedni drugima, da budemo nositelji dobra!

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba