KOLUMNA

Maske koje nosimo 365 dana u godini

Objavljeno: 21.02.2017. Jelena Jazbec

Počelo je, rekli bi neki, najluđe doba godine, vrijeme kada ulice i trgove preplavljuju šarene mase koje urliču, skakuću, pjevaju i ludiraju se, nastojeći među mnoštvom širiti smijeh, radost i pozitivnu energiju, sve ono čega nam s godinama sve više nedostaje.
Vrijeme fašnika, prema tradiciji, zadnja je prilika za takvu vrstu zabave, jer već dan nakon fašnika dolazi Pepelnica, koja označava početak korizme, vremena posta, pokore i molitve.
Dobrog fašnika nema bez dobre maske, a da bismo bili zamijećeni, ona mora biti aktualna, te istovremeno jedinstvena i kreativna.
No, jeste li se ikada zapitali je li to jedina maska koju nosite tijekom godine?
Mislim da su ove fašničke, koliko se god trudile biti provokativne, a ponekad i uvredljive, u potpunosti bezopasne maske, s obzirom na one prisutne u našoj svakodnevici.
Krenimo od šminke koju svakodnevno stavljamo na lice da bismo naglasile svoju ljepotu, boje koju stavljamo na svoju kosu do te mjere da naposlijetku zaboravljamo koja nam je prirodna, odjeće koju ciljano kupujemo da bismo njome kreirale svoj imidž – šminkerica, dama, hipsterica, alternativka, rockerica, punkerica…
No, kad bolje pogledate, i to su bezopasne maske, samo jednostavni pokušaji da se svijetu prikažemo u malo boljem, ljepšem i zanimljivijem svjetlu, što je u našoj prirodi – i muškoj i ženskoj.
Znate li koje su najopasnije maske?
One nevidljive.
Stavljaju ih svakog jutra na lica poneki političari, kako bi bez zadrške mogli građanima prodavati priču o radu za njihovu dobrobit, trudeći se ponuditi valjane argumente zašto bi birači upravo njima trebali dati svoj glas, dok istovremeno njihova ruka otima od onih nemoćnih, slabih i siromašnih.
Stavljaju ih na lica i osobe iz svijeta showbussinesa, koje žive od prodaje imidža. Samostalno kreiraju medijske priče o sebi, pišu filmske scenarije o svome životu, prodaju se kao macho muškarci i fatalne žene, a nitko zapravo ne zna što se krije iza umjetnih trepavica, silikona i brončanog tena.
Stavljamo ih i mi, sasvim obični ljudi, sa svojim mudrim facebook statusima i instagram fotografijama, iako maske ne postoje isključivo u virtualnom svijetu.
Maske stavljamo svaki puta kada kupujemo stvari i odlazimo na mjesta koji si ne možemo priuštiti, da bismo zadivili ljude koje ne podnosimo.
Kada se nasmiješimo nekome kome bismo najradije pljunuli u lice.
Kada progutamo svoje suze i potisnemo bol, jer ne želimo dramatizirati.
I, ono najgore od svega, kada lažemo uz izliku da ne želimo povrijediti nama drage ljude.
Maske su postale su dio naše svakodnevice do te mjere da ih više ni ne prepoznajemo, jer one su oblik prilagodbe na svijet u kojem živimo.
Ove koje ćemo nositi tijekom ovog tjedna, odbacit ćemo već do korizme.
No što ćemo s onima koje ostaju s nama 365 dana u godini?
Odgovor na to pitanje može dati samo osoba koju pogledate u zrcalu navečer, neposredno prije odlaska u krevet, u trenutku kada padaju sve krinke.
Ako je ta osoba zadovoljna, a savjest čista i smirena, ispada da je vaša maska ipak – bezazlena.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba