ŽELI DELATI ZA ZAGORJE: Osebujni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić posjetio nas je u redakciji i otkrio otvara li ured u Krapini, koga bi od Zagoraca želio vidjeti u svojoj stranci i koji su njegovi planovi za Zagorje

“Cilj je da se kumica iz Mača ‘pela’ na Jelačić plac po istoj cijeni kao i Zagrepčani iz Črnomerca ili Dubrave”

Objavljeno: 15.01.2019. Jelena Jazbec

Neki ga obožavaju, neki kude, no činjenica jest – prema Milanu Bandiću gotovo nitko nije ravnodušan. Osebujni gradonačelnik Zagreba na čelu glavnog grada već je gotovo 19 godina. Šesnaest sati rada dnevno, 365 dana u godini, njegov je životni stil, kako voli reći u šali, a u skladu s time, osmislio je i ime svoje stranke. Stranka rada i solidarnosti Bandić Milan 365 sve je popularnija, sudeći prema članstvu koje se iz dana u dan povećava, a kada su u nju ušli i donedavni visokopozicionirani HNS-ovci, saborska zastupnica Marija Puh i načelnik Radoboja Anđelko Topolovec, Bandiću su se otvorila i vrata Zagorja, za koje, kaže, želi “delati” kao i za svoj Zagreb. I zato, neposredno prije nego što je u nedjelju prisustvovao godišnjoj skupštini Županijske udruge uzgajivača konja Krapina, zagrebački nas je gradonačelnik posjetio u redakciji Zagorje Internationala, gdje nam je rado odgovorio na sva naša pitanja.

Iako uvijek prisutni, ove ste jeseni na velika vrata ušli na zagorsku političku scenu, a prilikom osnivanja Općinske organizacije Stranke rada i solidarnosti – MB 365 u Radoboju, rekli ste kako je cilj postići da ljudi u Zagorju žive kao i u Zagrebu. Kako namjeravate ostvariti taj cilj, odnosno, koji su vaši sljedeći potezi?

Ja nisam ušao na velika vrata, nego na normalna vrata, jer ne postoje veliki i mali ljudi, postoje normalni i bedaki. Ja sam ušao kao normalan čovjek s normalnih ljudima da nekaj napravimo zajedno. Nemam drugih ambicija, osim pomoći ljudima. Stranke u posljednje vrijeme, a posebno poneke, funkcioniraju na razini rukovodstva, funkcioniraju radi sebe i fotelja. Nas fotelje ne zanimaju. Nas zanimaju projekti i bolji život ljudi i zato smo zajedno. Svatko tko prepoznaje istinski rad, istinsku solidarnost, istinsko zajedništvo, koje u sebi uključuje širinu okupljanja, jednu toplinu, dobro je došao u Stranku rada i solidarnosti. I zato smo sretni da tim konkretnim projektima možemo pomoći sredinama da približno žive standardom Zagrepčana. Mi nismo sjedili prekrštenih ruku zadnjih mjesec – dva, gospodin Anđelko Topolovec, inicijator cijele akcije, naša uvažena zastupnica Marija Puh i ja, već smo išli autobusom iz Krapine u Zagreb, uskoro ćemo dovršiti projekt integriranog prijevoza, tako da se naša susjeda, kumica iz Mača, gdje sam osnovao prvu Općinsku organizaciju Stranke rada i solidarnosti prije 2,5 godine, pela, kako bi rekli Krapinci i Krapinke, na Jelačić plac po istoj cijeni karte kao i Zagrepčani iz Črnomerca ili Dubrave. Drugo, naša uvažena zastupnica je svojim amandmanom, kojeg je Vlada prihvatila, već napravila ono što se tri – četiri godine željelo napraviti u Zagorju, a to je da se upisne kvote na Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina naprave onako kako Bog zapovijeda. Mislim da smo kroz ta dva projekta već pokazali što želimo. Mi ne želimo rušiti, želimo graditi, mi želimo okupljati, a ne razjedinjavati, i mi želimo približiti Zagorje Zagrebu, a Zagreb Zagorju. Budimo iskreni, Zagreba bez Zagorja ne bi bilo, a Zagorja bez Zagreba isto tako. Želimo se na cijelom tom području gdje se čuje lijepi naš “kaj”, objediniti. Zakaj ne bi? Rijetko sam sreo ljude energije i volje kao gospođicu Puh i gospodina Topolovca. U njima sam prepoznao istu tu energiju, istu ljubav za svojim mjestom, istu ljubav za Radoboj, Krapinu i Zagorje, kakvu i ja osjećam za svoj Zagreb. Zašto ne bi delali zajedno?

Šest zagorskih županijskih vijećnika otišlo je u vašu stranku. Rekli ste da se župan Željko Kolar ne treba osjećati ugroženim i da može i dalje računati na vašu podršku u Županijskoj skupštini. Jeste li to mislili do kraja ovog mandata, ili će tako biti i nakon sljedećih lokalnih izbora?

Gdje god smo došli, mi ne rušimo, nego gradimo. Isključivo je to u ingerenciji gospodina Topolovca, Marije Puh i naših županijskih vijećnika. Mi smo demokratska stranka, prepuštamo ljudima koji najbolje poznaju druge ljude koji delaju, da im daju podršku. To vrijedi i za ove izbore, a nakon sljedećih, mi mislimo toliko ojačati da ćemo onda ponovno slagati ekipu koja će još bolje, još odlučnije, još svrsishodnije raditi na dobrobit ljudi u Krapinsko – zagorskoj županiji. Kolegu Kolara poznajem 20 godina, kao korektnog i poštenog čovjeka. Mi smo potekli iz iste stranke, ali smo radili i ja mu želim sve najbolje, želim mu puno uspjeha i kad sam rekao da može biti miran kao novac u sefu švicarske banke, onda sam mislio na ono što mi je rekao gospodin Topolovec, da imamo isti stav, da ne želimo mijenjati volju birača. Koalicija treba završiti svoj posao. A na sljedećim izborima će ljudi odlučiti tko će što biti, dakle, prepustimo to našim ljudima u Krapinsko – zagorskoj županiji. Na idućim izborima Županijska organizacija imat će potpunu autonomiju, dakle, gospodin Topolovec, gospođa Puh, predsjednik Kluba naše stranke u Županijskoj skupštini i svi naši ljudi u Zagorju. Ipak oni bolje poznaju teren i ljude nego ja.

Spomenuli ste gospodina Željka Kolara. Kakvo je vaše mišljenje o oporbi u Krapinsko – zagorskoj županiji?

Bit će bolja. Bit će konstruktivna. Stranka rada i solidarnosti nije oporba radi oporbe, kao moja u Zagrebu. Ja pored svoje mogu biti gradonačelnik do kraja života jer oni se bave crno – bijelom tehnikom, da sve ne valja. Pa nije vrag tako crn kako svi misle, nije ni Bandić tako crn nakon šest mandata. Nije ni moj prijatelj Topolovec nakon pet mandata u Radoboju crn. Da je crn, ne bi ga ljudi birali. Osim toga, ako ljudi hoće birati i crnog vraga, to je njihova volja. Ali mislim da u ovom slučaju nismo crni vragovi, nego ljudi koji rade, demonstriraju i slušaju građane, te rješavaju njihove probleme. Ja sam se u svojih nepunih 19 godina rukovao s gotovo svakim Zagrepčaninom. To je moj stil, to je moj način, 16 sati dnevno, 365 dana, gotovo 19 godina. 1. svibnja će biti 19 godina. Jedini čovjek u povijesti slobodne suverene Hrvatske koji je dobio šest mandata zaredom na čelu glavnog grada. Kada bi pitali ljude što je napravljeno između 1990. i 2000. godine, prije nego sam došao na čelo grada Zagreba, teško bi se sjetili nečega. A kada biste pitali ljude što je napravljeno od 2000. do 2019., napravili smo svakih 50 metara spomenik, tako da spomenik Bandiću neće trebati, ali spomenik prvom hrvatskom predsjedniku koji je, uz branitelje, utemeljitelj naše suverene i demokratske Hrvatske, svakako je trebao niknuti na najljepšem mjestu, najveći i najljepši spomenik kojeg je napravio Kuzma Kovačić i to je moj projekt, Stranke rada i solidarnosti i mojih sugrađana.

Kakvo je vaš mišljenje o Vladi gospodina Andreja Plenkovića?

