“Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom – prilika, a ne namet”, naziv je stručnog skupa održanog u prostorijama Crvenog križa u Krapini, u organizaciji Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Hrvatske gospodarske komore.
Naime, zakonodavac je propisao obavezu kvotnog zapošljavanja kako bi potaknuo zapošljavanje osoba s invaliditetom koje imaju otežani pristup tržištu rada i dugi su niz godina iz njega isključene. U dijelu poslodavaca, obaveza kvotnog zapošljavanja izazvala je otpor, dok su je drugi prepoznali kao priliku za dobivanje kvalitetne radne snage uz poticaje koje za njihovo zapošljavanje omogućava država. Cilj stručnog skupa bio je upoznavanje članova Hrvatske gospodarske komore s osnovama što “bezbolnijeg” ispunjavanja zakonskih obaveza vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Integriranje u zajednicu

Sudionike je s problematikom upoznao Davorko Vidović, savjetnik iz Hrvatske gospodarske komore.
– Od prije tri godine, Hrvatska ima zakon kojim je predviđeno kvotno zapošljavanje. Po tome smo slični mnogim drugim zemljama i nije to nikakva izmišljotina Hrvatske. To je najčešće praksa koja se u Europi temelji na odlukama Ujedinjenih naroda, a posebno Europske unije, a čija je osnovna nakana bila da se osobe s invaliditetom što je lakše moguće integriraju u zajednicu, kroz najvažniji i jedini pravi način, a to je sustav rada – rekao je Vidović.
U Hrvatskoj, 11 posto građana su osobe s invaliditetom, što je oko 500 tisuća ljudi, od čega je barem polovica u radno aktivnoj dobi, a koji su zanemarivo prisutni na tržištu rada, bilo kao zaposlene, bilo kao nezaposlene osobe. Podaci govore o otprilike 17 tisuća zaposlenih, i oko šest tisuća ljudi koji se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.
– To je svega deset posto od te velike populacije, a ostatak se nalazi nigdje, kada je riječ o tržištu rada. Pitanje je može li si ijedna zemlja dozvoliti taj luksuz da toliki dio svoga radnog potencijala ostavi izvan svijeta rada i proizvodnje? Koji je to gubitak ljudske supstance i koji je to gubitak za društvo u cjelini – dodao je Vidović, koji je kao najveće probleme u zapošljavanju osoba s invaliditetom naveo nejednaku teritorijalnu distribuciju tih osoba u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, ali i to što nema profila koji se traži.

Bez škole i obrazovanja

– Sada na vidjelo dolazi problem zanemarivanja tog dijela populacije, jer skoro jedna trećina osoba s invaliditetom su bez ikakve škole i bez ikakvog obrazovanja. Dvije trećina ima trogodišnje, odnosno, četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, i samo jedan manji dio ima visoku kvalifikaciju, te raspolaže znanjima i vještinama koje poslodavac treba. Mi bismo htjeli da zakonska obveza zapošljavanja osoba s invaliditetom ne bude teret. Nama je cilj da se napravi zakonodavni okvir koji će omogućiti poslodavcima da dobiju ljude koji im trebaju, da ti ljudi imaju znanja i vještine koje su poslodavcima potrebne, i da prilagodba radnih mjesta ne bude skupa. Predrasuda “osoba s invaliditetom ne može ništa raditi” u potpunosti je neutemeljena. Ni mi ostali, iz različitih razloga, ne možemo baš sve raditi – zaključio je.
Na skupu su govorili i Mira Pekeč – Knežević, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Darijo Karačić iz Instituta za razvoj tržišta, Natalija Krajnović iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Marijana Grgin iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Ana Jakovina iz FINA-e.