PISMO ČITATELJA

Marko Vincelj: Izborni spektar boja 2016.

Objavljeno: 17.09.2016. zagorjeinternational

Dragi čitatelji, ponukani odličnim komentarom koji smo primili od našeg čitatelja, a koji možete pročitati nešto niže, pozivamo vas da se i sami uključite u komentiranje aktualne političko – gospodarsko – kulturne situacije u Lijepoj našoj, u rubrici “Glas čitatelja”. Ograničenja ne mora biti, dakako, što se tiče izbora tema, niti područja o kojem pišete, ali svakako trebate pripaziti na načine izražavanja. Sve smislene i korektne tekstove, a mogu biti u različitim formama – od kolumne do neke priče ili tek zanimljive crtice, koje nam pošaljete rado ćemo objaviti, dok one koji na bilo koji način nekog vrijeđaju, omalovažavaju ili diskriminiraju – naravno nećemo. Bilo bi nam drago da ova rubrika postane stalna i da se iz tjedna u tjedan širi, no dok to ne postane, objavljivat ćemo tekstove tempom kako će pristizati na naš email: [email protected]. Pa evo narode, navalite, neka se i vaš glas čuje.

P.S. Pravo na izbor tekstova za objavu zadržava uredništvo Zagorje Internationala.


Mi u Hrvatskoj imamo ozbiljni problem s bojama. Jest da imamo nekih podjela na floru, faunu i građevine, ali zaista nas najvećim dijelom muče boje. I to primarne.

Kroz 159 registriranih stranaka, ne samo da se vidi koliki je rasap biračkog tijela, već i kolika je razina jala između srodnih frakcija, a i regionalno neslaganje također. Pa tako primjera radi, imamo zelene ovdje, zelene ondje, zelene u Istri, zelene u savezu. Pravaša također imamo raznih vrsta. Socijal-ovo, socijal-ono, koliko hoćeš. A da ne spominjem da su svaki drugi također i “demokratski”. Imamo i strogo regionalne skupine. Npr., Rapski pučki sabor. Rab ima oko 8000 stanovnika. Ako oduzmemo maloljetne i općenito nezainteresirane te pripadnike drugih “boja”, ostatak biračkog tijela ni ne izlazi na glasanje jer su svjesni da nema vajde. I ode par stotina potencijalno konstruktivnih i odlučujućih glasova. I tako diljem Hrvatske na svim razinama i u svim bojama spektra. Imamo i stranku nezaposlenih (vjerujem da kod njih nema članarine), ali to čak i nije loše, jer ovogodišnja praksa pokazuje da ima itekako nezaposlenih koji će zasjesti u saborske klupe. Pa hajde… saborska plaćica, kakva god bila, ipak je bolja od nikakve. Problem će biti jedino ako prođe Mostov prijedlog o plaćama sukladnim dolascima u Sabor, a intenzivno se nastave deložacije. Onda će se dobro razmisliti, da li ići na posao i zaraditi plaću ili nastaviti s dobrom praksom matične stranke i sjediti sklupčan na nečijem dovratku i čekati policiju s nalogom za deložaciju.

Možda bismo trebali eliminirati boje i pojednostaviti cijelu priču. Rasformirati sve postojeće stranke i onda svima dati izbor: ako naginjete lijevo, postajete svijetlo sivi. Ako naginjete desno, bit ćete tamno sivi. Religiju bismo ionako trebali odvojiti od politike, pa ćemo bijelu opciju maknuti u startu, a crni su ionako na Thompsonovom koncertu, pa opet ništa.

I eto: ostaju nam dvije zdrave sive opcije koje imaju puno pluseva u odnosu na trenutačno stanje. Kao prvo, maknut će se duhovi prošlosti (crveno, plavo, narančasto, žuto, zeleno, itd…), a kao drugo, napokon će se u politiku moći uključiti i politički daltonisti. Bez uvjeta, bez zbrka, bez manjka većine u Saboru. Samo sklad i proaktivnost. U sivoj zoni, kako smo i navikli.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba