Sopranistica Barbara Suhodolčan

Tata mi je usadio ljubav prema glazbi, imam ja i njegove rokerske krvi, ali moj odabir je opera

Objavljeno: 13.06.2016. alenbrodar

Krapinska sopranistica Brabara Suhodolčan (23) cijeli je život rasla uz glazbu i trenutno je na zadnjoj godini svog studija u Zagrebu i samo je jedan dan dijeli od velikog solističkog diplomskog koncerta. No, Barbara uz operu ima i druge ljubavi. Učila je znakovni jezik za gluhe, igra bridž, bavi se plesom, pleše salsu i bachatu, a odnedavno se bavi i cheerleadingom. Voli paragliding, još uvijek skače u tandemu, ali željela bi i sama naučiti. Najviše od svega uživa putovati, ove godine ponovo planira posjetiti Španjolsku, Francusku i Irsku, a Italija i Austrija su joj postale drugi dom. Uz sve to, položila je sve ispite u roku, obranila diplomski rad i jedino što je dijeli od statusa magistrice muzike (mag. art.) upravo je diplomski koncert koji s uzbuđenjem iščekuje.

U srijedu završava tvoj studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kakav koncert možemo očekivati?

Koncert će biti raznolik, zanimljiv i s pjevačke strane tehnički težak. Uzela sam program koji nije lak, imam nekoliko iznimno teških arija, ali radila sam puno i dugo sam se pripremala za to, pa će u kombinaciji s emocijama i divnom publikom to sve biti pravi spektakl. Sažela sam svo znanje koje sam stekla u ovih 5 godina u taj koncert.

Možeš se ukratko osvrnuti na tih pet godina na akademiji? Dojmovi, iskustva, stečeno znanje?

Stekla sam puno znanja na području operne glume, scenskog pokreta, o povijesti glazbe, o mogućnostima koje pruža glazba, zaista širok opseg glazbenog znanja. Međutim, moram priznati da sam, bez obzira na program koji nam pruža zagrebačka Akademija, morala jako puno i sama raditi. Iako mi je Akademija puno pružila, ja osjećam da studij moram nastaviti i da me čeka još puno znanja i rada.

Koliko je na tvoj odabir zanimanja utjecala činjenica da ti je otac poznati zagorski kantautor?

Pa zapravo se tata i ja bavimo potpuno drugačijim glazbenim žanrovima, ali naravno on je taj koji mi je usadio ljubav prema glazbi. Tata ima jako puno iskustva s ljudima u našem svijetu, jer tu postoji jako mali prag tolerancije prema drugim glazbenicima, što ne bi smjelo biti. Tu mi je tata puno pomogao, pošto sam ja još bila mala i zelena te relativno rano ušla u taj lijepi, ali nesiguran svijet.

Otac je krenuo s rock ‘n’ rollom u kultnom krapinskom bendu Stella. Da li si i ti imala takvih pokušaja? Što je prevagnulo na “ozbiljnu” stranu glazbe?

Naravno da sam imala takvih pokušaja i afiniteta. Na kraju krajeva, na takav način svi počinju, nitko se ne rađa kao operni pjevač. Operu sam upoznala čisto slučajno, voljela sam pjevati i svidjelo mi se kako to funkcionira. Tek sad vidim kako sam zapravo malo znala o tome kad sam počinjala, to je jedna knjiga bez kraja. Pjevala sam ja u raznim bendovima i sastavima, ali kad sam shvatila da ta dva glazbena svijeta ne idu zajedno morala sam odlučiti. I eto, odlučila sam se baviti klasikom, ali daleko od toga da sam zaboravila svoje dane kad sam pjevala repertoare Janis Joplin, Bonnie Tyler, Tine Turner, Alanis Morissette. Tata svako malo uzme gitaru u ruke i onda ja ne mogu izdržati, ipak njegove rokerske krvi ima i u meni!

Dosad si imala neke zanimljive glazbene suradnje. Koje bi izdvojila?

Pa suradnji već imam podosta i zbog toga sam jako zadovoljna svojim dosadašnjim glazbenim iskustvom. U klasičnom svijetu to su svakako suradnje s orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, Varaždinski komorni orkestar, Revijski orkestar HRT-a, Tamburaški orkestar HRT-a, Nova filharmonija i dr.) te njihovi dirigenti Mladen Tarbuk, Tomislav Facini, Leopold Hager, Jože Haluza, Siniša Leopold i dr.

Može li se u hrvatskoj živjeti od pjevanja ozbiljne klasične glazbe?

Ako si dobar, možeš! To pravilo vrijedi svugdje, ali u Hrvatskoj je sve više opernih pjevača, a broj opernih kuća je isti već 150 godina, tako da će se jedna od te dvije stavke morati promijeniti.

Kako komentiraš našu zabavnu glazbenu scenu? Ima li u hrvatskoj dobrih pjevačica i pjevača zabavne glazbe?

Imamo jako puno dobrih i kvalitetnih pjevača! Ove sve pjevačke zabavne emisije, Voice, Supertalent, Zvjezdice, sve one kakve god da jesu, dokazale su koliko imamo kvalitetnih i talentiranih pjevača. A na već poznatoj glazbenoj sceni tu su raznorazni kvalitetni bendovi koji nikako da nađu svjetlo pod našim glazbenim nebom, a bez ikakvog srama se mogu mjeriti sa svjetskim sastavima.

Kako komentiraš sve više seksipila i golotinje u glazbenim spotovima? Pokušava li se time prikriti manjak kvalitete same glazbe? Ili se to jednostavno tako mora da bi bio popularan?

Ni jedan glazbeni žanr nebi smio biti povezan s golotinjom. Ako se pjevač mora kretati polugol znači da ili on nije kvalitetan pjevač ili pjesma koju pjeva. Negdje se to mora nadoknaditi. A termin ozbiljna glazba jer termin s kojim se ja u potpunosti ne slažem. Mi smo jako mlada zemlja i ne možemo se mjeriti s nekom drugom europskom zemljom poput Austrije, Njemačke ili Italije kojima su opera i klasična glazba tradicija. Mi imamo svoju tradiciju. Unatoč tome, Hrvatska jako dobro funkcionira na području klasične glazbe. Ljudi imaju krivo mišljenje, još uvijek postoji stereotip da je operna pjevačica debela, neugledna i da “urla”. Danas je izgled bitan u svim segmentima, od opernih pjevača se jako puno traži, od fizičkog izgleda nadalje, ali nikako ne treba uvoditi golotinju za privlačenje mase. Kad nešto vrijedi, ljudi će za to i čuti. Ljude treba educirati, o operi malo tko u Hrvatskoj zna, tko nije iz glazbenog svijeta.

Kakvi su ti (profesionani) planovi za budućnost? Gdje se vidiš za deset godina?

Planiram upisati Masterstudium u Beču. To je nastavak studija i traje dvije godine. Svakako se još mislim školovati, ipak je pjevanje cjeloživotno učenje. Izlazit ću na audicije u kazališta, jer željela bih se zaposliti u kazalištu kao honorarac i tako biti slobodna, ne bih željela vezati se za jedno kazalište doživotno. Nažalost, ili na sreću, želim raditi van Hrvatske te su tako i moji planovi usmjereni na inozemstvo. Ako se situacija kod nas popravi ili ako se išta pokrene, najradije bih se vratila u Hrvatsku, ali u ovom periodu života to mi nebi bila tako dobra opcija.

Koja je tvoja poruka za sve mlade pjevače koji se vide u opernim vodama, odnosno u profesionalnoj ozbiljnoj glazbi?

Za mlade pjevače koji bi se željeli baviti pjevanjem imam samo riječi podrške. To je divan svijet, to je totalno druga dimenzija svijeta od ovog u kojem živimo. To je utočište dobrih emocija, smijeha i veselja. Međutim, iziskuje jako puno vježbanja, još više odricanja, puno sreće, dobro zdravlje, disciplinu i odgovornost prije svega te borbu s ogromnom i kvalitetnom konkurencijom, jer na kraju krajeva kao i sve danas, opera je postala tržište. Ja sam zahvalna na svakoj suzi i na svakoj muci koja mi se našla na putu. Nije lako, ali isplati se!

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter