Te, sada već davne, 1956. godine nije mnogo trebalo 19-godišnjem Janku Husareku i 18-godišnjoj Mariji, rođenoj Kunštek, da jedno drugo obore s nogu i da se zaljube. Iako su oboje živjeli u Bregima Radobojskim i znali se još kao djeca, jedan susret u veljači te godine bio je sudbonosan.
Sudbonosni susret
– Bila je perečeha i puno ljudi, kako je to već tada bio običaj, a poslije toga je bilo pjesme i plesa. Mi smo evo zaplesali i još danas plešemo – kaže nam Janko, koji svoju Mariju danas gleda zaljubljeno kao i toga dana.
Oženili su se nakon pola godine, Marija je bila domaćica i radila na poljoprivredi, dok je Janko radio u Zagrebu, po zanimanju je bio tesar. Nakon godinu dana, Janku je stigao poziv u vojsku, svega 27 dana nakon što im se rodio sin. Nažalost, sa samo dva i pol mjeseca starosti, dijete je umrlo. To je međutim samo učvrstilo njihovu vezu, a 1960. godine rodila im se kćer Ana.
– Razmatrali smo tada i mogućnost da se preselimo u Zagreb, budući da sam tamo radio, no Marija to nije htjela, željela je ostati u Zagorju. Tako je i bilo – prisjeća se Janko.
Tako su 1963. godine doselili u naselje Popovci i tamo su izgradili kuću. Otada žive tamo, a u međuvremenu su 1970. godine dobili i drugu kćer, Gordanu. Složna obitelj, koja je rasla u ljubavi tako se širila, pa danas 79-godišnji Janko i godinu mlađa Marija, osim dvije kćeri, imaju i petero unučadi – dva unuka i tri unuke te dvojicu praunuka. Obitelj se složila – dijamantni pir zaslužuje proslavu. Okupili su se stoga ovog vikenda u kleti, kako bi svi zajedno slavili ljubav Janka i Marije.
Proslava ljubavi
– Za 50. godišnjicu braka bila je baš velika fešta, sada smo to malo skromnije uz najbliže, ali za 75. godišnjicu će biti najveća – u šali su najavili Husareki, koje smo upitali koja je tajna tako dugog i skladnog braka.
– Najbitnija je sloga, razumijevanje i kompromis, popuštanje i opraštanje nekih sitnih greškica – rekao nam je Janko, a obitelj nam je potvrdila, rekavši da ih nikada nisu čuli da su se nešto ozbiljnije posvađali. Kada smo Mariju pitali želi li što tome dodati, tek smo tada čuli pravi recept:
– Pa što bih imala dodati, previše ga volim da bih ja kod njega nešto mijenjala – zaključila je Marija s iskrom u očima, istom onom koja se tamo pojavila još 1956. godine.