Omaleni Metković koji ima samo 15-ak tisuća stanovnika, dobio je čak tri člana u novoj hrvatskoj Vladi. Uz dopredsjednika Vlade Božu Petrova, prvi čovjek hrvatske poljoprivrede bit će Davor Romić, a Ministarstvo pravosuđa predvodit će Ante Šprlje. Za neretvanski kvartet, tu je, da stvari slučajno ne izmaknu kontroli, i prvi čovjek MUP-a Vlaho Orepić iz susjednih, 20-ak kilometara udaljenih Ploča. Stručna Vlada koju je Most tako gorljivo zagovarao, očito je sada više postala nekako zavičajna. Za nijednog Zagorca, među 20-ak ministara dakako nije bilo mjesta, čak ni primisli da bi netko iz Zagorja s devet puta više stanovnika od Metkovića, mogao postati ministar. U Zagorju je „struka“ očito negdje jako zakazala.

U osam dosadašnjih Vlada, iz Krapinsko – zagorske županije su dosad bila, bar ih se ja sjećam, samo dva ministra. Prvi je ministar industrije i energetike još prije četvrt stoljeća bio dr. Franjo Kajfež, a u posljednjoj Vladi, ministar prometa bio je Siniša Hajdaš Dončić. I upravo je on za Zagorje, tako mi se čini, u zadnje tri, četiri godine napravio više nego oba zagorska predsjednika države – i od Tita i od Tuđmana. Barem što se tiče cesta i cestogradnje. I onda neka mi netko kaže da nije važno imati nekog svog ministra.
I Most i HDZ sada kažu kako će voditi brigu o ravnomjernom razvoju Hrvatske. No, prema sastavu Vlade, očito je kako će taj ravnomjerni razvoj u nekim krajevima Hrvatske ipak biti nešto ravnomjerniji nego u nekim drugim. Mi u Zagorju ćemo po svemu sudeći, nakon što se i ako završe svi započeti projekti, ostati opet zadnja rupa na svirali. Jer nema se novca i treba štedjeti. Zelena Neretva u iduće četiri godine sigurno može očekivati puno bolje i sretnije dane od sive i tmurne Sutle ili pak Krapine. No, to je politika, a nju ionako uvijek uspoređuju s najstarijim zanatom na svijetu.