Za mnoge je možda bilo iznenađenje kada se Krapinčanka Nevenka Benić našla na 9. mjestu liste HDZ-a za III. izbornu jedinicu, no njezino dugogodišnje iskustvo u radu s braniteljima, konkretno u ministarstvu branitelja, ih demantira. Naime, još 1994. godine zapošljava se u Upravi za obranu Krapina, Odjelu za skrb, gdje obavlja stručne poslove skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji te pruža psihosocijalnu i savjetodavnu pomoć potrebitima, a posljednjih je pet godina pomoćnica ministra branitelja na čelu Uprave za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji.
Više od 20 godina skrbite za hrvatske branitelje i njihove obitelji. Kako je izgledao vaš profesionalni put od završetka fakulteta do danas?
Nakon završetka fakulteta kao nezaposlena osoba na početku radila sam različite usputne i honorarne poslove i javljala se na natječaje. Tako sam 1994. godine i prošla na natječaju za rad u Ministarstvu obrane, Upravi za skrb, Odjelu u Krapini. Cijela moja generacija, svi prijatelji bili su tada u Domovinskom ratu, kao i moj suprug i tako sam svoj posao shvatila kao svoj poziv. U početku se formirala skrb za branitelje, donosili propisi koji su regulirali to područje, ustrojavale se evidencije ranjenih i poginulih, odlazilo u obitelji poginulih i nestalih, organizirali smo pogrebe poginulih. Ustrojavanjem Ministarstva branitelja dobila sam priliku nastaviti svoj poziv i prošla sam sve razine i područja koja obuhvaćaju skrb za HRVI i obitelji poginulih, djecu bez oba roditelja, rješavanje zahtjeva za ortopedska pomagala, prijedloge za dodjelu odličja, pogrebne skrbi, suradnju s udrugama, pružanje psihosocijalne pomoći, organizacije medicinske rehabilitacije, provedbe mjera zapošljavanja i aktivno sudjelovanje u organizaciji obljetnica iz Domovinskog rata. Svi ti uspješni programi koje provodimo u Ministarstvu hrvatskih branitelja, a mnoga svjedočanstva o herojstvu, odlučnosti i spremnosti hrvatskih branitelja na žrtvu stvorile su neraskidive veze i poseban osjećaj povezanosti s braniteljima i njihovim obiteljima.
Koje su najvažnije smjernice za budućnost skrbi o braniteljima?
Skrb mora biti trajna i kontinuirana te naši branitelji i njihove obitelji moraju osjećati taj kontinuitet i sigurnost. Nadalje, važno je pružiti podršku projektima socijalnog poduzetništva jer je taj oblik poduzetništva bitan nositelj hrvatskog razvoja usmjeren na reinvestiranje profita u lokalnu zajednicu te za najpotrebitije među nama. Po prvi puta pruža nam se mogućnost korištenja sredstava Europske unije, naročito su tu važna sredstva za provedbu samozapošljavanja djece poginulih, djece hrvatskih ratnih vojnih invalida i djece dragovoljaca, kao i sredstva namijenjena programima psihosocijalnog osnaživanja i poboljšanja kvalitete života hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, često se zaboravlja na podršku supruga i pomoć djeci. Sigurna sam da će korištenjem tih sredstava administrativno biti ojačane i udruge koje će kroz provedbu projekata zapošljavati mlade i pozicionirati se kao provoditelji demokratskih standarda.
Ono pak što smatram najvažnijim je donošenje jedinstvenog zakona o pravima hrvatskih branitelja i stradalnika, ali i njegovu dosljednu primjenu. Zalažem se da branitelji i njihove obitelji, žive mirnim, sigurnim životom, bez stalnih prozivanja, uznemiravanja, sigurni u svojim pravima i zaštiti svojih interesa
Što smatrate najvažnijim dijelom programa, što se tiče socijalne politike?
Kako bismo bili država socijalne pravednosti, svi moraju imati jednaka prava, kao i jednakost u pristupu tim pravima. Zalagat ću se za provedbu programa kojim se uređuje sustav novčanih naknada, kojih je trenutačno sedamdesetak. Uspostavom pravednijeg i jedinstvenog sustava naknada, pomoć ce doista doći onima kojima je najpotrebnija, što će izravno utjecati na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti. Također, olakšati rad djelatnicima Centara za socijalnu skrb putem kontinuiranih edukacija kao i motivirati ih odavanjem priznanja za težak i odgovoran posao koji obavljaju. I, kao što mi već radimo u Ministarstvu branitelja putem naših mobilnih timova – isti model će se primijeniti u sustavu socijalne skrbi. Ideja je, dakle, doći k ljudima u potrebi, a ne da oni dolaze u centre iz udaljenih mjesta u kojima stanuju. Osobitu pozornost nastavit ćemo posvećivati osobama s invaliditetom, sa čime mi u Ministarstvu branitelja već imamo bogato iskustvo, s ciljem izjednačavanja njihovih mogućnosti i uklanjanja bilo kakvih oblika diskriminacije te njihovog ravnopravnog sudjelovanja u javno-političkom životu.
Kako ste se odlučili ući u politiku i zašto Hrvatska demokratska zajednica?
Iskreno govoreći, ranije nikada nisam razmišljala u tom smjeru. Budući da sam godinama uključena u društveni život braniteljske populacije kroz različite institucijske sadržaje, u programu HDZ-a prepoznala sam vrijednosti za koje se osobno zalažem kao i modele rješavanja kako braniteljske populacije tako i područja socijalne politike, zaštite socijalno ugroženih, osoba s invaliditetom i za provedbu više socijalnih usluga na lokalnoj razini.
Ponosna sam što mi je pružena mogućnost da kao nestranačka osoba dam svoj doprinos svojem kraju, mislim da sam radeći na mnogim strateškim dokumentima poput Programa stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja, Strategiji društvenog poduzetništva, Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Smjernicama aktivne politike zapošljavanja, Razvojne i humanitarne pomoći RH i mnogih drugih stekla znanja koja mogu projektno usmjeriti na razvoj Hrvatskog zagorja.
Vlada mišljenje da u politiku svi ulaze zbog osobnih interesa. Kako vi gledate na to?
Sve moje protekle godine utkane su u rad za dobrobit hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, posebno u zaštitu i očuvanje njihovih prava. Sve što radim u životu ne gledam osobno već na opće dobro. Iako je svaki moj dan ispunjen radom s ljudima koji su podnijeli veliku žrtvu tijekom stvaranja naše Domovine, smatram i dalje da svi zajedno ustrajemo i jedino na taj način možemo biti jedni drugima na dobrobit i suživot. Posvećenost poslu proteklih 25 godina ne gledam kao obvezu, već kao potrebu da se uvijek iznova potvrdim kao čovjek.
Kako mladima danas približiti vrijednosti Domovinskog rata, ali i osnovne životne vrijednosti?
Pozitivnim primjerima, prezentacijom herojstva i pobjedničkih akcija, kao i upoznavanjem s iskustvima neposredno od branitelja što već mnogi branitelji rade održavajući satove povijesti u osnovnim i srednjim školama, uključivanjem mladih osoba u aktivnosti proslava obljetnica i mjesta stradavanja i još više mjesta pobjede. U tom smislu već provodimo zajedničke projekte s udrugama gdje potičemo izdavačku djelatnost na temu Domovinskog rata, snimanje dokumentarnih filmova. Voljela bih kada bi naši mladi imali priliku otići na vojno-redarstveno hodočašće u Lourdes koje se svake godine organizira tijekom mjeseca svibnja, kako bi tamo osjetili što je nacionalni ponos, kako je lijepo tamo biti Hrvat. Osjećati ponos kada sve vojske svijeta pozdravljaju hrvatske veterane, branitelje, hrvatske ratne vojne invalide, kako ih pozdravljaju vojničkim pozdravom, ali i pjesmom. One koji ne mogu doći u Lourdes, pozivam ih na vojno – redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu koje svake godine u listopadu organizira Ministarstvo branitelja. Naši mladi bi svoje uzore trebali tražiti u hrabrosti, odanosti i zajedništvu koje su naši dečki imali devedesetih.