Na Židovskom groblju u Krapini danas točno u 16.55. sati održana je komemoracija povodom Jom Hašoa – Dana sjećanja na holokaust. Sve je započelo paljenjem šest svijeća, što su učinili učenici Srednje škole Krapina i Osnovne židovske škole Lauder Hugo Kon iz Zagreba, a potom su vijence položili predsjednik Židovske zajednice Bet Israel, Aleksandar Srećković, konzulica izraelskog Veleposlanstva u RH Irit Shneor, zatim predsjednik Hrvatsko – izraelskog društva, kao izaslanik predsjednice RH, Milan Bešlić, saborski zastupnik Žarko Tušek, kao izaslanik predsjednika Sabora RH, ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović, kao izaslanik predsjednika Vlade RH, krapinsko – zagorski župan Željko Kolar, gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović te Anita Györei, zamjenica veleposlanika Mađarske.
Likvidirani u logorima
– O svakodnevnom životu Židova u Krapini imamo jako malo podataka. Krapinski židovi, slično ostalim hrvatskim Židovima, pokušavali su se uklopiti u hrvatsku sredinu asimilacijom te prihvaćanjem društvenih prostora i običaja u kojima su živjeli. Nažalost, povijesni događaji su pokazali da su unatoč svemu bili označeni – živjeli su paralelno s okolnim društvom, ali nisu bili njegov sastavni dio. Društvo je gotovo bez riječi prihvatilo njihov progon i uništenje. Neposredno nakon proglašenja NDH donose se ustaški zakoni sa ciljem, ne samo da bi se Židovima ograničilo sudjelovanje u društvenom životu već su im se uzimala ljudska prava, a na kraju i pravo na život. Nekoliko mjeseci nakon objavljivanja tih zakona, gotovo svi Židovi s krapinskog područja su deportirani u logore gdje su likvidirani. Tek ih se nekolicina uspjela spasiti i to odlaskom u partizane. Nakon što su toliko pridonijeli kraju u kojem su živjeli, uništeni su jer su pripadali narodu koji su nacisti i ustaše proglasili parazitskim i manje vrijednima. Milijuni mrtvih diljem Europe imali su samo jednu krivnju – bili su označeni kao drukčiji. Holokaust nije samo povijest Židova u Europi – to je neizbježna povijest i naroda među kojima se dogodio, pa tako i hrvatskog. Današnje generacije nisu odgovorne za progon i zločine koji su se događali tijekom holokausta, ali su odgovorne kako se upravlja sjećanjima na to vrijeme i kako prihvaćaju vlastitu povijest. Jer od Drugog svjetskog rata, Židovi na ovim prostorima bili su žrtva državne tvorevine kojoj je jedna od temeljnih ideja bila uništenje židovskog naroda. Bilo kakvi sentimenti i opravdanje te tvorevine i pokreta duboko vrijeđaju. Ovdje smo se okupili da bismo na ovaj način ponovno podsjetili i opomenuli. Naša je obveza da nikada ne zaboravimo što je jedan čovjek bio u stanju učiniti drugome uime nekakvih viših ciljeva. Uvijek će opominjati kako se to više nigdje i nikome ne bi ponovilo – rekao je u emotivnom govoru predsjednik Židovske zajednice Bet Israel, Aleksandar Srećković.
Nakon njega, okupljenima se obratila i konzulica izraelskog Veleposlanstva u RH Irit Shneor, također napominjući da se zločin u kojem je pobijeno šest milijuna Židova ne smije zaboraviti, dok je ministar Dobrović dodao da silina otpora koji su Židovi pružali puno nadmoćnijem protivniku u Drugom svjetskom ratu, treba biti primjer svima nama da se protiv zla moramo boriti, ma koliko ono bilo snažno.
– Uime Vlade RH, poručujem da nećemo dopustiti da sjećanje na zlo koje je zadesilo Židove padne u zaborav. Hrvatska i njeni građani suosjećaju s patnjama nevinih koji su stradali u Drugom svjetskom ratu. Ne ponovilo se više nikada, zaključio je Dobrović.
Krapinski gradonačelnik Zoran Gregurović rekao je pak da su Židovi ostavili neizbrisiv trag u krapinskom kulturnom i gospodarskom životu.
– Spominju se 1875. godine kao prvi vlasnici ugljenokopa u Strahinju, zatim kao direktori tvornice Krapinske tekstilne industrije od 1925. do 1939. godine, a zbog zaslužnosti Židova, prilikom osnivanja podružnice društva Crvenog križa u Krapini 1885. godine, kao prva predsjednica ove humanitarne organizacije i danas se spominje Roza Farkaš, čiji su posmrtni ostaci, kao i mnogih drugih, sahranjeni na ovom groblju. Također, Vatroslav Farkaš spominje se kao jedan od osnivača najstarijeg vatrogasnog društva u našoj županiji – DVD-a Krapina. Moglo bi se ovdje još puno nabrajati, ali ukratko, možemo reći da su Židovi u Krapini dali značajan doprinos u svim segmentima društvenog života našeg grada. Tridesetih godina prošlog stoljeća u Magistratskoj ulici, odmah uz zgradu gdje je smještena današnja gradska uprava, nalazila se Židovska općina. U zgradi je bila uređena i jedna prostorija, bogomolja, a zapisano je da su Krapinčani tu zgradu nazivali sinagogom, podsjetio je Gregurović.
Skrenuo je pozornost na činjenicu da, nažalost, prema posljednjem popisu stanovništva, na području Krapine, ali i Krapinsko – zagorske županije, nema pripadnika židovskog naroda.
Mjesto za velike misli
– Jedan od rijetkih znakova da su ovdje nekada živjeli, jest ovo Židovsko groblje, koje je dio našeg Gradskog groblja. Ovo mjesto na kojem stojim danas nije mjesto za velike govore, ali jest za velike misli. Holokaust je jedan od najvećih zločina, ogroman uteg na leđima čovječanstva. On se ne smije zaboraviti. On nas mora učiti da se takvo zlo više nikada ne smije ponoviti. I u našoj biti mora ostati pohranjeno da smo svi jednaki, da smo svi kockice jednog velikog mozaika i da je svaka kockica jednako vrijedna. Istinski želim vjerovati da naš grad počiva na tim temeljima i s tim mislima odajem počast svim nesretno stradalim pripadnicima židovskog naroda, kao i svim nevinim žrtvama stradalim od totalitarnih i zločinačkih režima. Slava im – zaključio je Gregurović.
Nakon održanih govora, Pjevački zbor “Mihael Montiljo”otpjevao je nekoliko židovskih pjesama, da bi molitvu na kraju izrekao glavin rabin ŽVZ Bet Israel u Hrvatskoj, dr. Kotel Dadon, kojem su inače, prije samog početka komemoracije učenici OŠ Augusta Cesarca iz Krapine, odnosno povijesna grupa, kojoj je mentorica prof. Marijana Čavužić, predala spomenar na povijest života Židova u Krapini, koji su sami izradili.
Inače, dan stradanja i junaštva židovskog naroda obilježio se danas u Izraelu i dijaspori, pa tako i, uz Krapinu, i u Osijeku, Varaždinu i Zagrebu. U samom Izraelu, ujutro na zvuk sirene povodom tog najmlađeg vjerskog blagdana u židovskom kalendaru, ljudi zastanu na dvije minute i pognu glavu sjećajući se strašne tragedije i pokušaja uništenja židovskog naroda.