Mi trenutno nemamo alternative, od demokratskih izbora koji su bili prije više od dvije godine, dakle, još je godinu i pol dana do idućih. Mi podupiremo Vladu gospodina Andreja Plenkovića, trenutno je u Klubu 11 zastupnika Stranke rade i solidarnosti, neovisnih zastupnika i manjinskih zastupnika. Izašao je gradonačelnik Petrinje, gospodin Darinko Dumbović, i dobro da je izišao, da ide svojim putem, neka s gospodinom Čačićem radi svoj posao, ja mu želim sve dobro. Mi podupiremo projekte od interesa za građane Republike Hrvatske. Zadnji takav projekt su besplatni udžbenici. Bez ideje i inicijative Stranke rada i solidarnosti i našeg Kluba u Saboru, toga ne bi bilo. Besplatne udžbenike će imati svi ljudi u Hrvatskoj u 2019./2020. godini. To je ono zbog čega mi podupiremo Vladu, koju ocjenjujemo prolaznom ocjenom. Bi li moglo bolje? Sigurno može bolje. Mogu i ja u Zagrebu bolje, može i moj prijatelj Topolovec u Radoboju bolje, ali s obzirom na ono što je naslijedio gospodin Plenković, i njegov sadašnji stil i način rada, jedan partnerski odnos, kolegijalan, normalan, ljudski, mislim da je dobro. Tako će biti do konca ovog izbornog ciklusa od četiri godine, a nakon četiri godine će Stranka rada i solidarnosti igrati još značajniju ulogu u budućoj Vladi. Hrvatska vapi za liderima. Krivo su me interpretirali neki dan kada sam navodno rekao da Hrvatska nema lidera. Ima lidera, ali i vapi za liderima koji mogu preuzeti rizik, koji mogu donijeti odluku, koji mogu pogriješiti, ispraviti grešku u hodu i ići dalje. Nakon predsjednika Tuđmana, takvih je malo u Hrvatskoj i Hrvatska treba istinske lidere koji trebaju napraviti reforme da ljudi bolje žive, premda izgubili mandat. Ali ako napravite ono što ljudima obećate, onda dobijete mandat. To zna moj prijatelj Topolovec, to znam ja, jer ljudi na biraju samo na ljepotu, na šarm i na pamet, nego na šljaku. Oni koji šljakaju, prepoznaju ih ljudi, oni rade, žive s ljudima, rješavaju probleme i oni u pravilu dobiju mandat. Ostalo je sve prolazno. Do 1995. godine ne možemo govoriti o nekoj demokraciji, bila je to bitka za neovisnu Hrvatsku, kada smo svi imali glave skupa, ali od 1995. godine do danas nijedna vlada, osim one Ive Sanadera, čiji je drugi mandat kratko trajao, devet mjeseci, nije dobila dva mandata. Zašto nije dobila? Zato što su ljudima obećali, a nisu izvršili. A vi možete pametne samo pokušati prevariti, a one malo manje pametne prevariti samo jednom, drugi puta sigurno nećete.

Na prošlotjednoj ste press konferenciji rekli kako bi se, u slučaju da preuzmete državne uzde, vaši politički rezultati s područja grada Zagreba, preslikali na čitavu Hrvatsku. Planirate li definitivno kandidaturu za predsjednika RH?

