– S ukupno 378 bodova stručnog renomiranog ocjenjivačkog suda, ovogodišnju titulu “Chtefa – Zagorskog Chefa” ponio je Tomislav Šimunić iz Hotela Matija Gubec. Upravo je on najuspješnije odradio ovogodišnji zadatak, a to je spoj tradicionalnog i modernog u glavnom jelu i desertu sa zadanim namirnicama – mesom zagorskog purana, zagorskim mlincima i orasima – izvještavali su svi zagorski mediji, pa tako i mi, prije točno dva mjeseca iz Stubičkih Toplica, gdje je domaći kuhar ponio titulu najboljeg zagorskog kuhara. No Tomislav se ostavio kuhače, i to kako doznajemo, svega nekoliko dana nakon osvajanja te titule.

Odmor za živce

– Istina, otišao sam iz Hotela Matija Gubec, pustio sam se kuhače u kontekstu chefa, ali još radim vezano uz kulinarstvo, malo više ima veze sa slastičarstvom, još sam u struci. Radim u firmi za koju radim prezentacije slastičarni, pekarstva i kuhanja općenito. Nisam više svaki dan u kuhinji, što ne znači da se možda jednog dana neću vratiti. Sada se malo ostavio kuhanja, da malo odmorim živce – kaže nam Tomislav na telefon, kojeg smo “ulovili” baš dok je kuhao ručak za svoju obitelj.
– Eto vidite, sada imam vremena i za to, rekao je Tomislav, pojašnjavajući kako se odlučio na takav korak, baš onda kad se proslavio u kuhanju.
– Dobio sam tu ponudu nekoliko tjedana prije Chtefa, a razmišljao sam mjesec dana da li to učiniti, otići ili ne, savjetovao sam se s obitelji i ipak smo odlučili da pokušam. Bolji su uvjeti, ali ono što je još bitnije, vikendi su mi slobodni, “petki i svetki” također, a to do sad nije bio slučaj, kuharski život je takav. Praktično me vlastito više dijete nije poznalo, morao sam to promijeniti – kaže Tomislav, koji kaže da je i dalje u dobrim odnosima s vodstvom Hotela Matija Gubec i ako treba, tvrdi, uvijek im stoji na raspolaganju.

Zlatna maslina

Nije samo Chtef titula kojom se okitio, osvojio je i “Zlatnu maslinu” na natjecanju u Punatu, a nakon završetka srednje kuharske škole u Zaboku te polaganja majstorskog ispita u Zagrebu, radio je u Dvorcu Gjalski, Sheratonu, Internationalu, Palaceu…
– Sve je to bila škola i stjecanje iskustva. Moj profesor iz kuharstva mi je davnih dana rekao da u tom poslu ne vrijedi ono kad se zaposliš u jednoj firmi, ostaješ tamo do penzije. Čim više mjesta promijeniš, tim si bolji, svugdje naučiš nešto novo. Ja sam se tog savjeta i držao – zaključila je “prva zagorska kuhača”, sada u mirovanju.