Dok se veselimo proslavi najradosnijeg blagdana kršćanskog puka, toplinu božićnog ugođaja zasigurno ne možemo ni zamisliti bez okićenog bora i jaslica. No, kao i većina stvari koje obavljamo u ovo suvremeno doba, moguće je da ćemo to učiniti onako rutinski, jer se mora i jer tako nalaže društvo oko nas, ni ne razmišljajući što simboliziraju jaslice ispod bora koji će u sljedećim danima krasiti naše domove, u vrijeme kada ćemo se skupiti oko blagdanskog stola i slaviti rođenje Isusovo.

Bespomoćnost djeteta

Prve žive jaslice postavio je 1223. godine u malom i siromašnom selu Greccio sv. Franjo, koji je time želio u stvarnosti prenijeti svoje duhovno raspoloženje koje se oduševljavalo istinom da je Bog postao čovjekom. Želio je Betlehem doživjeti sasvim neposredno i tu radost priopćiti svim svojim prijateljima.
O značenju jaslica razgovarali smo s preč. Domagojem Matoševićem, rektorom Svetišta Majke Božje Bistričke, koji je istaknuo kako bismo, dok slažemo naše jaslice, bile one velike ili male, bogato ukrašene ili najjednostavnije, trebali pokušati oživjeti našu vjeru i u njima gledati očiti znak Božje ljubavi prema nama. Jaslice nam, kaže preč. Matošević, pokazuju da nam Bog prilazi bez naoružanja, jer on ne želi osvajati izvana, nego iznutra, on želi čovjeka obratiti iznutra i ako išta može pobijediti čovjeka, njegovu slavu, njegovo nasilje, njegovu lakomost, onda je to upravo bespomoćnost djeteta.

Znak poniznosti

– Jaslice su smještene u štalici koja je slika bijede i siromaštva. To je ono čega se mi najviše plašimo i čitav naš život trudimo se kako bi pobjegli od tih stvarnosti. No, Bog namjerno izabire bijedu i siromaštvo za mjesto svoga rođenja, čime nam poručuje da ne postoji toliko bijedna životna situacija u kojoj nam Bog ne bi bio bliz, i ako nas u takvoj situaciji netko razumije, onda je to upravo Gospodin. Štalica je također slika nečistoće i neugodnosti. Ona nikada ne može do kraja biti čista, a i kada se očisti, ne može se izbjeći intenzivan neugodan miris. Ali Bog se želio roditi baš u štalici, a time nam je rekao gdje je mjesto u kojem se želi i u nama roditi. On želi ući u našu nutrinu koje se i sami sramimo. Otvoriti Isusu svoju vlastitu štalu, jest znak poniznosti. Ta nas poniznost vodi k tome da ono “životinjsko” područje u nama, koje bismo najradije skrili od sebe i ljudi, sada otkrijemo Isusu. Isus želi ući u naše instinkte, nagone, vitalnost, spolnost… On želi ući u naše dubine. Želi rasvijetliti naše tame – poručuje preč. Domagoj Matošević, te svim našim čitateljima čestita Božić i novu godinu, uz posebnu poruku: “Sestro i brate, dok gledaš u jaslice, učini taj korak, primi maloga Isusa i dopusti mu da on s tobom hoda kroz život.”