Ja volim biti malo slikovit, figurativan. Kada sam rekao uzde, mislio sam na čvrstinu, odlučnost, kao što sam rekao i da Hrvatska pati za liderima koji imaju odlučnosti i čvrstine. Ja već 18,5 godina nosim teret odgovornosti upravljanja pola Hrvatske, prema tome, ja znam što je teret odgovornosti, znam što znači obnašati vlast, i kada sam to rekao, mislio sam na sljedeće: Stranka rada i solidarnosti ići će na sljedeće parlamentarne izbore, postići puno bolji rezultat nego zadnji puta i dati ton i dinamiku novoj vlasti u Republici Hrvatskoj. Što se tiče predsjedničkih izbora, sve u svoje vrijeme. Sva moja psiha i fizika, sva moja koncentracija usmjerena je na boljitak Zagrepčana. A što se tiče toga kako bi preslikali zagrebačke prilike i standard na preostali dio Hrvatske, to smo već počeli realizirati s besplatnim udžbenicima, a sljedeći prijedlog Kluba stranke rada i solidarnosti će biti roditelj – odgajatelj. Ovih dana će o tome nešto govoriti ljudi koji su pristupili u Klub, dame koje imaju djecu, kako i zašto su pristupile Stranci rada i solidarnosti. Zašto 2020. godine ne bi sve majke u Hrvatskoj koje imaju troje i više djece, a u Hrvatskoj je problem broj jedan demografska obnova, imale 5250 kuna neto do navršene 15. godine života djeteta, što u Zagrebu već demonstriramo tri godine? Činimo sve da Hrvatsku spasimo od crne kuge. Svaki živi organizam, pa i općina, grad, županija, država ima pet stupova na kojima počiva. To su ljudi, a Hrvatska izumire, svakih deset godina ostanemo bez grada veličine Velike Gorice, drugi stup je znanje i obrazovanje, treći stup je rad i solidarnost, da vas informiram, u Zagrebu je nezaposlenost trenutno ispod četiri posto. Zatim je tu i socijalna pravda, te otvorenost i sigurnost, što je omogućilo zagrebačkom Adventu da ponese titulu jednog od triju najboljih adventa u Europi, ili prošle godine Zagrebu da ponese titulu najbolje turističke destinacije u Hrvatskoj. Sve su to stvari koje želimo preslikati na Hrvatsku, dok ne uzmemo još jaču odgovornost u izvršnoj vlasti, nakon sljedećih izbora. Do tada možemo s kvalitetnim prijedlogom i sa znakovitim brojem zastupnika u Saboru, utjecati na to da se već sada oni projekti koje ćemo zagovarati nakon sljedećih parlamentarnih izbora, u najkonkretnijem obliku sudjelovanja u Vladi, realiziraju.

“Idemo delat” rečenica je koja je obilježila vaše političko djelovanje. Vaš tempo je fascinantan, a nedavno vas je koštao da ste završili u bolničkom krevetu s plućnom embolijom, pretpostavljamo, jer niste dovoljno mirovali nakon loma noge. Bojite li se za svoje zdravlje? Može li Milan Bandić uopće raditi u “nižoj brzini”?

Pa “idemo delati”, to mi je iz kuće, to me je žena naučila. Kaj bi ja znal kaj znači delati, da se nisam oženil u Zagreb. Ja sam došao kao fin dečec iz provincije, iz mjesta mnogo manjeg nego što je Krapina. Tamo gdje sam ja rođen, u zapadnoj Hercegovini, Zagreb je za nas Olimp. Kada sam 1974. godine došao na Glavni kolodvor i ugledao spomenik kralju Tomislavu, kao da sam vidio dragog Boga. A onda nismo imali ni šanse da ne uspijemo. Mi smo bili osuđeni na uspjeh. Motiv i želja da se uspije, studira, završi fakultet, proba nešto napraviti, dovela me do mjesta zagrebačkog gradonačelnika, i kad sam dobio to povjerenje, potrudio sam se da to traje, i traje, hvala Bogu, devetnaestu godinu. Što se tiče ostalih stvari, mislim da rad, solidarnost i zajedništvo nemaju alternativu u Hrvatskoj, jer to prije svega uključuje ogromnu energiju, volju, odlučnost, čvrstinu, i nepokolebljivost. Malo je ljudi koji mogu donijeti odluku prije drugih, koji mogu stajati iza te odluke do kraja i realizirati cilj. Lideri se rađaju, to se ne uči na fakultetu ili u školi. 30 posto je talent, a 70 posto krvava šljaka. Ja radim 16 sati dnevno. Ne stigne na cilj onaj koji je najbrži ili najpametniji, nego onaj koji malo prije krene i koji se malo više trudi. Zato mi imamo uspjeha i zato kažem svima da rad, solidarnost i zajedništvo u Hrvatskoj nemaju alternativu i da Hrvatsku jedino mogu izvući ljudi ili čovjek koji to demonstrira na djelu. Rad na djelu, solidarnost na djelu, zajedništvo na djelu, koje u sebi uključuje širinu okupljanja i uključenost, to je ono što Hrvatskoj treba. To treba Krapini, to treba Zagorju, to treba Zagrebu i to treba Hrvatskoj.

Da se vratimo na Zagorje… Gospodin Topolovec je istaknuo da je plan do kraja godine u Zagorju osnovati još 13 općinskih organizacija, kako bi se došlo do ukupne brojke od 18. Hoćete li uspjeti ostvariti taj cilj?

