“Ograničavamo li djevojke i namećemo li im svoja mišljenja o tome što one mogu, odnosno, ne mogu?”
“Dodjeljujemo li im stereotipne uloge?”
Bila su to pitanja s kojima je 2014. godine u svoju kampanju ušla poznata marka Always, proizvođač higijenskih proizvoda za žene, koja je tako željela ukazati na teškoće s kojima se pripadnice ljepšeg spola svakodnevno nose, i to samo zato što su – djevojke.
Čak 72 posto ispitanica u istraživanju koje je Always tada proveo, reklo je kako osjeća da ih društvo sputava i ograničava, namećući im unaprijed određene uloge, uvjeravajući ih kako će im određene stvari biti zauvijek nedostižne, zbog njihovih ograničenih sposobnosti…
U sklopu kampanje, nastao je i inspirativan video, u kojem su tinejdžerice i tinejdžeri zamoljeni da pokažu što to znači kada netko za nekoga kaže da “trči kao djevojka”, “tuče se kao djevojka” ili “baca kao djevojka”. Ispitanici su se istog trena uživjeli u ulogu djevojke, ali one medijski kreirane djevojke, stereotipne slike djevojke kakva postoji u društvu 21. stoljeća – djevojke koja popravlja kosu dok trči, žali se zbog sitnice, šlampava je, nije vješta u sportu, ne zna udarati i ne može baciti loptu.
A onda su ispred kamere stale djevojčice. Zamoljene da demonstriraju identične stvari kao i njihove starije prethodnice, potrudile su se potrčati što brže, baciti što dalje i udariti što jače.
Zašto? Jer je u njihovoj dobi biti djevojka, ili kod nas mnogo češći izraz, cura – kompliment.
Kada netko šestogodišnjakinji kaže da trči kao cura, te riječi bit će vjetar u njezina leđa.
Kada netko to isto kaže 16-godišnjakinji, bit će to ravno metku za njeno samopouzdanje, koje je ionako srozano u tom zbunjujućem periodu odrastanja i otkrivanja “tko sam ja zapravo”.
Kada smo to dopustile da riječ “cura” poprimi takve negativne konotacije?
Vjerojatno dok smo kao djevojčice na dječjim igralištima slušale djedove koji unucima govore: “Nemoj plakati, nisi curica”, i nismo se pobunile.
Vjerojatno dopuštamo još i danas, kada gledamo utakmicu Svjetskog rukometnog prvenstva, na kojoj prvi puta u povijesti sude žene, pa slušamo sve one seksističke komentare, i ne bunimo se.
Jer već smo navikle.
Da, Alwaysova kampanja bila je odličan marketinški trik, ali je i ukazala na vrlo važan problem. Njezin odjek u javnosti bio je golem, i po prvi se puta otvorila rasprava o toj važnoj temi.
Ne, ne bismo se trebale sramiti zato što smo djevojke, niti svega onoga što sa sobom nosi taj pojam – ni suza, ni emocija, ni drame, ni svih onih sitnih nesavršenosti koje nas ne čine manje vrijednima, već upravo onime što jesmo.
Baš kao što kaže jedna od djevojaka u videu: “Da, ja udaram kao cura, plivam kao cura, hodam kao cura i svako se jutro budim kao cura – zato što to i jesam!”