To trebate najprije pitati gospodina Topolovca, koji je preuzeo odgovornost da to ustroji u Krapinsko – zagorskoj županiji. Ali ako je čovjek dobio pet mandata u Radoboju, znači da, ako je to rekao, on će to i ostvariti. Ja mu vjerujem. Mi smo idući tjedan u Petrovskom i Đurmancu, a kod mog Radeka Brodarca u Maču, sjećam se, prije dvije godine osnovali smo prvu općinsku organizaciju. U Zagrebačkoj županiji smo osnovali u 23 od 25 općina. U koncentričnim krugovima oko Zagreba osnivamo organizacije jer, kažu iskusniji i pametniji od mene, figurativno ću reći, bitku možete dobiti kao general bez vojske, bez pješadije, ali rat, bez obzira kako kvalitetan general bili, Mladen Markač ili Ante Gotovina, ili onaj američki Schwarzkopf, rat bez vojske ne možete dobiti. Zato nam je potrebna organizacija na svim razinama i zato se veselim idući tjedan Đurmancu i Petrovskom, jer Topolovec i moja Marija Puh najbolje poznaju Krapinsko – zagorsku županiju, a ja sam kao kvisko, ja ću doći, da se popije jedna kavica, jedan škropec, pa idemo dalje delati. Ja jednostavno volim svoj posao, ja sam zaljubljen u ljude i tajna mog uspjeha je samo u tome. Donesem odluku malo prije drugih, ustanem malo prije drugih, a legnem kasnije, s tom ogromnom energijom i voljom, pa i Božjim darom da nešto vidim prije drugih. Spomenuli ste i moju emboliju prije mjesec dana. To je sada iza mene, to je nestalo. Bog mene ponekad opomene, ali Bog uzima samo najbolje, a ja sam dobar, ali nisam najbolji, pa kaže: “Daj ti, Milane, još ostani i nešto napravi.” On još računa sa mnom, računaju na mene i Zagrepčani, kao i ljudi u Hrvatskoj, da ipak možemo još nešto napraviti zajedno, za boljitak ljudi ove lijepe i prekrasne zemlje.

Možete li nam potvrditi da u vašu stranku ulaze načelnici Stubičkih Toplica i Velikog Trgovišća, koji su izbore osvojili kao nezavisni, te dogradonačelnik Donje Stubice? Što mislite da je presudilo i potaknulo ih da uđu u vaše redove?

Red je da to napravimo zajedno s ljudima s kojima su intenzivirani ili pri kraju razgovori i da to oni sami kažu u svojim mjestima o kojima je riječ, bez obzira je li to Veliko Trgovišće, u kojem je rođen predsjednik Tuđman ili je to u našim, prek brega, Stubičkim Toplicama ili kako mi kažemo Stubakima, gdje ćemo, ako Bog da, napraviti neku “luknju“ za tračnice, jer se Zagorci slažu da se napravi “luknja“ za tračnice, a ne za automobile, ili je to u Donjoj Stubici. Pregovori su u tijeku, mislim da su pred finalom, odnosno, igramo polufinale kao u Rusiji. Idući tjedan ćemo o tome više znati. Ja poštujem ljude s kojima radim, to je preduvjet da možete biti prvi čovjek i red je da oni to prvi kažu u svojim mjestima. Moramo čuvati i njihovo dostojanstvo i moramo dati i njima na značaju, jer oni su ipak ljudi koji vode svoje općine, odnosno gradove. Ja sam sretan da se taj val Stranke rada i solidarnosti širi koncentričnim krugovima oko Zagreba i da ljudi to prepoznaju. Nismo foteljaši, ne zanimaju nas fotelje, nego projekti i boljitak ljudi, a to onda ljudi i prepoznaju.

Kako komentirate optužbe da kupujete svoje zastupnike?

Da su ljudi roba, onda bih to mogao komentirati, međutim, ljudi nisu roba, nego su samosvjesni i zato je to deplasirano komentirati, a još manje da se nudi nekakav određen novac i nekakve nebuloze. To je toliko neozbiljno da to mogu samo odbiti s indignacijom. Nema kupovine, nema trgovina, nema snubljenja i nema žicanja. Ljudi su svoji i odlučuju svojom glavom, kao i ja. Ja volim ljude koji imaju svoj stav, svoj gard, svoje ime i prezime, svoj leadership, svoju viziju i ideju i da u sinergiji tih ideja i zajedništva više delamo, kao što sam rekao, da budemo solidarni s onima koji se u radu kapitala ne snađu, a takvih će uvijek biti, pa i u u Zagrebu, gdje je stopa puno niža od europskog prosjeka, 3,9 posto, da budemo prema svima solidarni i da im pomognemo. To je filozofija uspjeha, sve drugo je priča, ali filozofija uspjeha na djelu, ne samo na riječima.

Kako objašnjavate činjenicu da se toliko političara odlučuje ući u vašu stranku – zašto baš sada?

Cijeli intervju je intoniran tim tonom. Ljudi jednostavno vole raditi tamo i realizirati projekte od interesa za boljitak svog mjesta, jer nisu u strankama koje su postale same sebi svrha, funkcioniraju na razini rukovodstva i fotelja koje dijele deset ili petnaest godina zajedno i razmišljaju samo o sebi i vlastitom interesu. Ljudima je toga pun kofer. Jednostavno ljudi priđu tamo gdje vide da ima više demokracije, više rada, više odgovornosti, više solidarnosti i više mogućnosti da realiziraju svoje političku ambiciju, ali prije svega da pomognemo ljudima, jer na vratima Kneževih dvora u Dubrovniku piše “Obliti privatorum publica curate“ – “Zaboravite privatno i brinite se za javno”. Ja moram biti najiskreniji, u svojih skoro 19 godina, svoju obitelj vidim samo navečer kada dođem doma. Ja privatnosti nemam. Izgubio sam trećinu zdravlja, ali s ove dvije trećine imam energije za dva čovjeka. I nije mi žao, da se ponovno rodim, isto bih napravio. Ja sam došao kao mali dečec i završio gimnaziju u Zagrebu 1974. Zagreb mi je dao sve, a ja Zagrebu nisam vratio još ni pola, prema tome, imamo još puno toga delati. To je jedini put i način da se nešto napravi, sve drugo je priča. Djela, a ne riječi. Rad i solidarnost, a ne inertnost i ne briga samo za svoje, to ne prolazi i budući da to ljudi vide, svakodnevno prilaze i ja sam na to ponosan. Svatko je dobrodošao, tko ne bude mogao, brzo će otpasti i to je tako uvijek. Mi smo stranka rada, reda i odgovornosti, stranka rada, solidarnosti i zajedništva, ali prije svega stranka koja cijeni svačiji rad i prepoznaje taj rad i stranka koja ima budućnost, jer rad, solidarnost i zajedništvo, koje u sebi uključuje otvorenost i širinu okupljanja, ima budućnost i budući da to živimo i zagovaramo, svakako imamo dobru budućnost.

Što nam možete reći o otvaranju ureda svoje stranke u Krapini?

To je isto finale. Gospodin Anđelko Topolovec je to inicirao, uskoro ćemo otvoriti ured i osnovati Županijsku organizaciju, ustrojiti općinske organizacije i početi šljakati, onako kako je to gospodin Topolovec i zamislio. Imaju potpuno odriješene ruke on i gospođa Marija Puh, naša saborska zastupnica, županijski zastupnici, općinski zastupnici i načelnici da to naprave. Oni ipak znaju najbolje kak’ je u “Krapenhagenu”, kako je u Krapinsko – zagorskoj županiji ili kako je uopće u Zagorju, a ja mogu samo pomoći u onom obujmu i obliku u kojem oni misle da im neću smetati. Ja se nadam da im neću smetati, da ću pomoći.

Koga biste iz Zagorja još voljeli imati u svom timu i zašto?

Svi oni koji hoće delati više, bolje i odlučnije, su dobrodošli. Mi nikoga ne snubimo, ni za kim ne trčimo, tak’ se ni za autobusom ni za damama ne smije trčati, uvijek dođe drugi autobus ili druga dama. To je bus koji ide za Krapinu i ima svoj uobičajeni red, ako zakasnite na jedan, doći će drugi, prema tome, svi su dobrodošli, koji žele pomoći da Zagorje bolje živi i da ljudi u Zagorju bolje žive. Nemojte zaboraviti da trećina mojih Zagoraca radi u Zagrebu, svakodnevno putuje u Zagreb i prema tome je to logično. Mi, dižući standard Zagrepčana, paralelno dižemo i standard Zagoraca.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba